Radenko Lacmanović

Radenko Lacmanović: Loš tekst dobrih pravnika

Ekspert za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Radenko Lacmanović reagovao je na Predlog izmjena Temeljnog Ugovora između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve, kojeg je sačinila Akcija za ljudska prava

 

Da pravnu normu treba tumačiti, a ne samo je čitati staro je pravilo, koje su očigledno zaboravili autori predmetnog teksta. Tumačenje normi podrazumijeva sagledavanje uslova u kojima će se ona primjenjivati, kao i okolnosti koje su dovele do njenog formulisanja, ali i razumijevanje događaja i slijeda istorijskih okolnosti zbog kojih predmetno pitanje treba da bude pravno zaokruženo.

Ovaj predlog kod Sekreterijata za zakonodavstvo nikako ne bi mogao proći kao izmjene, već bi se smatrao novim tekstom, imajući u vidu broj članova na kojima je intervenisano. Teško je uz svo uvažavanje kolega koji su radili na ovom aktu povjerovati da su bili motivisani isključivo stručnim, a ne političkim razlozima.

Ovo najmanje iz dva razloga :

Prvi- Predlog je upućen samo jednoj od dvije strane ugovornice i pritom na adresu koja nema nikakva ovlašćenja u ovoj pravnoj stvari.

Drugi- Kolege priznaju da su bili vođeni zaštitom navodno ugroženih interesa države, a nigđe ne pominju unapređenje prava vjerske zajednice o kojoj je riječ u predmetnom pitanju.

 

1. U Predlogu novog teksta kolege insistiraju na brisanju odrednice Temeljni, pri tom obrazlažući da se samo tako može nazvati Ugovor koji je potpisan sa Vatikanom, jer se radi o aktu sa međunarodno-pravnom snagom. Ovakva teza je neodrživa iz prostog razloga što je Crna Gora, tačnije njena Skupština, ratifikovala brojne međunarodne ugovore i sporazume, koji nemaju odredicu Temeljni, zbog toga onaj koji je potpisan sa Svetom Stolicom sam po sebi nije se morao na taj način karakterisati. Temeljni Ugovor sa Vatikanom pa i sa SPC treba da sadrži tu odrednicu jer na temeljan i sveobuhvatan način rješava pitanja između strana ugovornica. Nikom od pravoslavnih vjernika ne vjerujem da bi smetalo i da je ugovor koji reguliše odnose Crne Gore sa islamskom vjerskom zajednicom takođe sadržao odrednicu Temeljni, jer i on na sveobuhvatan način reguliše odnose između dvije strane. Drugi ugovori koje je Crna Gora potpisivala sa međunarodnom važnošću rješavaju samo konkretna pitanja između naše i druge države. Posebnu odrednicu Temeljni Ugovor treba da sadrži ovaj akt koji treba da potpišu Vlada Crne Gore i SPC, jer su odnosi između ovih strana decenijama opterećeni brojnim problemima. Arbitar u sporenju između ove dvije strane su građani i oni su dali svoj odgovor krajem druge decenije ovoga vijeka.

2. Autori predloga problematizuju i to što se u preambuli Temeljnog Ugovora pominju hrišćanska vremena i takav stav obrazlažu činjenicom da u Crnoj Gori postoji više zajednica koje su hrišćanske. Zanemaruju da nikom od pravoslavnih vjernika ne smeta da se u sličnom aktu sa drugim vjerskim zajednicama takođe pominju hrišćanska vremena.

3. Kolege takođe problematizuju i kontinuitet SPC u Crnoj Gori i predlažu da isti bude zamijenjen pravnim subjektivitetom. Argumentaciju za ovakav predlog nalaze, kako i sami kažu, i u srbijanskom zapisniku koji pominju SPC nakon Načertanija i 1836. i 1929. godinu. Oni zaboravljaju da su u Srbiji vjekovima bile odvojena svetovna i duhovna vlast što u Crnoj Gori nije slučaj. Takođe zanemaruju i činjenicu da usred istorijskih okolnosti i seljenja pećke patrijaršije jedino je Mitropolija crnogorsko-primorska imala neprekinut kontinuitet u svom delovanju, ali uvijek u đelovanju Srpske pravoslavne crkve. Kontinuitet je potreban u Temeljnom Ugovoru jer je Mitropolija crnogorsko-primorska kao neodvojivi dio SPC dala nemjerljivi doprinos u stvaranju države Crne Gore.

