Teška vremena za crkvu 70-tih godina prošloga vijeka, ostavila su duboke tragove u sjećanju čovjeka koji je na ruke primio vijest o rušenju Njegoševe kapele na Lovćenu.
Tadašnji sekretar Mitropolita Danila Dajkovića, a sada sveštenik u penziji, otac Petar Dajković, priča kako se nigdje nije moglo poći autobusom, a da vam se u cijenu karte ne uračuna i procenat za gradnju mauzoleja. Euforija je bila tolika da su demonstranti na demonstracijama vođenim protiv Mitropolita, nosili transparente na kojima je pisalo – Živio mauzolej! I uopšte, godinama je narodna svijest pripremana da događaj rušenja kapele doživi kao trijumf, a ne kao samoudarac u sopstvenu dušu i šamar zavjetu najmudrije srpske glave.
„Udbaša je bilo svuda„, kaže otac Petar, pa su se čak, kako reče, po zadatku i Bogu molili.
