U podgoričkoj gradskoj kapeli na Čepurcima u petak 15. novembra služen je pomen Anđeliji Dragović, sestri blažene uspomene Mitropolita Amfilohija, koja se upokojila 14. novembra. Parastos je služio Episkop Dioklijski Pajsije, protojerej i arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski Predrag Šćepanović, jerej Velimir Bugarin i protojerej Nikola Radović.
Sahrana je obavljena u Dragovića polju, na groblju kod Crkve Svetog Proroka Ilije gdje su se od Anđelije oprostili njen brat Radovan, bratanac Anastasije Radović, njena djeca, najbliži članovi porodice, rođaci, sveštenstvo i monaštvo ovoga kraja.
Služeći pomen vladika Pajsije je kazao da svaki čovjek na svijet dolazi sa darovima Božijim i sa ciljem da ih umnoži, da svoju dušu oplemeni i da ih ukrasi vjerom i molitvom i da svojim bližnjima i rodbini, prijateljima i svima onima sa kojima dolazi u kontakt, da ima dobre odnose, pomogne koliko može a nakon toga da se opet vrati u naručje Božije:
„I mi danas ispraćamo našu sestru Anđeliju u naručje Božije. Pomolili smo se da Bog primi u naručje dušu njenu. Da saputnici na tom putu budu anđeli i Svetitelji Božiji. Da ona prebiva u vječnoj radosti koju je Gospod pripremio za sve nas. Njenoj familiji i rodbini želimo zdravlje i svaki napredak“, kazao je Episkop Pajsije.
Protojerej Predrag Šćepanović je isprva pozdravio Episkopa Pajsija, Prepodobnu mati Igumaniju Manastira Ždrebaonika Justinu, igumana Manastira Morača Arhimandrita Rafaila, monaštvo i sveštenstvo. On je poručio da danas ispraćamo jednu ženu koja je ponijela sa sobom onu mudrost latinsku: U imenu je znak i sudbina:
„Bog je poslao u ovaj svijet na Svetoga Arhangela Mihaila, na krsnu slavu Radovića porodice iz divnog i čestitog doma težaka Radovića koji je jedne zime, koju smo mogli nazvati sveopštom zimom, po ledu grijao ruke uz morački manastir. Iz tog doma Ćira i Mileve Bakić otišlo je u ovaj zagonetni svijet petnaestoro djece. Od toga šestoro otišlo je prerano kod Gospoda. Od ovih devetoro djece jedan je bio Visokopreosvećeni i Svetopočivši Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koga je Bog poslao, da u ovoj zemlji koja je bila zaboravila na vjeru i svoje svetinje da sije nebesku pšenicu. Anđelija je bila rođena prije osamdeset godina u čestitoj porodici Radovića. Bila je prosvjetni radnik i otišla je u dom Dragovića u Gornju Moraču. Biće nam svima primjer kako se čuva ljepota i krasota doma svog i roda svoga. Sve je to u svom krhkom tijelu sa muškom hrabrošću pronosila kroz ovaj svijet. Prizivam u pomoć sjećanja kada sam u Bloku Pet upoznao i Vojkana i svoga kuma Duška i Ninu. Samo jedna divna majka i divni otac Boro mogli su da ih tako divno vaspitaju, da naš Vojkan koji je obavljao tolike važne i odgovorne pozicije u vojsci i policiji, da nikada ničim nije okrnio ime svoga doma Dragovića, oca i majke.
Braćo i sestre danas ispraćamo jednu zaista divnu Anđeliju. Ja imam zaista puno pčelara prijatelja pa mi je sladak svaki med i poklon ali onaj med koji mi je donijela ona, onaj sok za mene je imao čudotvorno dejstvo jer se u njemu sakrivala duša naše drage Anđelije. Ko će opisati njenu ljubav prema bratu a zašto ne reći prema svakom čovjeku jer Anđelija Dragović je kao prosvjetni radnik proširila svoje plemenito srce i bila ono što se u elektrotehnici zove stabilizator, jake struje ovoga svijeta pretvarala je u tople i blage riječi pune ljubavi. Odlazak u Jerusalim bila je za nju banja vizatna. Ona se duhovno preporodila i odlaskom svoga Bora iz ovoga svijeta, činila je sve za njegovu dušu. Ona je od svoje penzije davala priloge za izgradnju kapele na Lovćenu i mnogim drugim svetinjama. Imala je osjećaj za sve što je ljudsko. Draga kumo hvala ti za svaki osmjeh, za dobrotu plemenitog srca“, poručio je otac Predrag.
