U petak 15. marta 2024. godine na monaškom manastirskom groblju u manastiru Svetog Velikomučenika i pobjedonosca Dimitrija Solunskog – Boan Kadića kod Danilovgrada sahranjena je novoprestavljena blaženopočivša svetopočivša monahinja mati hadži Anastasija Palibrk.

Svetopočivša mati Anastasija upokojila se u Gospodu u srijedu 13. marta 2024. godine. Zaupokojenu liturgiju pored odra novoprestavljene blaženopočivše monahinje mati hadži Anastasije i crkvi Svetih prvovrhovnik Apostola Petra i Pavla u Nikšiću služili su sveštenici jeromonah Vladimir Palibrk i jerej Ognjen Damjanac.

Monaško Opijelo novoprestavljenoj sluškinji Gospodnjoj mati hadži Anastasiji Palibrk u manastiru Svetog Dimitrija Boan Kadića kod Danilovgarada, služilo je brojno sveštenstvo i sveštenomonaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske, Eparhija budimljansko-nikšićke i zahumsko-hercegovačke. Monaškom opijelu prisustvovala je i brojna rodbina, igumani, igumanije, monasi i monahinje naše Crkve.

Od novoprestavljene mati Anastasije, dirljivim riječima oprostili su se jeromonah Roman Vilaret, sabrat manastira Ostroga, a u ime familije g. Rajko Palibrk.

Novoprestavljena blaženopočivša svetopočivša monahinja mati hadži Anastasija Palibrk sahranjena je na monaškom manastirskom Svetodimitrijevskom groblju Boan Kadića, gdje čeka trube drugog Hristovog dolaska kome je cijelog svog života vjerno služila, trudeći se u bogoljublju i čovjekoljublju iščekujući život budućeg vijeka i neprolaznu svjetlost osmog nezalaznog dana.

Neka Gospod Isus Hristos upokoji dušu svoje novoprestavljene sluškinje monahinje mati hadži Anastasije i podari joj Carstvo Nebesko, molitvama Svetog Save, Svetog Vasilija Ostroškog, Prepodobne mati Paraskeve, Svete Anastasije majke Svetog Save i svih svetih.

Hristos voskrese – vaistinu voskrese, i svima radova život vječni!

Mati hadži Anastasija rođena Vukojičić rođena je 1950 godine. Iza sebe je ostavila sinove jeromonaha Vladimira (Palibrka) sabrata manastira Ostrog i Anđelka, kćerku Biljanu i unučad. Po blagoslovu njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog G. Joanikija zamonašio je iguman manastira Donji Brčeli jeromonah Nikon (Kokotović).

+++

Oproštajni govor g. Rajka Palibrka nad odrom blaženopočivše i svetopočivše monahinje mati hadži Anastasije Palibrk, manastir Sv. Dimitrija Baon Kadića 15. mart 2024. godine

Tužni skupe,

Ožalošćene porodice Palibrk i Vukojičić,

Mnogoljubljeni i poštovani monasi i monahinje, časni oci Srpske pravoslavne vrkve,

Braćo i sestre,

U ime bratstva Palibrka iz Potoka i sa Korita, a po želji moje braće Anđelka i Borisa i sestre Biljane, opraštam se od moje strine Olge Palibrk, rođene Vukojičić, supruge mog pokojnog strica Milanka.

Po volji Svevišnjeg poklanjam se sjenima monahinje Anastasije i ljubim joj prečistu ruku koja je iznjihala i podigla mog brata u Hristu jeromonaha Vladimira Palibrka i podarila ga Bogu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi i koja je poslednje godine svog ovozemaljskog života provela u postu i molitvi.

Iznad odra monahinje Anastasije i strine Olge, neću da spustim glavu, neću da pustim suzu niti će glas da mi zadrhti. Ovdje i sad ću samo da podignem svoje lice ka Nebesima i da se zahvalim Stvoritelju što još uvijek po zemaljskom šaru koračaju žene kao što je bila ona, koje su u svom liku i svom životu spojile ono najljepše i najsvetije,fizičko i duhovno majčinstvo.

Takve žene, one koje se jedino mogu nazvati MATI, od iskona su bile, ostale i biće temelji naših kuća, temelji srbskog naroda, srbskog jezika i srbske pravoslavne vjere. Dok god postoje naše MATI, mi njihova djeca bićemo dostojni Tvorca, a nebo iznad našeg roda nikada neće biti premreženo paučinom.

Kroz istoriju, te srbske Mati su u svom svetovnom životu rađale i podizale stubove našeg naroda, među kojima su i sveti princ Rastko i sveti kraljevi Stefan Raški i Milutin Banjski, a ostatak svojih života posvetile su službi Božijoj.

Za ta svoja djela one su zaslužile da budu Svetice i da ih narod dovijeka pominje u pričama i molitvama.

Svi još pamtimo ono vrijeme kada su ovakve žene, srbske Mati, na svojim plećima iznijele teška bremena borbe protiv bezbožništva i otpadnosti od vjere. Na njih je bilo spalo sve ono duhovno što nas čini dostojnim predaka i po čemu smo djeca Božija.

One su bile neprobojna ustava i tiha voda koja je bregove odronila i smjerne ratarke koje su u vrtove srca i duša svoje djece zasadile sjeme Vjere, Ljubavi i Nade, a to sjeme je u Slavu Boga proklijalo i uzraslo i već daje bogougodne plodove.

