Sahranjen akademik Vlado Strugar; Opijelo služio Mitropolit Amfilohije

Danas je Donjim Ulićima, kod Cetinja, sahranjen akademik Vlado Strugar, doajen istorijske nauke i istaknuti naučni stvaralac koji je umro 24. avgusta u Beogradu

Opijelo je služio Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogosko- primorski g. Amfilohije. On je na sahrani, opraštajući se od novoprestavljenog Strugara, kazao da Vlada ispraćamo iz ovog prolaznog ništavnog svijeta u bezobalni okean Božanske vječnosti sa mjesta gdje je ugledao zrake nebeskoga sunca, gdje se rodio i primio Sveto krštenje u ime Boga ljubavi, ljubavi prema vječnom dostojanstvu ljudskom i prema Bogu živom i istinitom.

Naglasio je Mitropolit da je ljubav bila pratilac čitavog Vladovog života i da iako je zemaljski gledano njegov život bio dug, on je zapravo živio 96 trenutaka u odnosu na vječnost. Po njegovim riječima samo je pitanje u šta ulaže čovjek te godine svoga zemaljskog života koje nam je Bog dao, bilo da su 30 ili 50 ili 90 godina:

„U ovom posljednjem danu na zemlji sagledava se sav ljudski život i sve što je radio se sabira. I samo oni ljudi koji u ovom trenutku mogu biti odlikovani časnom i čestitom porukom i riječju, samo ti ljudi su doživjeli prava istinska odlikovanja na zemlji. Naš Vlado imao je mnogo odlikovanja od svoje mladosti, prvo kao veliki borac protiv fašizma koji se nije zarazio duhom bratubilaštva, što je najveća njegova vrlina i ono što unosi sa sobom u 96 godini na onaj svijet.“

Visokopreosvećeni je sagledavajući život akademika Strugara, kazao da ga je krasilo junaštvo, ali da je čojstvo najdivnije odlikovanje njegovog života:

„Njegova ljubav prema čovjeku, prema bližnjima i precima, prema onom što je istinsko svojstvo njegovog naroda, ljubav prema izvoru svake ljubavi – prema Bogu, to je ono sa čim on odlazi odavde u Carstvo nebesko. On je već ovdje primio i osjetio vječno dostojanstvo čovjekovo saznavši da se čovjek i njegovo dostojanstvo ne sastoji u tih 96 trenutaka koje danas jesu a sjutra nijesu.“

Naglasio je da je dostojanstvo Vlada Strugara u tome vječnom prizvanju čovjekom na vječnost i neprolaznost i njegova spremnost da izađe pred lice Božije i pred lica svojih predaka čista obraza sa čojstvom i čestitošću.

Mitropolit je evocirajući uspomene na jedan susret sa Vladom kazao da je tom prilikom osjetio da on nosi u sebe upravo to najdivnije čojstvo i da je morao po njegovoj želji da bude danas na sahrani i isprati ovaj divni izdanak Ulića i Crne Gore sa ovim Božijim riječima, sa ljubavlju i poštovanjem:

„Vlado se svojim djelima posvjedočio kao jedan od najboljih istoričara Crne Gore u ovom trenutku i bojim se da će poslije njega trebati dosta vremena da dobijemo jednog takvog svjesnog, dubokog,  trezvenog istoričara kakav je bio i ostao naš Vlado Strugar.“

Govoreći o mnogobrojnim Vladovim akademskim zaslugama, Arhiepiskop cetinjski g. Amfilohije je naglasio da je divno što je on član i osnivač Crnogorske akademije nauka, član Srpske i Makedonske akademije nauka, član Udruženja književnika Srbije…, ali da je plod svega toga upravo ovaj dan i trenutak kada ga ispraćamo kao divnoga i čudesnoga čovjeka koji je saznao za ne samo svoje zemaljsko dostojanstvo, nego vječno dostojanstvo svakoga čovjeka:

„Zato neka su blagoslovene njegove sestre i unuke divne i čestite što su imale i što imaju, kao i svi mi, primjer za budućnost i utjehu, jer dok postoje ovakvi ljudi dotle ima budućnosti svako selo i grad, i svaka država i narod. Kad ovakvi ljudi nestanu onda teško i državama i narodima, bez obzira kojim zemaljskim narodima pripadali, teško i mjestima i selima u kojima se ljudi rađaju.

Dragi moj Vlado, neka te Gospod upokoji tamo gde sija svjetlost lica Božijega vječna i neprolazna i neka ti podari ono vječno dostojanstvo Carstva nebeskoga za kojim si čeznuo i koje si posvjedočio svojim životom i svim svojim dijelima. Bog da mu dušu prosti“, kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogosko- primorski g. Amfilohije opraštajući se od akademika Vlada Strugara.

Vesna Dević

+++

Vlado Strugar je rođen 29. decembra 1922. u zaseoku Donji Ulići, kod Cetinja. Učesnik je NOB-a od početka i nosilac „Partizanske spomenice“.

Posle rata završio je studije istorije, magistrirao i doktorirao istorijske nauke. Bavio se književnim radom. Pisao je pripovetke i bio član Udruženja književnika Srbije. Bio je član SANU, CANU i Makedonske akademije nauka i umetnosti.

Desetak njegovih knjiga o nastanku jugoslovenske države i oslobodilačkim ratovima južnoslovenskih naroda prevedeno je na strane jezike, uključujući engleski, nemački i ruski.

Poslednja Strugarova knjiga, „Jugoslovenski 1. decembar 1918“, u izdanju Zavoda za udžbenike, objavljena je prošle jeseni u povodu stogodišnjice stvaranja prve države jugoslovenskih naroda.

Svoje poglede na raspad te države Strugar je izneo u dugogodišnjoj prepisci s Dobricom Ćosićem koja je, krajem prošle godine, objavljena i komentarisana u knjizi Milivoja Pavlovića „Pisma sa dvostrukim dnom“.

Aktivno se zalagao za očuvanje državnog zajedništva Srbije i Crne Gore u okviru nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije (1992-2003), a potom i u okviru Državne zajednice Srbije i Crne Gore (2003-2006). Početkom 2005. godine, postao je jedan od osnivača Pokreta za evropsku državnu zajednicu Srbije i Crne Gore u Srbiji

Književni istoričar Milivoje Pavlović ocenio je da je Strugar bio poslednji izdanak stare dobre škole povesničara, u kojoj su bili Vaso Čubrilović, Radovan Samardžić, Sima Ćirković i Milorad Ekmečić.