Proslavljenje prvog Arhiepiskopa i Prosvetitelja srpskoga roda – liturgijski je proslavljeno u podgoričkoj Crkvi Svetog Đorđa

Svetim Bogosluženjem načalstvovao je protojerej Jovan Radović uz sasluženje protojereja Mirčete Šljivančanina starešine Crkve, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja-stavrofora Dragana Stanišića i đakona Luke Pavićevića.

Na liturgijske vozglase odgovarao je hor Sveti Sava, rukovođen horovođom i veroučiteljicom Snežanom Popović.

Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se, načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Radović, čestitaju slavu prisutnima, otac je podsjetio na žitije Svetoga Save:

,, Rodivši se u Rasu i primivši najbolje obrazovanje onoga vremena – od mladih dana je prezreo bogatstvo carskoga dvora. U svojoj 17 godini otišao je na Svetu Goru, na izvor pravoslavlja i duhovnosti, gde provodi 16-17 godina !“ – ukazao je otac.

Poručivši da je za to vreme Sveti Sava akumulirao ogromnu duhovnu energiju, koja mu je bila potrebna po Promislu Božijem – za veličanstveno djelo, koje ga je čekalo u ovome narodu.

U nepovoljnim političkim i ličnim problemima ( latini u Carigradu, svađa između braće, Stefana i Vukana,) – oni pozivaju Svetog Savu da dođe i izmiri braću i da donese mir u zemlju – kazao je prota Radović, dodavši da se Sava teška srca vraća u svoj narod.

Kod Domentijana piše: ,, Ja dođoh radi vas, svojih saplemenika i ostavih svoju milu i dragu ppustinju a dođoh, ni zbog čega drugoga, nego da spasem duše vaše i pomognem u spasenju; ali spasavajući vaše ja prezreh svoje spasenje.!“

Otac Jovan je ukazao da se nikada nije desilo da otac i sin, oba Svetitelja, stvore – državu i Crkvu.

„To je jedinstven slučaj u evropskoj civilizaciji, da Nemanja stvara srpsku državu a Sava samostalnu Srpsku Crkvu. Otac rađa sina tjelesno a sin rađa oca duhovno. !“ – podvukao je prota na Savindan.

Tada dolazi do izmirenja braće; gde Sava kao iguman Studenički provodi 10 g. u Rasu i kreće među svoj narod, od sela do sela… od porodice do porodice i prosvećuje ih – svetlošću Jevanđelja Hristovoga, naglasio je.

“ U Crnoj Gori ima dosta toponima – počevši od Savinog Kuka, pa preko Savinoga izvora, Savine glavice, Savinoga luka, Savinova počivala pa do manastira Savine – i svih ostalih vrleti kojima je prolazio i dolazio svom narodu. !“ – dodajući da je kao medonosna pčela, od mudrosti, prava, kulture, znanja i umeća Vizantije i Svete Gore, skupio u svojoj ličnosti, doneo kao u saću, svom narodu, med, – do tada neprosvećenom narodu, koji je sujeverno živio.

Najveće što je Sava učinio, podvukao je prota, je – stvaranje nezavisne, samostalne Crkve; ukazujući da je budući svetitelj napravio svome narodu, jedan brod u kome će se spasavati.

Potom je Svetorodna loza Nemanjića 300 godina vladala, pominjući Savu, njegovu misiju, žrtvu učinjenju za svoj narod, gde čak i Stefan Dečanski i Sveti kralj Milutin govore – da osjećaju mističnu Savinu pomoć u svojim poduhvatima – podvukao je prota u svojoj besedi.

„Po Savinoj smrti u Trnovu, vidimo jedan uspon i veličanstvenu državu nemanjićku, na onim temeljima koji je Sava postavio!“ – naglasio je otac i dodao da je Nemanjićka slava i veličina trajala do 300 godina da bi posle, naš narod pao u tursko ropstvo koje je trajalo 500 godina; podvukavši da taj narod ne bi opstao, – da nije bio zadojen Savinim duhom.

„Jer utemeljivši Hrista Boga u srcima svoga naroda, on je uspeo da izdrži 500 g. pod turskim ropstvom. I hvala Bogu i danas živi narod srpski od duhovnog nasleđa Svetog Save. !“- ukazao je otac.

Te je pozvao da se pomolimo svi Svetome Savi da izmiri sve zavađene, da zbratimi razbraćene, da nevjerne privede ka vjeri, da vjerne još više utvrdi u vjeri – a najviše da se pomolimo za našu braću na KIM, koji su ponovo na žeravičnoj raskrsnici; jer, kako je pojasnio prota – i Lazareva žrtva je utemeljena na Savinom zavjetu.

“ Daj Bože da Sveti Sava rukovodi Srpskom Crkvom u vremenima koja nam dalaze, da nas sprovede između Scile i Haribde, Istoka i Zapada – kako bi nas doveo u Carstvo Nebesko, naučeni njime. !“

Blago majci koja Savu rodi i Srbima dok ih Sava vodi.! – poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj u podgoričkom hramu.

Potom su svi oni koji su se pripremali postom i molitvom – pristupili Svetoj Čaši.

Zatim su sveštenoslužitelji ovog hrama pristupili blagosiljanju i lomljenju slavskih kolača brojnim slavarima, među kojima je hor Sveti Sava, pod rukovodstvom Snežane Popović, koji dugi niz godina djeluje pri Crkvi Svetog Đorđa.

Povodom Savindana izveden je kulturno-umetniči program, za koji se pobrinula protinica Nadica Radović, u izvođenju polaznika Škole veronauke Sveti Đorđe – pesmama i recitacijama.

https://youtu.be/6Jq3UZt4tbs

Sveštenoslužitelji su tom prilikom deci podelili Svetosavske paketiće.

U Svetogeorgijevskom domu nastavljeno je zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, prigodnim posluženjem.