U selu Mikulići iznad Bara, na praznik prepodobnog Sergija Radonješkog, manastir posvećen ovom velikom svetitelju Crkve Božije danas je proslavio hramovsku slavu.
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sa sveštenstvom i vjernim narodom.
Nakon čitanja Svetog Jevanđelja besjedio je ahimandrit Polikarp iz Kijevo-pečerske lavre.
Nakon pričešća vjernih hram Svetog Sergija je tri puta ophodila praznična litija, a onda je Mitropolit Joanikije blagosiljao i prelomio slavski kolač.
Potom je u arhipastirskoj besjedi rekao da svetitelji Božji, koji su na zemlji proslavili ime Božje svojim životima i svojim primjerom, riječima i djelima, koje je Gospod udostojio svoje vječne slave, imaju tu blagodat da nas sabiraju i objedinjuju oko Hrista.
“Oni nas, kao putevoditelji našega spasenja privode Hristu Gospodu, Spasitelju našemu. I ako je neko zaista sveti, on pripada svim narodima, kao što je Sveti Sergije Radonješki, koji je ponos velike bratske i jednovjerne Rusije, takav Božji ugodnik, kome se mole svi narodi i čijem svetome ćivotu u Trojice-Sergijevoj lavri pristupaju svi vjerni i svi oni koji traže milosti, blagodati, pomoći Božje, zdravlje, iscjeljenje svojih duševnih i tjelesnih neduga”, rekao je izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski.
Dodao je da je hram u Mikulićima prvi koji je podignut Svetom Sergiju u Crnoj Gori.
“I nije slučajno što je podignut ovdje ispod visoke gore Rumije, jer ova gora je blagoslovena. Ovo je sveta gora na kojoj je postojao drevni hram, srušen u 17. vijeku, ali je ostao spomen na njega. I od one litije koja je ovuda išla vjekovima na goru Rumiju, sa krstom Svetoga Jovana Vladimira, izrastao je zapravo i ovaj ovdje hram. I ovdje se formirala monaška obitelj, ispod ove visoke gore, u sjeni krsta Svetoga Jovana Vladimira i pod pokroviteljstvom Svetoga Sergija Radonješkoga”, podsjetio je Vladika Joanikije
Naglasio je da se svim tim potvrdilo da gora Rumija liči na Sinajsku goru.
“A ovaj manastir, iako je novi manastir, liči na manastir Svete Katarine ispod visoke gore Sinaja”, rekao je on.
Govoreći o žitiju Svetog Sergija Radonješkog; Mitropolit Joanikije je kazao da se veliki ruski narod ujedinio tek u njegovo vrijeme i da kod braće Rusa vidimo u periodu prije toga nešto što jekarakteristično i za naš narod, a to su velike međusobne razmirice kod vlastodržaca.
“Pa su se iscrpljivali i padali u ropstvo zbog toga što nijesu bili jedinstveni. Jer, onaj narod koji ne zna da se objedini svak može da porobi. A u vrijeme Svetoga Sergija, koji je blagoslovio Svetoga Dimitrija Donskog za odsudnu bitku sa Tatarima, narod se bio objedinio pod njegovim blagoslovom. Jer, on je bio svjetilnik i, kako kažu u Rusiji – pečalnik napaćene ruske zemlje i ruskog naroda”, istakao je Vladika.
Podsjetio je da od tada počinje uspon Rusije.
“I nije slučajno što ga braća Rusi slave i kao velikog svetitelja i kao zaštitnika cijele ruske zemlje. Neka bi Bog dao da se i mi objedinimo u Hristu Gospodu našemu, koji je glava Crkve, koji nas objedinjuje Duhom svojim Svetim kada se god saberemo u njegovo ime i kada mu se god zajednički molimo, naročito na Svetoj liturgiji kada prinosimo svoje darove Gospodu – darove od duše, od srca, od naših ruku. I sve to Gospod blagosilja i osvećuje, i silazi na hljeb i vino Duhom svojim Svetim da ih pretvori u svete tajne kojima se mi osvećujemo. I da naš obični hljeb učini Nebeskim Hljebom, izvorom našega vječnoga života, spasenja i osvećenja”, zaključio je Mitropolit Joanikije čestitajući nastojateljici mati Teodori i njenom sestrinstvu slavu.
Domaćin slave bio je Željko Đalović, koji je nakon Liturgije sa svojom porodicom za Vladiku, sveštenstvo i vjerni narod priredio slavsku trpezu hrišćanske ljubavi.
Domaćinstvo za narednu godinu prihvatio je Veselin Drašković.
Radosav Rajo Vojinović
