Sveštena carska lavra Manastir Svetog arhangela Mihaila – Miholjska Prevlaka kod Tivta danas, 26. jula, na Sabor Svetog arhangela Gavrila proslavila je svoju slavu.
Svetom arhijerejskom liturgijom načalstvovao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, uz sasluženje Preosvećene gospode episkopa: diseldorfskog i njemačkog Grigorija i pakračko-slavonskog Jovana, sveštenstva, sveštenomonaštva i molitveno učešće vjernog naroda.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja arhipastirskom besjedom sabranima se obratio Njegovo preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije, koji je čestitajući čudesni praznik koji danas proslavljamo – Svetoga arhangela Gavrila, kazao da nas pročitana jevanđelska perikopa opominje na jedan nevjerovatan i za nas ljude nepojmljiv događaj o kome govori sam Gospod, upozoravajući svoje učenike, a preko njih i sve nas: Vidjeh satanu gdje pade s neba kao munja.
“Taj događaj u koji svi mi vjerujemo, jer vjerujemo u Jevanđelje, vjerujemo Gospodu, zbio se u neposrednoj blizini Božijoj. Onaj koji je bio sav obučen u svjetlost i obdaren svjetlošću, da služi kao svjetlost, pogordio se i pao je. I mnogi slabi na koje je mogao da utiče, a očigledno je bio uticajan, su pali”, besjedio je Vladika i podsjetio da među mnogima koji nisu pali su nama najpoznatiji arhangeli Mihailo, Gavrilo i drugi arhangeli, koji su po predanju hrabro stali i ohrabrili sve zbunjene, i tako spasili čitav angelski svijet.
Kao izuzetno važno izdvojio je čudesnu riječ iz Apostola koja kaže: Šta je čovjek, da ga se opominješ, Gospode? Učinio si ga privremeno manjim od anđela. Pojasnio je da ona u stvari govori o tome da je Sin Božji, od samog prestola Božijeg, od Oca nebeskog i Duha Svetoga, došao u ovaj svijet i postao čovjek.
“Do te mjere unizio sebe da bi, kako kažu Sveti oci, uzvisio čovjeka i sjeo s desne strane Oca u Carstvu nebeskom. Zato je za sve nas hrišćane važno da se uvijek sjećamo te drame spasenja”, kazao je Vladika Grigorije.
Gledajući lica sabranih, prisjetio se riječi blažene uspomene Vladike Atanasija, koji je govorio da se na licima ljudi na Liturgiji, zbiva drama spasenja:
“Okolo je sve svjetlo, sve je lijepo, sve je čudesno, i more i planine i sunce i nebo, ali mi stojimo ovdje jer nas interesuje nešto još više od toga. Interesuje nas naše spasenje. I zato se na našim licima, u našim srcima, u našim dušama odvija ta neprestana drama i borba, neprestana briga, da nam se ne dogodi da nas neki šef, kao satana one koji su bili oko njega ili ispod njega, prevari i da ne odemo u najkrajnju tamu nebića i nepostojanja”, kazao je Episkop, poučivši da nam je zato toliko važna ta čudesna jevanđelska riječ šta je čovjek, Gospode, da ga se opominješ, koja nas onda obavještava da je Sin Božji postao Sin čovječiji i da smo svi pozvani da budemo sinovi Božiji, da budemo djeca Božija.
S druge strane, kako je istakao, svjesni smo koliko smo niži od anđela, koliko ne ispunjavamo riječ koju smo danas čuli, da On sluge svoje čini plamenom ognjenim:
“Zato smo ovdje došli da primimo Duha Svetoga, da se podsjetimo na šta smo pozvani, da se podsjetimo na veliki pad satanin. A zašto govori Gospod učenicima u današnjem Jevanđelju o padu satane? Pa zato što oni kažu: Gledaj šta smo dostigli, duhovi nam se pokoravaju, a On im kaže: Nemojte time da se uzdižete, satana je pao, a da vi nećete pasti. Nego se radujte prije svega što su imena vaša upisana u knjigu života.”
Naglašavajući da su svi koji su kršteni upisani u knjigu života, u knjigu besmrtnosti, kao i danas kršteni sluga Božiji Lazar, Episkop diseldorfski i njemački je upozorio da se ne pogordimo ako nam se neko ili nešto pokorava, ili ako se ne plašimo, jer jedino čime možemo da se hvalimo u svijetu, ako to dostignemo, je da se smirimo pred Bogom i budemo uspravni kao što su bili Sveti argangeli, među kojima je i Sv. arhangel Gavrilo koga danas slavimo:
“Da istovremeno uvijek imamo tu svijest da je nas ljude Gospod ,koji je privremeno unizio sebe, manjim od anđela učinio, uzdigao da budemo veći od anđela, jer se obukao u naše tijelo i osvetio i prosvetio i uznio ga na nebesa, našu prirodu.”
