Hram Svetog Spiridona Trimitunskog Čudotvorca u Đenovićima danas, 25. decembra, u subotu 27. po Pedesetnici, proslavio je svoju glavnu hramovnu slavu. Svetom liturgijom načalstvovao je protoprezviter-stavrofor Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik hercegnovski, uz sasluženje sveštenika: Makarija (Imamovića), igumana manastira Savina, Predraga Vidakovića, Draga Pešikana, Nebojše Vulovića, Dragomira Vidakovića, Jovana Vasića i đakona Nenada Kovača. Liturgiji je molitveno prisustvovao sveštenik Radovan Tomović, starješina hrama, nadležni paroh, a ujedno i domaćin sabranja. Pričasten su pojači članovi vjeronauke pri Parohiji đenovićkoj.
Nakon Svete liturgije hram je ophodio trokratni krsni hod i blagosiljani su slavski darovi.
Slavu hrama i praznik sabranom vjernom narodu čestitao je o. Obren Jovanović koji se u liturgijskoj besjedi osvrnuo na današnju jevanđeljsku priču o tome kako svi tražahu da se dotaknu Gospoda, jer iz Njega izlažaše sila koja ih iscjeljivaše. U njoj je sadržano, kako je kazao, sve ono što treba da znamo o našoj vjeri, kako da živimo, šta da radimo da bi zadobili Carstvo nebesko i postali slični Svetome Spiridonu, koga danas proslavljamo. Gdje god da se Gospod kretao sa svojim svetim učenicima i apostolima, narod se oko Njega tiskao jer je osjetio silu Božju u Njemu, osjetio da je On Spasitelj ovoga svijeta. I oni koji su imali čisto srce, iako su imali tadašnji Stari zavjet i ispunjavali zapovijesti koje su im bile date, znali su da prepoznaju onoga koga su proroci hiljadama godina prorokovali da će doći i da će spasiti svijet.
“Stiskali su se oko Njega, kako kaže današnja jevanđeljska priča, svi koji su bili bolesni od duševnih i tjelesnih bolest, i kaže Jevanđelist Luka, svi se iscjeljivahu. I sav narod je tražio da Ga se dotakne i uzme blagoslov od Njega, da uzme iscjeljenje, da zahvati sa te vode žive i napoji svoju dušu, da bi se spasio Spasiteljem svojim. Jer Spasitelj naš se neprestano daje i On je izvor života vječnoga i ko pije sa toga izvora, on nikada ne žedni, ali suštastveno ne žedni. Njegova duša će biti spasena”, besjedio je prota Obren.
Dalje je podsjetio na blaženstva, koja je Hristos izrekao na Gori, a koja su najuzvišeniji proglas u istoriji roda ljudskog, koja čitamo i pjevamo na svakoj Liturgiji:
“I to nam pokazuje kakav je put svakoga od nas, svakoga hrišćanina, da smo svak u svome zvanju i prizvanju, ma u kojem svome životnome iskušenju bili, da smo mi uključeni u ta blaženstva koja je On nabrojao i da je naš put, put strpljenja, ljubavi, stradanja i tako ih i posložio”, kazao je arhijerejski namjesnik hercegnovski i objasnio da je Gospod upravo iznio ova blažena da bi pokazao da su ih oni koji su bili iscjeljeni već ispunjavali u svome životu.
Poručio je da dolazimo u hram Božji da bi se iscjeljivali, da budemo djeca ljubavi, da budemo djeca slobode, da budemo djeca Božija jer jedino Gospod Bog naš Isus Hristos može da nam dade to iscjeljenje i može da nam da ono što je najbitnije za naše spasenje.
Podsjetivši da danas proslavljamo Svetog Spiridona velikoga čudotvorci, svetitelja Crkve Hristove, naglasio je da već 16 vjekova njegove mošti iscjeljuju mnoge bolne, i one koji dolaze da se poklone njegovim moštima i da ih celivaju i one širom svijeta koji su posvetili hram svoj ovom divnom ugodniku, ali i svuda gdje se njegovo ime slavi.
“Jer za svete Božije ljude, za Gospoda nema prostora i nema vremena, svi smo mi u istom prostoru i istom vremenu. Ove zemaljske razdaljenosti nama nešto i znače, ali Gospodu, Svetom Spiridonu, anđelima i svima svetima, ne znače ništa, jer ništa nema ljepše i brže od ljubavi i molitve. Kada se pomolimo ovdje za bližnjega svoga danas, bez obzira da li on živi u Australiji, u Beogradu, Americi ili bilo gdje na kugli zemaljskoj, molitva stiže kod Gospoda, a kad stigne kod Gospoda i do Gospoda onda lako stiže i do onoga za koga je ta molitva i upućena”, kazao je sveštenik Jovanović, naglasivši da je Sveti Spiridon danas i ovdje u Đenovićima, Herceg Novom, u Crnoj Gori, jer ga mi istinski volimo, poštujemo i molimo.
Po njegovim riječima svetitelji Božiji su vanvremeni, oni su kao znakovi pored puta da znamo da se orijentišemo, da znamo kuda idemo i da se oglednemo u njih, da vidimo da li ono što radimo u svome životu liči na Svetog Spiridona, na Svetog Nikolu, Svetog Jovana, Svetu Petku ili bilo koga drugoga svetitelja kojega proslavljamo kao svoga zaštitnika i patrona.
“Važno je da znamo da je i Sveti Spiridon rođen od oca i od majke isto kao i mi. On je imao i porodicu, bio oženjen i imao djecu, ali ništa ga to nije spriječavalo da živi svetim i Božijim životom i da ispunjava ova blaženstva koja je Gospod izgovorio. I zbog te njegove prostote i čistote srca, zbog njegove krotosti i ljubavi, koju je imao prema svima bližnjima, Gospod ga je udostojio i uzvisio na stepen sveštenstva, a kasnije na stepen episkopstva”, rekao je prota Obren.
Podsjećajući na žitije ovog Božijeg ugodnika koji je Gospodu ugodio i Gospoda sticao kao blago, Njega propovijedao i Njemu služio, i sve u životu radio radi Gospoda svojega, radi svog spasenja, a time i radi spasenja svoje paste koja mu je bila provjerena, o. Obren je uputio molitve Sv. Spiridonu da nas iscjeli od svake nemoći, od bratomržnje, zlobe…
“I ovaj post koji sada postimo da pokušamo da i mi malo počnemo da ličimo na Svetog Spiridona, da budemo milostivi, da budemo oni koji imaju praštanja u sebi, da se mirbožamo pred Božić, jer Gospod je došao da mir donese ovome svijetu, da iscijeli sve naše nemoći, da iscijeli smrt, da nam dade život vječni. Zato se kada proslavljamo Roždestvo i pozdravljamo sa Mir Božiji – Hristos se rodi! Jer Gospod se rađa tamo gdje je mir, u srcima našim tamo gdje ima prostora da se On rodi. Da pripremimo srce naše da i ono bude Vitlejemska pećina da Gospod Bog i Presveta Bogorodica mogu da uđu u srce naše i da ta svjetlost koja je zasijala iz Njegovoga bića, Njegovoga roždestva, zagrije i omekša srce naše. Da tu ljubav imamo i da tu svjetlost nosimo, a da je to moguće svjedoči nam Sv. Spiridon”, zaključio je u svom pastirskom slovu protoprezviter-stavrofor Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik hercegnovski.
Vesna Dević
