Njegovo presveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije sa sveštenstvom, sveštenomonaštvom i vjernim narodom danas, 18. jula 2025. godine, na praznik Prepodobnog Sergija Radonješkog, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru u Mikulićima na obroncima planine Rumije kod Bara, povodom hramovne slave ove svete obitelji.
Besjedeći po pročitanom jevanđelskom začalu, Preosvećeni Episkop Pajsije je podsjetio da je Bog stvorio čovjeka po liku i podobiju svojem i da što više čovjek griješi, to se sve manje taj lik Božiji u čovjeku prepoznaje:
„Nasuprot tome, što više čovjek sebe ukrašava vrlinama, to više onaj lik Božiji u njemu sija i tako čovjek može doći čak do one mjere da mu se i sami anđeli, koji su bestjelesna bića, dive. A kada govorimo o grijehu, koji zatamnjuje taj lik Božiji u čovjeku, znamo da je on počeo čovjekovom neposlušnošću prema Bogu kada su prvi sazdani čovjek Adam i njegova žena, a naša pramajka, Eva, od Boga dobili samo jednu zapovijest – da ne kušaju od drveta poznanja dobra i zla. I tu su oni trebali da pokažu da svojom slobodom žele da se pokore volji Božijoj, a pokoravanje volji Božijoj, pokoravanje samome Bogu, zapravo jeste upodobljavanje Bogu, da taj lik Božiji u nama bude još jasniji, još svijetliji.“
Po njegovim riječima kada su naši praroditelji prekršili tu zapovijest, možda se i činilo da nisu napravili neki veliki grijeh, ali vrlo brzo poslije toga se pokazalo da je to ipak bio strašan grijeh, što su prestupili jednu Božiju zapovijest, jer je došlo do bratoubistva, kada je Kain ubio rođenog brata Avelja.
„Nakon toga umnožavali su se i grijehovi i bezakonje i nepravda i tako redom sve do danas. Međutim, ipak taj lik Božiji, koliko god ljudi griješili, u manjoj ili većoj mjeri ostaje u čovjeku i nešto što nas najviše posjeća na taj lik Božiji jeste čovjekova savjest. Svi smo mi svjedoci da i onda kada neko i mnogo griješi, kada se mnogo udaljio od Boga, ipak zna šta je dobro i šta je moralno i šta je ono što se cijeni iako sam to ne čini. I to je upravo zbog te savjesti, koju je Bog dao svakome od nas da je ima i da ga opominje na ono svoje pređašnje stanje“, besjedio je Preosvećeni Episkop Pajsije.
Govoreći o svetim Božijim ljudima koji bogougodno provode ovaj život na zemlji i koji se trude da se i u onome najmanjem pokore volji Božijoj, prvo da saznaju šta je volja Božija, a onda koliko god je to u njihovoj sili da se njoj pokore i ispune, Vladika Pajsije je istakao da oni predstavljaju savjest cijeloga svijeta, cijelog čovječanstva te da je takav i svetitelj kojeg danas proslavljamo – Prepodobni Sergije Radonješki, koji je pokrovitelj i zaštitnik ove svete obitelji:
„On se od svog najranijeg djetinjstva podvizavao i trudio da se odrekne svoje volje i da se u potpunosti pokori volji Božijoj, a onda da tome nauči i druge ljude. Naravno, da je u tome mnogo imao uspjeha, prvenstveno zbog toga što je prvo radio na sebi, na svojoj duši, a onda kasnije je svojim primjerom i ljude oko sebe poučavao i spasavao. Njegovim primjerom, draga braćo i sestre, treba i mi da se poučimo, da se trudimo da prvo iskreno tražimo da saznamo šta je to volja Božja, šta to Bog očekuje od nas, a onda kada nam Bog to otkrije i kada nam to bude jasno, da se što više potrudimo da tu volju Božiju ispunimo i na taj način se upodobimo Njemu – Tvorcu našem, kome neka je slava u vjekove, vjekova, amin.“
Nakon pričešća vjernih, među kojima je bio veliki broj djece, hram je ophodila litija, nakon koje je Njegovo presveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije blagosiljao slavske prinose i prerezao kolač.
Nakon evharistijskog sabranja, zajedničarenje je nastavljeno uz trpezu hrišćanske ljubavi.
Vesna Dević
