Proslavljeni sportista, bokser Ratko Drašković, ovih dana, okončao je najvažniji životni meč – uspješno je donirao bubreg svojoj sugrađanki Radmili Raičević, poslije dvije godine traženja načina za transplataciju.
Veličinu njegovog gesta prepoznao je svaki dobronamjeran čovjek u Crnoj Gori i šire, pa najljepše želje i riječi podrške pristižu sa svih strana.
Dobrotoljublje i bratoljublje, koje tako iskreno i jednostavno svjedoči ovaj čovjek velikog srca, vraća vjeru u ljude, naročito u našem vremenu, prepunom iskušenja, tegoba, nevolja, nedaća, bolesti. Uprkos brojnim preprekama, koje su ih pratile i dodatno kalile na ovom putu, on se nijednog trenutka nije kolebao, jer riječ odustati ne postoji u životu Ratka Draškovića, heroja današnjice, na kog bi trebale da se ugledaju ne samo mlade generacije.
Par dana po obavljenoj transpataciji, Ratko se vratio u Nikšić i izašao nam u susret da za Radio Svetigoru porazgovaramo o ovom plemenitom činu, vrijednom poštovanja i divljenja.
Sa njim je razgovarala Senka Čolović Šumić.
„Rekao sam, odmah, doktoru Vujoviću da me ne interesuje ni vjerska, ni politička, niti bilo kakva druga pripadnost, već da me samo interesuje kome je bubreg najpotrebniji. Rekao mi je da je to Radmila Raičević i da treba mnogo stvari da se odradi kako bi se provjerilo sve što je neophodno. Povadili smo potrebne nalaze, relativno brzo, moje zdravstveno stanje je bilo dobro. Poslat je nalaz za Zagreb, kojim se potvrđuje da li se sve slaže između mene i Radmile. Posle 15 dana stigao je odgovor da se sve poklapa, međutim, trebala su velika sredstva, nešto oko 50 hiljada evra, za postupak transplatacije“, kaže Ratko Drašković, dodajući da je organizovana akcija prikupljanja novca, fudbalski turnir, te da je u toj akciji za nedjelju dana skupljeno oko šest hiljada evra. Za čitav događaj saznao je Goran Đurović iz Bara, vlasnik firme „Cerovo“, koji je, vrlo brzo, napominje Drašković, uplatio preostalih 44 hiljade evra.
„Od tog momenta Goran postaje moj brat, i Radmilin brat, nešto poput člana naših porodica. Stalno nas kontaktira, zove, pomagao nam je oko dobijanja nekih papira, viza i ovim putem želim da mu se, još jednom, zahvalim za sve što je učinio za Radmilu i mene, jer bi sve to išlo vrlo teško, u ovo vrijeme korone, da skupimo toliki novac, a nikakve podrške druge nije bilo. Imali smo sreću da se Goran pojavio i da se sve završilo uspješno“, priča Ratko Drašković.
Kaže da je bio siguran da će sve proći kako treba.
„Prije odlaska na put bio sam na Liturgiji u našem hramu. Pomolio sam se Bogu, Svetom Vasiliju Ostroškom i svim našim svecima da se sve završi kako treba i, uvjeren sam, da su mi pomogli u tome. Bio sam siguran da će sve proći kako treba, zato sam bio miran i hladnokrvan, a doktor mi je kasnije kazao da hladnokrvnijeg pacijenta nije imao. Hvala Bogu sve se dobro završilo!“, kaže Drašković.
Dodaje da je data riječ za njega obaveza koju nikada ne bi pogazio.
„Naši stari Crnogorci su ginuli za datu riječ. Ja sam obećao Radmili da ću pokušati da joj pomognem, dao sam riječ pred javnošću i to sam morao da ispunim. Ne daj Bože da se to nije desilo, a bilo je zaista teških trenutaka, ja to ne bih mogao podnijeti. Mlađe generacije će ovo sigurno podstaći. Ima ljudi koji bi, nošeni ovim mojim primjerom, pomogli ali trebaju velika finansijska sredstva da se transplantira jetra, bubreg“, ukazuje Ratko Drašković.
