CO Bar u toku Vaskršnjeg posta organizuje ciklus predavanja subotom u 19 časova, u kripti Sabornog hrama Sveti Jovan Vladimir.
Tim povodom će u subotu 30. marta predavanje na temu „Sila molitve“ održati iguman Makarije iz manastira Savina.
Predavanje je za naš radio najavio arhijerejski namjesnik barski i starješina barskog Sabornog hrama Sveti Jovan Vladimir, protojerej – stavrofor Slobodan Zeković.
Pozivajući naše slušaoce da dođu u Bar i prisustvuju ovom predavanju, otac Slobodan naglašava da je ovo veoma važna tema za nas hrišćane i da je želja igumana Makarija bila da govori o ovoj temi upravo zato što se ove nedjelje molitveno prisjećamo i Svetog Grigorija Palame, koji je bio jedan od najdivnijih učitelja molitve, obnovitelj isihazma, obnovitelj drevne molitvene prakse na Svetoj Gori i u drugim hrišćanskim svetinjama i manastirima.
On podsjeća da za čovjeka ne postoji ništa dragocjenije na ovome svijetu od molitve.
„Molitve koja je razgovor, besjeda čovjekove duše sa živim Bogom. Molitva čini da i ono što je nemoguće postaje moguće, da se teško čini lakim, a neugodno pretvara u ugodno, kako kaže naš Sveti Patrijarh Pavle. Molitva je toliko potrebna čovjekovoj duši koliko i vazduh plućima. Ko se ne moli, taj je lišen tog razgovora sa Bogom i sličan je onome neplodnom drvetu iz jevanđelske priče koje se siječe i u oganja baca. I apostol Pavle nas poučava da treba neprestano da se molimo Bogu, jer onda bivamo i u zajednici sa Gospodom, a ako je Gospod sa nama, ko će protiv nas. Tako da ništa važnije za čovjeka zaista nema od molitve i toga neprekidnoga razgovora naše duše, našega srca sa živim Bogom. To je izvor neprekidnog i nepresušnog nadahnuća koje čovjeku daje snagu da sve prepreke i nevolje u životu koje ga snađu sa lakoćom prohodi. Molitva smiruje čovjekovo srce, daje mu snagu koje ništa drugo na ovome svijetu čovjeku ne može dati. Koliko je važna ta naša lična molitva, naš lični odnos sa Bogom, još je važnija naša zajednička molitva. Mi smo Crkva, mi smo Tijelo Hristovo, i tu zajednicu i sa Bogom i jedni sa drugima najprisnije i najtješnje ostvaruje upravo u tim zajedničkim molitvenim sabranjima, prije svega na svetim Liturgijama i kao vrhunac toga zajedničarenja primamo i Svete tajne tijela i krvi Gospodnje i najprisnije se sa živim Bogom sjedinjujemo. Tako da molitva uvijek treba da bude na našim usnama, u našem umu, u našem srcu, i onda kroz taj prisni molitveni odnos sa Bogom sve će u životu biti lakše, radosnije i veselije“.
Na pitanje kako početnik u vjeri treba da se moli, arhijerejski namjesnik barski odgovara da godine provedene u Crkvi ne moraju po pravilu da znače i uspinjanje i napredak u vjeri i molitvi.
„Čovjek koji iskreno traži Boga, Bog se njemu i otkriva na razne načine. To što je neko dugo godina u Crkvi ne mora da znači da je on nešto mnogo više uznapredovao od onoga koji je tek krenuo jer je jako važno da se čovjek trudi da nekako sebe izgradi u smirenoumlju, da shvatimo da treba da se smirimo pred Bogom, pred silom Božijom i pred ljubavlju Božijom. Kad čovjek ima u sebi izgrađen taj duh smirenoumlja, to je i najbolji način da se i vrata čovjekove duše i srca otvore za primanj tih Božijih energija, blagodati Božije. U svakom slučaju kad čovjek počinje da se moli, naravno da čovjek može da se moli i svojim riječima i da sve potrebe svoje i čežnje svoje duše, svoga srca, svojim riječima pretače u molitvu Bogu ali svakako da je najbolje da se molimo na onaj način kako su to Sveti Oci, Duhom Svetim nadahnuti nama ostavili. Imamo mi sad, Bogu hvala, u današnje vrijeme je svima dostupno mnogo odštampanih pravoslavnih molitvnika, što malih, što malo većih, sa kraćim ili malo dužim molitvama, tako da bi najbolje bilo za čovjeka početnika da stupi u kontakt sa svojim parohijskim sveštenikom i da mu on da neku malu pouku koje molitve za početak da čita, ali u svakom slučaju to su ove molitve koje se mogu pronaći u našim molitvenicima, a koje po dogovoru i savjetu sa sveštenikom čovjek početnik može polako da počne da praktikuje, a onda kako vrijeme bude prolazilo i kako bude njegovo nadahnuće unutarnje, on će svakako i taj broj molitava povećavati. Pored molitava u molitvenicima jedna od najljepših molitava je upravo ova kojom se molio i Sveti Grugorije Palama koga ćemo proslaviti ovih dana, a to je: Gospode Isuse Hriste Sine Božiji pomiluj me grešnoga. To je molitva koju takođe možemo svakoga dana, svakoga trenutka, ne jednom nego stotine i stotine puta ponavljati, na svojim usanama i u svome umu. I ta molitva kao i sve druge očišćuju naš um, prosvjetljuju ga i donose veliku utjehu, mir i radost u našim srcima. Naravno, na prvom mjestu treba da bude zajedničko bogosluženje, prije svega sveta Liturgija, kao najveća molitva i vrhunac svih naših molitava. Iz svete Liturgije sve izvire i ponovo se u nju sve vraća“, zaključuje u razgovoru za Radio „Svetigoru“ protojerej – stavrofor Slobodan Zeković.
