U subotu 16. maja 2026. godine služena je Sveta liturgija u gatačkom planinskom selu Kokorini, pored građevine koja u poslednjih šest mjeseci, od osvećenja temelja, postaje crkva posvećena Svetom Vasiliju Tvrdoškom i Ostroškom Čudotvorcu. Selo Kokorina je rodno mjesto još jednog ostroškog podvižnika ljubavi, igumana Lazara Adžića (1948-2000), pa i ta činjenica, pored beskrajnog poštovanja naroda ovoga kraja za Svetog Vasilija, stoji u temelju namjere za izgradnju ove crkve.
Na vjetrometini i kiši, na preko 1200 m nadmorske visine, oko imena Božijeg, oko spomena Svetog Vasilija i sjećanja na o. Lazara, okupio se veliki broj ljudi, među njima i sestre, monahinje manastira Ždrebaonika i Pipera, duhovne kćeri (i unuke) o. Lazara, koje svojom dubokom molitvenošću i ozbiljnošću hrišćanskog života na najbolji način čuvaju uspomenu na ovoga tihovatelja i molitvenika.
Sabrao se i narod Kokorine i gatačkog kraja, od kojih je mnoge u Ostrogu, pored kivota ljubljenoga sveca, u životu radovao i blagi lik i duhovna podrška o. Lazara.
Posebnu radost predstavljalo je prisustvo ostroškog igumana o. Sergija, koji je predstojao Božijom Službom i poučio narod nakon čitanja Riječi Božije, podsjetivši na mjesto Čudotvorca Ostroškog, ali i o. Lazara, u našim životima, navodeći ih kao predivne primjere i potporu u našem hodu sa Hristom i ka Njemu. Sasluživao je i iguman manastira Pive, o. Jevtimije, u čiju je duhovnu biografiju takođe zlatnim slovima upisano ime blaženog Lazara Ostroškog, kao i sveštenici i đakoni iz Gacka i Trebinja.
Igumanija ždrebaonička Justina i sestre monahinje su nakon Svete Liturgije i rezanja slavskog Krsnog Hljeba, uprkos ozbiljnom nevremenu, poslužile ručak koji je raznovrsnošću i ukusom bio još jedno nezaboravno iskustvo, i potvrda njihove marljivosti i ljubavi.
Usred oluje, grmljavine i kiše, sve vrijeme kao da je toplotom Duha plovila lađa ljubavi, kao nekada Nojeva barka usred potopa. Podsjetilo nas je to na naš život u Hristu, na život s njegovim svjedocima Sv. Vasilijem i o. Lazarom, koji su nam pružali – i pružaju – ruke spasenja u našim životnim burama i nevremenu.
