VIDOVDAN
U snovima noćas moja mis’o plovi
Začaranim krugom vasionskog neba
Tu pred starom crkvom Srbski vitezovi
Uzimaju pričest od vina i hljeba
Pa odoše hrabro sa Lazarom svetim
Znajuć da se neće živi vratit kući
Zbog krvave bitke sa dušmanom kletim
U naselje rajsko vječno putujući
Te slike mi često u snovima svraću
Osjećaj ponosa ko da bješe juče
Vidim Boškov barjak i njegovu braću
I dvoglavog orla da se s lunom tuče
Vidim cvijet Srbske mladosti i nade
Što Lazara svetog ne pustiše sama
Đavolove horde vječno nam se slade
Svu Srbiju opet pritisnula tama
Stara Srbska slavo Vidovdane sveti
Cjelitelju naših neprebolnih rana
Dvoglava aždaja opet nam prijeti
Opet igra kolo zloglasnijeh vrana
No se ipak nadam da će tvoje žezlo
Kad trebalo bude u odsudnom času
U vremenu možda poslednjijeh dana
Biti sjajna zora pravoslavnom spasu!!!
