U srijedu 28. avgusta 2024. godine svečano je i molitveno proslavljena slava crkve i praznik Uspenja Presvete Bogorodice u Resni u Bjelicama. Svetu liturgiju povodom slave i praznika služio je jerej Igor Pešikan. U oltaru je čtecirrao i za pjevnicom pojao Vasilije – Krsto Čedomorov Milić, učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog.
Liturgijskom sabranju prisustvovao je veliki broj vjernika iz svih bratstava iz Resne u Bjelicama, koji su pristupili svetoj tajni pričešća. Posle pričešća i liturgije je po drevnom običaju oko hrama prošla i svečana litija.
Potom se sabranom vjernom narodu pastirskom besjedom obratio o. Igor Pešikan.
„Srpska pravoslavna crkva je danas proslavlja praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u narodu poznat kao Velika Gospojina. To je jedan od dvanaest najvećih hrišćanskih praznika i spada u red Bogorodičnih praznika. Proslavlja se svake godine 15. avgusta po julijanskom kalendaru, a 28. avgusta po gregorijanskom i novojulijanskom. Do ovog praznika traje dvonedjeljni post.
Praznik je uspomena na ovozemaljsku smrt Bogorodice i , prema jevanđeovskom predanju, dan kada se ona uznijelana na nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja.
Prema vjerovannju u našem narodu, u periodu između Velike i Male Gospojine -„periodu prelaza“ – važno je obaviti obrede kojim se izražava zahvalnost Bogorodici, zaštitnici žena, za rađanje djece, a zatim za plodnost zemlje i stoke.
U narodu je Bogorodica veoma poštovana, pa mnogo porodica slave današnji praznik kao svoju krsnu slavu. Takođe i veliki broj crkava i manastira SPC slavi Veliku Gospojinu kao svoju slavu.
Praznovanje Uspenja Presvete Bogorodice ustanovljeno je 528. godine. Predanje kaže da je Bogorodica živjela 60 godina (prema nekim izvorima 72), te da je nadživjevši sina, kao svjedok mnogih slavnih događanja, nastavila njegovu misiju. Po raspeću Gospoda, Bogorodica je nastavila da živi kod Svetog Jovana Bogoslova i uglavnom je sve vrijeme do smrti provela u Jerusalimu.
U trenutku smrti Bogorodice „apostoli počeše pjevati u slavu Božju…, a sva se soba zasija od neke čudne svjetlosti i Presveta Djeva predade duh svoj u ruke Spasiteljeve ne osjetivši smrtnoga bola“.
Scena Uspenja Bogorodice obavezan je motiv u pravoslavnom freskoslikarstvu, jer je za život i smrt Bogomajke vezan smisao hrišćanske vjere i molitve“.
Ovako je poslije održane Svete Liturgije, u Crkvi posvećenoj Uspenju Presvete Bogorodice na Resni, besjedio Milićima, jerej Igor Pešikan, paroh cetinjski.
Posebno zadovoljstvo o. Igor je izrazio zbog masovnog prisustva mladih na obilježavanju ovog značajnog praznika, a koji je istovremeno i prislava bratstva Milića. Prisustvo mladosti je bilo poseban ukras, a i garancija za budućnost. Vidno radostan zbog toga, o. Igor je pozvao Miliće da održavaju jednu lijepu tradiciju i da svake godine, još masovnije, obilježavaju praznik koji je ustanovljen u 6. vijeku.
Poseban značaj Milići pridaju obilježavanju praznika Velike Gospojine i zbog toga što su taj datum odredili za obilježavanje godišnjice svog najznačajnijeg datuma u u bogatoj i junačkoj istoriji. Naime, ove godine se navršilo 310 godina od kada su vojvoda Milija, njegov sin vojvoda Vuksan, sa još sedam bratstvenika, hrabro dali svoje živote za odbranu Bjelica i Crne Gore. Njih devetorica su se upravo iz svetinje posvećene Presvetoj Bogorodici branili od najezde velike turske vojske, u pokušaju da ih zaustave u krvavom pohodu ka Cetinju.
Pogibija junačka. Zlatna slova u istoriji Crne Gore. Sve opjevao, kud će veći od velikog Njegoša. Eto Milićima svekoliki razlozi, da nikada ne zaborave svoje hrabre i dične pretke i da se na mjestunjihovog stradanja napajaju iznova najvećim životnim vrijednostima.
Nije moguće zaboraviti.
Svake godine i zauvijek, zajedno, pred PRESVETU BOGORODICU I SLAVNE PRETKE!!!
Čedomir Milić
