Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, danas 8. oktobra, sa sveštenstvom, sveštenomonaštvom i vjernim narodom, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetog Sergija Radonješkog u Mikulićima na obroncima planine Rumije kod Bara, povodom slave ove svete obitelji.
Nakon što je, na kraju Svete službe Božije, blagosiljao slavske prinose i prerezao kolač, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je kazao da kada Crkva Božija proslavlja spomene Svetih Božijih ugodnika, onda se raduje cio narod, sva njena duhovna čada bez obzira kom narodu pripadaju, jer smo mi u Crkvi svi jedan narod Božiji, Novi Izrailj Božiji koji objedinjuje sve narode, ali da imaju razloga ponajviše da se raduju oni ljudi iz kojeg naroda potiče svetitelj koga proslavljamo:
„Tako danas cijela Ruska pravoslavna crkva širom vaseljene, gdje god žive njena duhovna čada, a naročito u velikoj i slavnoj lavri Svetoga Sergija Radonješkoga likuje, toržestvuje, slavi. Međutim, i ostali narodi u pravoslavnoj vaseljeni isto prizivaju u pomoć Svetoga oca našega Sergija Radonješkoga. Takvi su Božiji ugodnici kao što je Sveti Nikolaj, koga isto tako braća Rusi i mi, Srbi, i svi ostali pravoslavni narodi proslavljaju. On je bio grčkog porijekla, ali je svetitelj Božiji i pripada svim hrišćanima. Možemo slobodno reći i svima onima koji mu se obraćaju za pomoć.“
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je naglasio da je Sveti Sergije Radonješki ostavio dubok trag u istoriji Ruske crkve i u vrijeme njegovoga života ovdje na zemlji, ali i kroz svu kasniju istoriju, jer žitija Božijih ugodnika ne završavaju se sa danom njihovoga upokojenja, nego se završava njihovo zemaljsko žitije, a nebesko žitije se samo nastavlja i dopisuje:
„Ono što svakako treba da stoji u žitiju Svetoga Sergija Radonješkoga je da je očuvao dušu ruskog blagočestivog naroda u vrijeme bezbožne, boljševičke, komunističke, ateističke ideologije i velikih gonjenja Crkve pod boljševicima i kasnijim Sovjetima, što je pretrpjela Ruska pravoslavna crkva. Ali u dubini duše ne samo vjerujućih ljudi, nego svakog ruskog čovjeka koji baštini tradiciju svojih predaka, ostalo je zrno vjere koje je posijao Sveti Sergije Radonješki u dušama i u srcima svojih duhovnih čada.“
U nastavku je podsjetio na proroštvo Svetoga Mardarija Libertivilskoga koji se školovao u Rusiji i tamo propovjedao Jevanđelje Božije. On je tridesetih godina prošlog vijeka, kada je sva Rusija bila porobljena i crkve uglavnom pozatvarane, episkopi po zatvorima ili pobijeni, sveštenici, monasi, monahinje takođe, kada je sve bilo oskrnavljeno i u crno zavijeno, zapisao: Vaskrsnuće pravoslavna Rusija, opet će se obnoviti zlatne kupole njenih crkava, opet će se ruski narod objediniti oko svoje Crkve:
„Slava Bogu, to su dočekali braća Rusi, a i mi smo prošli kroz ista iskušenja, svakako manja nego braća Rusi. I mi smo pod zaštitom Svetoga Save i Svetoga Vasilija Ostroškoga sačuvali to zrno gorušičino svete pravoslavne vjere i evo doživljavamo duhovnu obnovu. Znak te duhovne obnove je i ova sveta obitelj koja je ovdje podignuta čudom Božijim i velikim trudom dobrotvora i ktitora ove svete obitelji, a posebno trudom naše mati Teodore i njezinih sestara, koje ovdje neprestano Bogu molitve prinose i trude se. One su ovoj svetinji udahnule život svojim monaškim podvizima, te se imamo gdje i okupiti.“
Istakavši da svako sabranje u ovoj divnoj svetinji Svetoga Sergija Radonješkoga predstavlja veliku radost, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da se ona radost kojom je preplavljena danas velika lavra Svetoga Sergija u Rusiji, pretočila i danas ovdje kod nas pod Rumijom:
„Takav je blagoslov Božijih ugodnika koje proslavlja cijela pravoslavna vaseljena. Neka bi Bog dao i mati Teodori i njezinom sestrinstvu, svim dobrotvorima i priložnicima ove svete obitelji, Božijeg blagoslova i molitve Svetoga Sergija da budu sa svima njima. Neka Bog blagoslovi našega protu Nikolu Radovića, koji je domaćin današnjega slavlja. Neka ga Bog obdari zdravljem i svakim napretkom i njega i njegovu porodicu, i njegovo potomstvo.“
Domaćin slave za sledeću godinu biće otac Prokopije, iguman manastira Ribnjak, koji je od oca Nikola preuzeo dio kolača.