Dalje je naglasio da se na ovom mjestu najradije sjećamo našeg blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija koji se nikad nije u dobru ponio niti u zlu ponizio:
“To je, braćo i sestre, drama spasenja. Da se u dobru ne poneseš, kako kaže narodna mudrost, a da se u zlu ne poniziš. To je poruka Svetog arhangela i svih angela i arhangela koji služe pred prestolom Božijim. Oni se u zlu nisu ponizili i nisu pošli za onim koji je zlo počeo da sije svuda oko sebe i do današnjeg dana pokušava da ga sije, nego su u tom zlu ostali ne poniženi nego uspravni”, besjedio je Vladika i još jednom upozorio da se u dobru ne treba poneti i misliti da ako se pokoravaju duhovi, da je to važnije od toga što je Sin Božji došao u ovaj svijet i dao da bude raspet za nas i radi našeg spasenja.
Dodavši da zato slavimo Svetog arhangela Gavrila i sve Svete arhangele i uvijek i na svakom mjestu Gospoda i Spasitelja našega, kazao je da je to razlog da u ovom trenutku sa lica sabranih nestane poniženost i da otvore svoje srce za blagodat Božiju. “A kad dođemo u crkvu i stanemo pred presto Božiji, sjećamo se da je Hristos došao da spase svakoga od nas, da svako koji vjeruje u Njega ne pogine nego da ima život vječni. U tom trenutku se razbija svaka tuga, svaka briga, svaka nemoć i u nas ulazi radost spasenja, ne od ljepote mora i neba, od ljepote planina nego od ljepote i miline i topline Duha Svetoga”, zaključio je Njegovo preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije.
Na kraju Svete službe Božije, sabranima je praznik čestitao Njegovo preosveštenstvo Episkop pakračko-slavonski g. Jovan, koji je podsjetio da živimo u jednom vremenu u kojem jedno ime i jedna tragedija lebdi nad svima, a to je Ukrajina. Komentarišući da iz naše površnosti, ponekad brzopletosti, često kažemo: da hoće ovi da pobjede, a da hoće oni da pobjede, Vladika je naglasio da na taj način postajemo sve manji i manji hrišćani, odričemo se Hrista Boga svoga, jer je rečeno u Jevanđelju: Ljubite jedni druge, po tome će znati da ste učenici moji. Dalje je istakao da u Ukrajini pravoslavni ubijaju pravoslavne, hrišćani ubijaju hrišćane, te da je sve veći broj izbjeglica. Po njegovim riječima u Hrvatskoj ih ima više od 20.000, a 90% njih su pravoslavni hrišćani, od kojih većina ide u hram, ispovijeda se, pričešćuje, pripada Crkvi Božijoj.
“Mi u našem svakodnevnom životu prvo toga treba da se sjećamo ako smo hrišćani, i nikakvo geopolitičko, geostrateško, i ko zna kakvo nacionalno opredjeljenje, ne može da stane iznad toga da tamo pravoslavni ubija pravoslavnog čovjeka i da je danas najveće breme, najveći krst na leđima Mitropolita Kijeva Onufrija. Vjeran Moskvi cijelog svog života, toliko vjeran da je godine svog života proveo na krstu, progonjen, mučen, slično kao ovdje što je Crkva progonjena bila godinama, i još strašnije”, istakao je Vladika.
Dodavši da je Mitropolit Onufrije zatečen u ovome ratu te da se Bogu moli da to što prije prestane, Vladika pakračko-slavonski je pozvao vjerne da se Bogu mole da ta tragedija što prije prestane i da svakog izbjeglog prime:
“Da ih zagrlite, da pokažete ljubav, da ih Crkva Božja i naš narod dočekaju sa punim srcem, jer njihovu muku niko ne zna, kao što niko nije znao našu muku od 1991. do 2000. godine. Upravo zato što smo mi prošli sličnu muku, a evo ovo mjesto ovdje do juče bilo je puno izbjeglica, a vjerovatno ih ima i danas, da ne mjerimo tuđu muku svojom, da ne mjerimo tuđu muku nekim svojim aršinom, nego da mjerimo ljubavlju.”