4. U predlogu novog ugovora dominantno se poziva na rješenja koja sadrže slični sporazumi Hrvatske i Slovenije sa SPC. Ovđe se svjesno zanemaruje različit položaj i uloga SPC u tim državama u odnosu na Crnu Goru. Posebno je problematično to što gđe se rješenja iz Temeljnog Ugovora podudaraju sa onima u Hrvatskoj i Sloveniji, kolege relativizuju.

5. Skoro da boli, a u najmanju ruku zabrinjava predlog kolega da se izmijeni odredba koja se odnosi na vjerske praznike, Božić i Vaskrs na način što će umjesto pravoslavni vjernici biti upisano vjernici srpske pravoslavne crkve. Ne treba biti vjernik, a još manje poznavati kanonsko pravo pa znati da za svakog pravoslavnog vjernika bez obzira pod koju mjesnu jurizdikciju pripada, nema većih praznika od ova dva, ili možda ima ali nam autori ovog predloga tu tajnu ne otkriše.

6.  Smiješno zvuči predlog da se u pojmovniknu objasne riječi hirotonija i arhiepiskop. To ukoliko kolege ne znaju više govori o njima nego o pitanju koje problematizuju.

7. Kada su u pitanju javna ovlašćenja koja se posebno žele sporiti, kolege se samo đelimično pozivaju na rješenja naših susjeda, jer kažu da krštenica nije javna isprava, a ni po zakonu u Crnoj Gori sklopljen brak u crkvi nije dokaz njegovog stvarnog postojanja. Odmah nakon toga priznaju da se u Hrvatskoj crkveni brak priznaje kao činjenica njegovog postojanja i proizvodi pravne posledice. Umjesto da kolege predlože sličnu odredbu u našem zakonodavstvu oni rješenje komšija hrvata relativizuju.

8. U javnosti se mnogo govori, pa i kolege na to ukazuju da navodno policija nema ovlaščenja da bez odobrenja nadležnih crkvenih odobrenja ulazi u hramove i postupa sa vjernicima kao i sa drugim građanima koji se nalaze na različitim lokacijama. Ovo ne samo da nije tačno nego predstavlja i grubu zamjenu teza kada su u pitanju policijska ovlašćenja i prava građana, pa makar oni bili i vjernici. Kolege posebno sebi prave problem jer tvrde da skoro identičnu odredbu sadrže i ugovori sa dvije druge dominante vjerske zajednice u Crnoj Gori i kažu da to nije u skladu sa Ustavom Crne Gore i Krivičnim zakonikom naše države. Postavlja se ne samo retoričko već i suštinsko pitanje zbog čega su ako je to tako do sada ovu činjenicu prećutkivali i nijesu predlagali izmjeni potpisanih ugovora.

9. Autori predloga novog ugovora ne daju odgovor na pitanja šta uraditi kada su već obje ugovorne strane usvojile usaglašen tekst, kako isti mijenjati bez saglasnosti jedne od dvije strane.

10. Problematizovanje Svete tajne ispovjesti u smislu svjedočenja, je isto kao tražiti od novinara da otkrije izvor informacija. U Svetoj tajni ispovjesti, traži se oprost za grešna djela i misli. Kada su u pitanju grešna djela u krivično pravnom pogledu tu je država da ih otkrije i sakcioniše. Grešne misli i njihove posledice na svešteniku je da ih preduprijedi. Ovdje kolege su trebale da afirmišu preventivno ulogu crkvenih lica u odnosu na represivnu snagu države.

Na osnovu ovih, na prvo čitanje, primijećenih pravnih, najblaže rečeno, nejasnoća može se izvući nedvosmislen zaključak da se radi o neočekivano lošem tekstu sačinjenom od dobrih pravnika.