Danas su u Bijelom polju u Zeti sahranjeni zemni ostaci dvanaestogodišnje Nine Kumburović i njene majke Jane, koje su 3. februara postradale u talasima Skadarskog jezera, po povratku sa Liturgije u manastiru Vranjina.
Sa njima je postradao i njihov otac i suprug Ratko Kumburović i njihov prijatelj Darko Vujošević, za čijim zemnim ostacima ronioci još tragaju.
Na sahrani je protojerej Predrag Šćepanović, ožalošćenoj porodici Kumburović i Lutovac, prenio molitve i najdublje izraze saučešća Visokopreosvećenog Mitropolita crnogorsko-primorskog gospodina Amfilohija, koji je u Brazilu i Argentini, vladike budimljansko- nikšićkog g. Joanikija i dioklijskog g. Metodija, koji su van Crne Gore.
Istakao je da Mitropolija crnogorsko-primorska i manastir Vranjina nijesu imali u svojoj krstovaskrsnoj istoriji tužnijeg dana i da bi trebao da ima riječ i snagu Marka Miljanova, koji je sahranjivao sina jedinca od nepunih 12 godina, koliko je Nina imala, pa da kaže riječ dostojnu tuge koja je veća od Lovćena i Rumije.
Otac Predrag je kazao da nije Božije oko zaspalo, nego da ih je Gospod prizvao jer su bili čisti za ovaj svijet koji živi između dobra i zla – dva pola ljudskog karaktera:
„Kao sunce su bili čisti, kao anđeli, zato molim porodicu da stisne srce i bude ponosna jer ih danas pratimo kao najbolje sinove, a ovdje smo u Zeti, kosturnici sokolova, koja je pokapana krvlju mladića i devojaka koji su se vjekovima borili za slobodu i čast.“
Paroh podgorički zahvalio se u ime porodice Kumburović, Darku Vujoševiću koji je bio blizu spasenje, ali je dao život znajući za kakvu svetinju ga daje. Zahvalio se svima koji su sa časnom porodicom Kumburović i Lutovac u bolu i tuzi, a njih zamolio da budu jaki i puni vjere kao što su bili Nina i Ana. Bog da im dušu prosti!
Prethodno je u Manastiru Svetog Jovana Vladimira u selu Kurilo služena Sveta zaupokojena liturgija.
Načalstvovao je paroh podgorički protojerej Branko Vujačić, uz sasluženje zetskih paroha jereja Mladena Balaća, Zlatka Vasića, Blaža Petrovića i đakona Ivana Crnogorčevića.
Otac Branko je u besjedi podsjetio na riječi Svetog apostola Pavla: Neću da tugujete kao oni koji nemaju nade.
„Sasvim je prirodno da tugujemo za našim bližnjima i voljenima kada se od njih privremeno rastajemo ovdje na zemlji, ali mi hrišćani imamo veliku nadu. Jer, kako kaže Jevanđelje – kao što umiremo svi u Adamu, u Hristu ćemo vaskrsnuti. Kao što je kroz čovjeka ušao grijeh i smrt, tako se kroz Bogočovjeka Hrista objavio život vječni i carstvo Božije“, rekao je otac Branko.