Posebno je istakao da pravoslavni hrišćani ne smiju da se raduju kad neko mobilisan u ukrajinsku vojsku pogine, jer tu hrišćanstva nema niti će ga biti:
“Da se molimo Bogu da to što prije prestane, da zagrli brat brata i da se okrenemo životu, da se okrenemo napretku, da čuvamo ono što jesmo. A jesmo prije svega pravoslavni hrišćani, oni koji polažu dušu svoju za brata svoga”, poručio je Vladika i podsjetio da se Crkva Božja raduje kada dođe do izmirenja, kao primjer navodeći izmirenje sa Crkvom u Skoplju.
Podsjetivši da je 1967. godine prekinuto opštenje dvaju crkava, pomjesne Srpske crkve Pećke patrijaršije i jednog njenog ogranka koji je proglasio samostalnost, pozvao je da Bogu zablagodarimo svi zajedno na izmirenju, što se vratila jedna odvojena crkva u ponoću Crkve:
“I svi ovdje da Boga proslavimo i Svete Klimenta i Nauma, da su nas izmirili, i da zahvalimo na ljubavi Božijoj što je tako bilo, i njihovoj, a istom tom ljubavlju da se molimo za našu braću u Ukrajini, da se molimo da se tamo izmirimo što prije, što dublje, sa što više ljubavi”, kazao je na kraju svog slova Njegovo preosveštenstvo Episkop pakračko-slavonski g. Jovan, zahvalivši se Mitropolitu Joanikiju na pozivu da dođe i služi na ovo blagosloveno mjesto i među ovaj blagosloveni narod.
Čestitajući praznik, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je zablagodario Preosvećenim arhijerejima koji su nam, kako je kazao, donijeli veliku radost i velike blagoslove i bratsku ljubav. Osvrnuvši se na značaj ove sveštene carske lavre, Visokopreosvećeni je podsjetio da je ovdje Sveti Sava ustanovio Episkopiju zetsku, iz koje je kasnije nastala Mitropolija crnogorsko-primorska. Naglasio je da je ovo mjesto sveto, ali i mnogostradalno.
“Ovdje se sabiramo na ove svete temelje i čeznemo i Bogu se molimo, da nas Bog udostoji da što prije krenemo u obnovu ove svetosavske svetinje, koja je naš najdublji korijen. Ovdje su se na čudesan način spojili Sveti Sava i Mitropolit Petar Drugi Petrović Njegoš – Lovćenski Tajnovidac”, besjedio je Mitropolit, podsjetivši da je Njegoš ovo mjesto na ovaj praznik pohodio i osveštao ovaj mali hram.
Po njegovim riječima, Bratstvo pravoslavne omladine Crne Gore, koje se tradicionalno svake godine na ovaj dan sabira na temeljima drevne svetinje, ima za uzor upravo Svetoga Savu i Petra Drugog Petrovića Njegoša, koji su apostoli ne samo srpskog naroda nego i mnogo šire:
“Svetoga Savu proslavlja cijela pravoslavna vaseljena i on je taj koji nas je uključio u zajednicu pravoslavnih naroda, utvrdio u jedinstvu Crkve Božije, a Njegoš nas je svojom poezijom uzdigao i proslavio i uključio iznova u zajednicu kulturnih naroda Evrope. Da nemamo nikoga drugoga od znamenitih ljudi nego samo Svetoga Savu i Njegoša pa je dosta i veoma mnogo, takvi geniji se rađaju u velikim narodima”, kazao je Mitropolit.
Poučivši sabrane da su talenti darovi od Boga, kazao je da su ti darovi Božiji kad smo postali hrišćani, zasijali kroz naše Svete te zato pravoslavna omladina Crne Gore ukazuje na taj put Svetih:
“I evo, hvala Bogu, ovo mjesto je blaženopočivši Mitropolit blagoslovio da ono bude saborno mjesto za sabor pravoslavne omladine. Nadamo se da ćemo sledeće godine ovdje sabrati omladinu iz svih okolnih pravoslavnih zemalja. Sad je naša omladina bila u Poljskoj, tamo su ih dočekali, nije bilo nikakve razlike, nije se pitalo ko kojoj politici pripada. Pripadamo svi jednoj politici – Crkvi Božijoj i Jevanđelju Božijem i bratskoj ljubavi. Neka bude vama srećan ovaj praznik i da Božiji blagoslov ponesete u svojim dušama sa ovoga svetoga mjesta i blagoslov Svetoga Save i svih Svetih iz roda našeg da bude na vama. Amin Bože daj”, poručio je na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije
Nakon što je blagosiljan i prelomljen slavski kolač, tradicionalno prevlačko saborovanje nastavljeno je uz trpezu ljubavi.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
