Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetog Nikolaja- na Obodu, u Rijeci Crnojevića.
Prije početka Liturgije Mitropolit je rukoproizveo monaha Tihika u čin ipođakona, a u toku Liturgije rukopoložio u čin jerođakona. Po otpustu se obratio vjernima.
Podsjetio je na Preobraženje Hristovo- prvi veliki praznik koji smo proslavili u ovom Bogorodičinom postu i istakao da se Gospod preobrazio pred trojicom svojih učenika kako bi ih prije Svoga stradanja ukrijepio da se ne pokolebaju kad vide Njegovo stradanje.
„Naime, i njih se dotakla svjetlost Hristovoga božanstva i luče Njegove svjetlosti ušle su u njihova srca i oni su se ispunili radošću. Njihovo biće se upotpunosti preobrazilo i preporodilo i oni su rekli: Gospode dobro nam je ovdje biti, iako su bili na pustoj planini, oni su tu imali sve ono što ljudskoj duši treba. Imali su blizinu i prisnost opštenja sa Bogom, a duša ljudska, čega je gladna? Ona se ničega na ovome svijetu ne može nasititi. Njena hrana je duhovna hrana. Njena hrana je riječ Božija, milost Božija, svjetlost Božija, istina Božija, pravda Božija. To je hrana za ljudsku dušu-naveo je Mitropolit Joanikije.
Visokopreosvećeni vladika poučio je vjerne da je Hristovo stradnje bilo iskupiteljno stradanje i da je On primio naša stradanja, naše patnje i našu smrt, istinskom smrću umro kao čovjek, ali da je svojom smrću živonosnom i smrt uništio i darovao nam vječni život svojim vaskrsenjem.
„I Crkva živi vaskrsenjem Hristovim. Naravno, prolazi i kroz stradanja i svi mi pravoslavni hrišćani smo sudionici krsta Hristovoga i smrti Njegove, ali i Njegovoga tridenevnog i preslavnog vaskrsenja i Njegove vječne slave- ne po našim silama. Daleko bilo da tako nešto pomislimo, nego jedino po milosti Božijoj i po bezgraničnoj božanskoj ljubavi Njegovoj koja se ne da opisati, a i mi treba da se trudimo. Naš trud ne predstavlja nešto mnogo, ali je ipak značajan. Time pokazujemo svoju ljubav prema Gospodu. Nećemo se mi spasiti zbog našega truda nego zbog milosti Božije, ali i naš trud izaziva i privlači Božiju milost. Zato treba i da se trudimo da pokažemo ljubav prema Gospodu“.
Mitropolit Joanikije je izrazio radost što je sveta obitelj Manastira Svetog Nikole u Rijeci Crnojevića uoči praznika Usprenja Prevete Bogorodice dobila novog đakona, monaha Tihika koji je ovaj čin primio baš danas, na dan kada proslavljamo Svetog velikomučenika Lavrentija arhiđakona i poželio da mu Sveti Lavrentije bude uzor i nebeski pokrovitelj.
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski naglasio je da životni put svih nas hrišćana treba da bude krstovaskrsni, Hristov, uzak i tijesan, ali i ispunjen Božijom milošću i ljubavlju; da postoje mnoga iskušenja, ali da Gospod tako ustrojava kako bismo mi pokazali svoj karakter i kad On malo povuče svoju blagodat.
„Gospod je svakako tu. Uvijek sa nama. Ali, treba da znamo da moramo proći i kroz mnoga iskušenja i da to unaprijed predvidimo i da se dobro pripremamo. Svi mi hrišćani. Da bismo sačuvali vjeru kako valja i da bismo svako iskušenje pobijedili i da bismo kroz ta iskušenja zapravo i napredovali. Kao što govori Sveti apostol Pavle: Sve mogu u Hristu Isusu koji mi moć daje. To se odnosi ne samo na apostola Pavla nego i na svakoga hrišćanina koji ide putem Božijim- zaključio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i jerođakonu Tihiku čestitao rukopoloženje poželivši da ga milost i ljubav Božija osnaže kako bi bio vjerni služitelj Gospodnji u sve dane svoga života, a ocu Jevstatiju i bratiji čestitao proširenje monaške obitelji.
Lana Ostojić