O. Slobodan Zeković: Krov ove planine i ovoga kraja jeste Crkva Svete Trojice na Rumiji
Protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski, čestitajući praznik Prepodobnog Sergija Radonješkog Čudotvorca, podsjetio je na žitije ovog najpoštovanijeg svetitelja u Ruskoj crkvi, koji je rođen početkom 14. vijeka od pobožnih roditelja Kirila i Marije, koji su njega i njegovu braću vaspitali u duhu vjere pravoslavne i omogućili im školovanje. Ali za razliku od svoje starije braće, koji su napredovali u svakome znanju i nauci, mali Vartolomej, kako je bilo ime Svetoga Sergija koje je dobio na krštenju, nije mogao da savlada ono što mu je predavano od učitelja. Zbog toga je bio tužan, pa se molio Bogu da mu prosvijetli um kako bi shvatio ono što mu govore učitelji.
„I desilo se zaista da je Gospod poslao angela svoga u vidu monaha koji je blagoslovio maloga Vartolomeja. Od tada on je shvatao sve što mu je bilo predavano, a što je najvažnije, Gospod mu je prosvijetlio um da može da razumije sve tajne Svetoga pisma. I ne samo tada u to vrijeme da se projavila blagodat Božija na malom Vartolomeju, nego čitamo u njegovom žitiju i dok ga je majka u utrobi nosila da su se pojavljivali znaci koji su ukazivali da će to njeno čedo biti veliko pred Bogom. I tako se kasnije i dogodilo“, besjedio je prota.
Poslije upokojenja roditelja, Sveti Sergije je otišao u pustinju Radonješku, željan samoće i molitvenog tihovanja. Kasnije je od igumana obližnjeg manastira primio monaški postrig, ime Sergije po Svetome Sergiju i Vakhu, i tu u tim neprohodnim šumama, nastavio svoj podvig.
„Ali po riječi Gospodnjoj da se ne može sakriti grad koji na gori stoji, tako se nije moglo sakriti ni to veliko blagočešće i svetost života Prepodobnoga Sergija. Pa su počeli mnogi da dolaze k njemu, u tu neprohodnu šumu, da od njega traže blagoslov, molitvu, duhovni savjet i pouku“, kazao je o. Slobodan, istakvši da iako je želio da ostane do kraja života pustinjak i asketa, ipak volja Božija bila drugačija.
Tamo je najprije od drveta podigao jednu kolibu i crkvicu koju je posvetio Svetoj Trojici, od koje će se vremenom razviti velika Trojice-Sergijeva lavra, koja je bila i ostala najveća svetinja Ruske pravoslavne crkve i centar ruskoga pravoslavlja, ruske kulture i duhovnosti. Oko Svetoga Sergija su se okupljali ne samo ljudi željni monaškoga života i podviga, nego hrišćani iz cijele Rusije. Dolazili su mu narodni prvaci, knezovi i upravo je on velikoga kneza Dimitrija Donskog blagoslovio i ohrabrio da krene u borbu za oslobođenje svoga naroda i otadžbine. Ukrepljen njegovom molitvom Sveti knez Dimitrije je uspio, u čuvenoj bici na Kulikovskom polju, da savlada tatarsko-mongolsku vojsku, i od tada je krenuo uspon i razvoj velike i slavne ruske države.
