Zemni ostaci Dragana Šljivančanina (1948 – 2023), koji se upokojio u Gospodu 28. septembra 2023. godine, sahranjeni su juče, 3. oktobra 2023. godine, u Šarancima kod Žabljaka.
Opijelo je služio Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije koji je u oproštajnom slovu nad odrom ovog velikog dobrotvora Crkve, kazao da je Bog prizvao Dragana u svoje naručje, u 75 godini života, kada je on časno i čestito posvršavao svoje poslove ovdje na zemlji i jasno pokazao kvalitete svoje ličnosti, dragulje koje je naslijedio od svojih predaka.
“Sačuvao je i umnožio talente i sa veoma bogatom biografijom, ne zato što je poživio 75 godina, iako se može reći da je to puni ljudski vijek, nego zato što ih je ispunio dobrim djelima, sa duševnim i duhovnim bogatstvom koje je sabirao neprestano danas odlazi i to je zaista veliki gubitak i velika žalost za nas, ali nijesmo bez nade. On je bio istinski verujući čovjek, čestit, tačan, pošten čovjek na čiju si se riječ mogao osloniti, kome si se mogao povjeriti, naročito ako ti je kakva nevolja i muka. Uvijek spreman da pomogne, otvorene duše i srca, hrabar”, besjedio je Mitropolit Joanikije.
Posebnu blagodarnost Vladika Joanikije je iskazao što je sa novoprestavljenim Draganom, išao da posjeti zatvorenike u Haškom tribunalu, a dva puta Svetu zemlju, gdje su se posebno zbližili, “gdje je on kao čovjek iz urbane sredine, koja nije baš naklonjena vjeri, svega sebe otvorio da primi duhovno nasljeđe svete pravoslavne vjere i da se njome obogati, što je i svjedočio”:
“Ono što moram posebno da istaknem, Dragan je od početka izgradnje parohijskog doma obratio naročitu pažnju na ovu parohiju. A posebno sam mu zahvalan što je bio iz više navrata domaćin slave svetog Preobraženja, kada smo počeli da okupljamo više naroda nego što je to ranije bilo. Kretalo je to skromno, ali mnogo bolje nego što smo očekivali, zahvaljujući između ostalih i Draganu, koji je dao tome veliki doprinos. Tako smo počeli Preobraženjske litije na Žabljaku, tako smo počeli okupljati Durmitorce i ovdje i u Beogradu i na drugim mjestima. Tako smo se počeli radovati svakom Preobraženju koje je dolazilo da se opet nađemo na Durmitoru i ovih godina ova slava je dobila punoću, naročito u novozapočetom Hramu Svetog Save na Žabljaku.”
Ističući značaj tih okupljanja, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da je naš brat Dragan dao veliki doprinos ne štedeći truda i novca da sabere braću, prijatelje, rođake i sve one koji dolaze na praznik Preobraženja Gospodnjeg, slave hrama na Žabljaku.
“Čovjek zaista velike spremnosti da pomogne, takav je bio otkad ga znam i takav je ostao do kraja. Sreli smo se u Beogradu prije 25 godina, a danas se rastajemo ovdje na Žabljaku. On se vratio svome Durmitoru, bio je kao Durmitor postojan, čovek postojanog karaktera i sigurni bratski oslonac. Hvala Bogu ima lijepo potomstvo i nadam se da će njegov sin Milovan i njegove divne kćeri nastaviti njegovim putem i da će one vrline i darove koje je Dragan pokazao i njegovao još više, ako Bog da, umnožiti. On je poživio svoj život, ostavio lijepo i zdravo potomstvo i uvjerujen sam da zadovoljan odalazi u naručje Božije. One darove koje mu je Bog dao nije zakopao u zemlju nego ih je umnožavao i svoju ulogu na ovoj zemlji ovdje ispunio, a sada ide da se pridruži svojim čestitim precima, junacima, vitezovima, i sam je bio takvog karaktera. Nek Bog prosti njegovu dušu i primi u svoje životvorno vječno naručje, a njegovoj porodici nek izlije blagodat i milost, utjehu i svaki napredak, Bože daj. I neka mu je laka zavičajna durmitorska zemlja, amin, Bože daj!”
Ispred porodice od Dragana se oprostio njegov brat pukovnik Duško Šljivančanin, koji je govoreći o njegovom životnom putu, posebno istakao značaj koji su vjera naša pravoslavna i Crkva imale u njegovom životu, o čemu svjedoče i priznanje dobijena od Ruske i naše Srpske pravoslavne crkve.
“Bio je član mnogih svjetskih udruženja, ali najveći Draganov uspjeh i ponos su njegovo četvoro djece u čijem zagrljaju je proveo zadnje trenutke svoga života. Dragan je iza sebe ostavio sina Milovana i šćeri Natašu, Draganu, Saru i unučad. Njegov iznenadni odlazak nenadoknadiv je gubitak, ali ova porodica ima jake korijene. Milovane sa ponosom nosiš đedovo ime, od tebe se očekuje da budeš stub porodice, neko ko će prigliti majku Smilju, sestre i njihovu djecu… Draganova želja, i njegove porodice, bila je da bude sahranjen na svojoj đedovini i očevini, tamo gdje su naši korijeni u Šarancima, gdje su grobovi naših najmilijih”, kazao je, između ostalog, pukovnik Duško Šljivančanin.
Na kraju je ispred porodice Šljivančanin zablagodario svima koji su došli na Draganov poslednji ispraćaj, kao i onima koji su bili uz porodicu u ovim teškim danima, posebno Mitropolitu Joanikiju. Zahvalio se i osoblju Instituta Dedinje iz Beograda, na čelu sa prof. dr Milovanom Bojićem i osoblju Univerzitetske klničkog centra Srbije, prof. dr Đorđu Ćulafiću za nesebičan trud u pružanju medicinske pomoći Draganu, kao i svima koji su prinijeli svoje molitve i na bilo koji način izrazili saučešće.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
