Manifestacija „Dani Njegoševi“ u organizaciji Književnog društva „Njegoš“ nastavljena je u ponedjeljak 11. novembra okruglim stolom na temu „Kulturni identitet Crne Gore – konflikti i mogući izlazi“.
Okrugli sto održan je u podgoričkoj Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“, u saradnji sa Srpskim pokretom „Njegoš“ dok je cijela manifestacija održana pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić. Učesnici okruglog stola bili su predsjednik Književnog društva „Njegoš“ Milutin Mićović, profesor Veselin Matović, književnici Budimir Dubak i Radomir Uljarević, dok je Bećir Vuković opravdano izostao, kako je rekla pjesnikinja Milica Bakrač koja je moderirala događaj.
Na početku, Milutin Mićović je ukazao na činjenicu da je državotvorni narod u Crnoj Gori identitetski podijeljen, a da se ta podjela očituje imenovanjem službenog jezika u upotrebi, što je regulisano Ustavom. Iako, kako je rekao, govorimo svi jednim istim jezikom i imamo jedno kulturno pamćenje, činjenica je i da je crnogorski jezik uveden u Ustav 2008. godine.
,,Uvođenjem crnogorskog jezika bez lingvističke procedure, bez dijaloga i polemike, prosto državnom silom, tada već silom jedne partije, napravljen je strašan poremećaj u biću ovoga naroda. Jer, imati dva jezika odjednom, pretpostavka je da tu treba da se spoje dva naroda, dvije kulture – rekao je Mićović. Crnogorski jezik, kaže Mićović, dobio je dostojanstvo službenog jezika, iako nema pokriće u istoriji, književnim djelima, kulturi. Zato je, kaže Mićović, taj jezik primoran da parazitira na srpskom jeziku i da postane antisrpski jezik. „Ono što je najvažnije, perspektiva crnogorskog jezika ne postoji“, rekao je Mićović, između ostalog. Smatra da je ovakva „dvojezična“ situacija šizofrena, i samo doprinosi daljim podjelama. Zato, dodaje, mora se naći bolje rješenje.
Profesor Veselin Matović je pošao od činjenice da je pitanje jezika i identitetsko pitanje, i to suštinsko, nudeći mogući modus za rješenje ovog problema u Crnoj Gori.
Postojeću ustavnu odredbu o službenom jeziku u Crnoj Gori apsolutno je potrebno mijenjati, ali ne tako što bi se postojećim političkim strankama još jednom prepustilo da se u skladu sa svojim trenutnim interesima i rezonima pogađaju oko toga kako će se zvati službeni jezik u državi. Jezičko pitanje kao ključna identitetska odrednica nije zakon o državnom budžetu ili poreskim stopama da bi se o njemu pogađale političke stranke. Službeni jezik je po prirodi stvari književni, normirani jezik, pa je logično da se o njegovom imenu, isto kao i o njegovoj normi pitaju prije svih naučni i kulturni autoriteti u državi, a ne laici, makar to bili i narodni poslanici – rekao je Matović, između ostalog. Srpski jezik je istorijska kategorija, kaže on, za razliku od crnogorskog, koji je u domenu političke kategorije. Matović ističe i da samo srpskom jeziku pripada status službenog jezika.
Književnik Budimir Dubak je ukazao na potrebu da se govori o kulturnom identitetu Crne Gore, pritom dodajući da taj identitet u Crnoj Gori nije zaokružen niti koherentan, jer bi to značilo unifikaciju više identiteta, a koji su u novijem dobu podvedeni pod jedan jezički, geografski i državni okvir. On se osvrnuo i na rezultate nedavnog popisa iz 2023, kao i nekih ranijih popisa sprovođenih u Crnoj Gori, a koji su uticali i na identitetska pitanja u Crnoj Gori. Smatra i da treba mijenjati Ustav i uvesti srpski jezik kao jedini službeni, dodajući da je potrebna temeljena reforma obrazovnog sistema.
Prisutnima se obratila i Ljubica Rajkić, srpska pjesnikinja i prevodilac iz Rumunije.
Na kraju, prisutnima se ponovo obratio Mićović koji je pročitao i zaključke okruglog stola, navodeći da je opasno dijeliti jedan jezik i jedan narod, i da među njima sad stoji zid ćutanja.
Na početku se navodi da podijeljenost Crne Gore „potkopava njenu državnost, istoriju, kulturu, jednom riječju – njen opstanak“. „Oslonac podjele Crne Gore“, dodaje se, „stvoren je politički nametnutom podjelom srpskog jezika na dva (jezika, prim.aut)“.
,,Istrajavati na besmislenoj pođeli Crne Gore, uzrokovanoj podjelom u jeziku, jeste namjerno instaliranje besmisla, kao unutrašnjeg stanja u kulturnom, društvenom i političkom životu Crne Gore. Ova pitanja nijesu formalna, već egzistencijalna, koja se jednako tiču sadašnjosti i budućnosti Crne Gore – pročitao je Mićović, između ostalog, pozivajući vlast da ne održava tekovine prethodnog trodecenijskog režima.
Uljarević je istakao da se kulturna identitetsko-jezička pitanja prelamaju i na grafičkom identitetu jezika – na pismu. U ovom slučaju ćirilici, kao grafičkom prikazu srpskog jezika na prvom mjestu. Ističe i da je ćirilica dio kulturnog temelja Crne Gore, kao i većeg dijela slovenskih zemalja. Po njemu, ime službenog jezika nametnuto je u krajnje nedemokratskoj proceduri, a na isti način su se ponašali i po pitanju pisma, što je najočitije u latiničnoj verziji, gđe su dodata još dva slova.
,,U podnaslovu ovog okruglog stola stoji „i mogući izlazi“. A, izlazi su mogući, koliko ja razumijem, samo u političkim strukturama i moguće su samo kroz neke političke odluke u krajnjem. Nemoguće je da mi govorimo, da mi očekujemo, da će ono što mi osjećamo, znamo i verujemo, da će se realizovati u nekim drugim mehanizmima – rekao je Uljarević, dodajući da je potrebna realna većina skupštinska koja može donositi određene odluke.