Ukoliko želimo da našem čovjeku približimo značaj, veličinu Svetog Sergija koju on ima u ruskom narodu, u Ruskoj crkvi, arhijerejski namjesnik barski je kazao da je najprikladnije da ga uporedimo sa našim Svetim Savom, prvim arhiepiskopom i prosvetiteljem srpskog naroda:
„Kao što je Sveti Sava bio onaj koji je ujedinio, sabrao, obožio, ohristovio naš pravoslavni rod srpski, istu takvu ulogu u istoriji velikoga ruskog naroda imao je Prepodobni Sergije Radonješki. I ovdje u ovoj predivnoj obitelji Prepodobnoga Sergija, ova dva velika svetitelja Božija, Sveti Sava i Prepodobni Sergije, u ljubavi su se sreli, jer ovdje pokraj ovoga glavnoga oltara posvećenog Svetom Sergiju, imamo na sjevernoj strani mali oltar koji je posvećen Svetom Savi Srpskom. Veliko je i divno žitije i djelo Svetoga Sergija, ali ono se nije završilo sa njegovim upokojenjem. Njegova slava i u Rusiji i u cijelom pravoslavnom svijetu kroz vijekove bivala je i biva sve veća.“
Naglašavajući da se danas u cijeloj pravoslavnoj vaseljeni slavi spomen Prepodobnog Sergija Radonješkog Čudotvorca i u čast njegovu podižu hramovi, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković se osvrnuo na ovu divnu obitelj Prepodobnoga Sergija, preko koje imamo i njegov blagoslov:
„Ovdje imamo i čestice njegovih svetih čudotvornih moštiju koje danas sa ljubavlju cjelivamo. Kao što je Sveti Sergije i svoju svetu obitelj i čitavi svoj život posvetio Svetoj Trojici, Bogu ljubavi, Ocu, Sinu i Duhu Svetome, tako je i ova blagoslovena gora Rumija posvećena Svetoj Trojici.“
Potom je o. Slobodana podsjetio da se na vrhu Rumije nalazi čudesni hram Svete Trojice koji je obnovljen u ove naše dane, a srušen dolaskom Turaka na ove prostore 1571. godine. Kroz vijekove se sačuvalo narodno predanje da će doći vrijeme kada će na to mjesto crkva doletjeti sa neba i držeći se tog predanja, vjernici su o prazniku Svete Trojice svake godine izlazili na vrh Rumije, u litiji sa krstom Svetoga Jovana Vladimira, koji čuva porodica Andrović, noseći po jedan kamen. Vjerovali su da će, kada bude dovoljno kamena, doletjeti crkva sa neba.
„I mi, naša generacija, smo se udostojili da svojim očima gledamo ispunjenje toga predanja i narodnog vjerovanja, i 2005. godine zaista je doletjela crkva na vrh planine Rumije, crkva Boga ljubavi, Svete Trojice, Oca, Sina i Duha Svetoga, koja sabira stotine i hiljade ljudi svake godine. I to ne samo o prazniku Svete Trojice, nego se gore, zahvaljujući trudu i žrtvi našega dragoga prote Jovana Plamenca, svakoga mjeseca služi po jedna Sveta liturgija. Dakle, krov ove svete planine i ovoga kraja i Bara jeste Crkva Svete Trojice na Rumiji, a u njenom podnožju imamo ovu predivnu svetinju Svetog oca našeg Sergija Radonješkog Čudotvorca.
Neka bi dao Bog da se u ovoj svetinji uvijek sa radošću okupljamo, da se ovdje krepimo i duhovno snažimo. Da se ugledamo na naše svetitelje, na Svetoga Sergija Radonješkog, na Svetoga Savu Srpskog, koji su nam ukazali i proputili put koji vodi u život vječni, put Hrista Bogočovjeka, jedini sigurni put koji nas vodi u vječnost, u nebeski Jerusalim, koji je krajnji cilj života svakoga hrišćanina“, poručio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski.
Zajedničarenje u slavu Božiju, a u čast Svetoga Sergija Radonješkog nastavljeno je uz slavsku trpezu hrišćanske ljubavi.
Vesna Dević
Foto: Dejan Vukić