Braćo i sestre,

Olga Vukojičić udala se za Milanka Palibrka iz sela Potoci kod Pljevalja, 1967. godine i došla iz jedne časne i ugledne porodice u drugu isto takvu. Svoj zajednički život Olga i Milanko nastavljaju u Nikšiću podižući svoje troje djece sinove Anđelka i Borisa i kćerku Biljanu.

Samo Olga zna koliko je truda i mukotrpnog rada u svom životu uložila da bi se izborila za ono što joj je bilo najpreče i najsvetije, a to je briga o njenoj porodici. Koliko je iskrene ljubavi, pažnje i poštovanja imala za svakog koga je srela ili ko je ušao u njen dom to svi znamo, a Svevišnji najbolje.

Olaga je u svom svetovnom životu bila jedna od onih časnih žena koje su cio svoj život posvetile drugima i koje su bile srećne onoliko koliko su sreće, pažnje i ljubavi poklanjale.

Vaspitavana i odgajena upravo u tom duhu na svakom koraku je dokazivala da joj je darivanje dobra i življenje svog života za druge, smisao postojanja. Zato Olga spada u one velike i časne žene, majke, supruge, sestre, snahe i domaćice – temelje svojih kuća koje imaju toliko snage i toliko ljubavi da se odupru svim teškoćama i da u isto vrijeme ostanu oličenje smjernosti, skromnosti, dobrote i blagorodstva.

Uz sve to Olga je svako svoje dobro djelo, svaku blagodarnost i blagorodstvo posvećivala Bogu i ovjenčavala i ukrašavala vjerom i molitvom da bi se na kraju, po smrti svog životnog saputnika, u potpunosti predala vjeri, postu i molitvi kao monahinja Anastasija.

Tako je svoj ovozemaljski život krunisala postajući Božija služiteljka.

Oče Vladimire, brate Aco i sestro Biljana, svaka riječ utjehe je suvišna i sitna kao zrno prašine na vjetru. Kad majka odlazi sa sobom odnese veliki dio nas. Odnese jedno, a donese drugo koje je vrednije od bola i žalosti za njenim odlaskom, a to je neugasla ljubav prema našo roditeljci i ponos što se zovemo njeni i što njeno ime uvijek možemo izgovarati glasno i uzdignute glave.

Draga strina Olga, još uvijek mi je jasna slika tvog zagrljaja sa mojom pokojnom majkom od prije petnaestak godina. Sestrinskog zagrljaja i toplih riječi.

Danas ste obje na Nebesima u društvu svih onih divnih, velikih časnih žena koje su rađale i podizale Palibrke i koje su u njihove duše zasadile sjeme vjere, ljubavi i ljudskovine.

Počivaj u miru, ovdje pored manastira Svetog velikomučenika Dimitrija na Bovanu Kadića. Ovje u kolijevci predaka tvog Milanka i tvoje djece, čiji je najbolji sin pokazao kako se brani čast i obraz svoje sestre i svog roda.

Mati Anastasija, oprosti meni grešnom što ne pristupih tvojoj ruci i ne zamolih te da me pomeneš u svojim molitvama. Ali znam da si ti to učinila još davno i da ćeš to i u Rajskom naselju činiti. I zato ti hvala!

Mati Anastasija, strina Olga neka ti Bog podari rajsko naselje

Sada i uvijek! Amin, Bože daj!

Rajko Palibrk,

Nad odrom blaženopočivše
monahinje mati hadži Anastasije,
manastir Sv. Dimitrija Boan Kadića
15. mart 2024. godine

+++

Povodom upokojenja mati Anastasije stigao je i veliki broj telegrama saučešća iz Crne Gore, Srbije, Republike Srpske, Rusije, i brojnih manastira, od koji izdvajamo dva:

Oče, primi moje saučešće u bolu povodom smrti tvoje majke. Čast mi je bila što sam je upoznao i što sam u njenom liku video lik Svete žene, monahinje i majke. Otišla je u naručje Gospodu u nedelju praštanja i izmirenja. Upravo u nedelju kada opraštamo jedni drugima, njoj je Gospod oprostio i pribrojao Svetima svojim. Nas ostavlja da uđemo u lađu očišćenja Sveti post kako bi se njoj približili i zajedno uzviknuli Hristos Vaskrse, a sa njime i tvoja majka, naše Crkve Sveta duša ANASTASIJA!

Rade S. Bulajić,

asistent Pravoslavnog Bogoslovskog Fakuleta u Foči
Univerziteta u Istočnom Sarajevu
i prosfornik i upravnik Arhiva Svetog manastira Ostrog

Primite saučešće u bolu povodom smrti vaše čestite majke, dobre i čestite mati Anastasije, koja nam je svima bila primjer majke hrišćanke, majke koja je o svakom brinula, i u njoj su se opet i iznova pokazale i potvrdile one riječi pjesnika „srce majke je srce Bogomajke“. Da tebi i svima vama Bog daruje utjehu, a ona je sigurno u naručju Božijem gde nastavlja da slavoslovi svog Gospoda kao i njene zaštitnice, Svete Anastasije, majke Svetog Save i Svetog Vasilija i druge svetitelje koje je slavila dok je na zemlji hodila. Sad zajedno sa njima slavoslovi Boga i moli se. Neka se pomoli i za sve nas i sjeti se nas pred Bogom. Vječna joj pamjat i Carstvo joj Nebesko.

Sa svetima upokoj dušu novoprestavljene sluškinje svoje monahinje mati hadži Anastasije, Hriste Bože naš!