U Nedjelju svih svetih, prve nedjelje po Trojičindanu, 30. juna, 2024. godine, u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao prezviter Pavle Božović, nastojatelj Hrama Svetih 42 novomučenika Momišićka u podgoričkom naselju Momišići. Sasluživali su: protojerej-stavrofor Dalibor Milaković i protojereji: Miladin Knežević, Nikola Pejović, kao i đakoni Ilija Arzejkin i Vedran Grmuša.
Na Svetoj liturgiji pjevali su i odgovarali članovi mješovite pjevnice pri Sabornom hramu, kao i članovi crkvenog hora Sabornog hrama „Sveti apostol i jevanđelist Marko“, pod vođstvom dirigenta mr Ljudmile Radović.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja sabranima se obratio načalstvujući prezviter Pavle Božović koji je u uvodnom slovu istakao da su svetitelji potvrda istinitosti učenja Crkve:
„Potvrda da je istinita ova radosna vijest koju nam donosi Gospod Isus Hristos, da je Nebo došlo na zemlju, da je Bog hodio ovom zemljom kao čovjek, da je prošao sve ono što svako od nas treba da prođe.“
U daljem obraćanju otac Pavle je akcentovao da svetiteljstvo nije ništa drugo nego radost:
„Ne biti svetitelj je najveća tuga, a najveća radost je biti svetitelj. Zato i pjevamo onolikim akatistima, radujte se. I zaista ta radost nam govori kako je živ život u nama. Kada Apostol Pavle kaže: Ne živim više ja, nego živi Hristos u meni, to znači ukidanje svakoga od nas pojedinačno. To znači da je Hristos došao da afirmiše ono naše pravo istinsko – ja. To znači da smo mi spoznali jedno veliko olakšanje, olakšanje koje nam dolazi od toga da smo shvatili kako nismo mi u centru univerzuma“, besjedio je o. Pavle.
U drugom dijelu praznične besjede otac Pavle je dao poseban osvrt na problem egocentričnosti u kojoj svoje prirodno mjesto više ne zauzima Gospod:
„Kada mi sebe postavimo, i svoje potrebe i svoje želje, na mjesto Boga, i kada sobom i svojim velikim beskrajnim egom zaklonimo Boga, onda smo skrenuli sa puta svjetlosti.“
Otac Pavle je podsjetio da se u svetiteljima jedinstvo u Gospodu posebno potvrđuje i ogleda, budući da su svi Sveti uprkos individualnim osobinama i karakteristikama ličnosti koje su posjedovali kao svako od nas i da svi Sveti sijaju istom svjetlošću:
„Među svetiteljima imamo razne činove prepodobnih žena i svetih otaca, arhijereja i mučenika i mučenica i prepodobnih otaca, svih onih koje slavimo i koji su se proslavili u Hristu Isusu. Svi oni ma koliko različiti bili, sijaju jednom istom svjetlošću. Istom tom svjetlošću kojom smo pozvani da zasijamo i mi. Živimo sa svetiteljima. Kada budemo živjeli sa svetiteljima, živjećemo i sa Onim koji je njih prosvetio i njima život darovao kao i nama. Sa Gospodom našim Isusom Hristom, koji je jedini svet u vjekove vjekova“, poručio je na kraju prezviter Pavle Božović
Starješina Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, protojerej Nikola Pejović je čestitao ovogodišinjem domaćinu, uvaženom doktoru Mihailu Vukmiroviću domaćinstvo i slavu, koji je kumstvo za sledeću godinu predao profesoru Žarku Radoviću sa porodicom.
Evharistijsko sabranje i zajedničarenje u toržestvenom proslavljanju praznika svih Svetih, nastavljeno je za slavskom trpezom ljubavi.
Tekst, foto: Boris Musić
