Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg – Spasovdan, 13. juna 2024. godine, liturgijski je proslavljena hramovna slava crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Podgorici.
Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, kome su sasluživali: iguman Makarije Krajevski iz stavropigijskog muškog manastira Ruske pravoslavne crkve – Optinske Pustinje koji je smješten u Kaluškoj oblasti, kao i protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić, Nikola Pejović, jerej Velimir Bugarin i đakon Vedran Grmuša.
U slavu i u čast Božiju, tokom Svete liturgije, pojala je i odgovarala mješovita pjevnica pri Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja.
Nakon zaamvone molitve, litijskog ophoda oko crkve i osvećenja slavskog kolača i slavskog koljiva svima sabranima obratio se starješina protojerej Nikola Pejović koji je u uvodnom slovu posebno akcentovao radost kojom preizobiluje ovaj praznik koji tako jasno pokazuje da čovjek nije samo od zemlje i za zemlju, nego da je čovjek satkan i od zemlje i od neba:
,,Neka je srećan i blagosloven ovaj divni praznik koji je sjećanje na jedan događaj iz života Hristovog, koji je kao i svaki događaj iz života Hristovog važan za nas i naše spasenje i koji je kod očevidaca toga vremena i kod svih oni koji u Duhu i u istini ispovjedaju Hrista kao savršenog Boga i čovjeka, izazvao i izaziva veliku radost. Radost zato što, Ovaj događaj pokazuje da čovjek nije samo od zemlje i za zemlju, nego da je čovjek satkan i od zemlje i od neba. Da zemljom hodi, a da se neba drži i da za nebo živi. I to je dimenzija koja je mjera čovjeku u ovom životu i to nam otkriva ovaj praznik“.
Prota Nikola je u nastavku posebno zablagodario proti Draganu Mitroviću što je predstojao ovim evharistijskim sabranjem evocirajući uspomene na dane kada je prota Dragan bio starješina ovog Hrama koji je iz svog bogoslužbenog života preizobilno dao stostrukog bogatog roda:
,,Zato je uvijek radost kada se na ovaj dan sabiramo, a naročito je velika radost, kada se sabiramo u ovom Hramu Vaznesenjskom ovdje u Momišićima. Naročito smo blagodarni Bogu što je naš otac Dragan (Mitrović) odgovorio našoj ljubavi i jutros načalstvovao ovom Svetom Liturgijom, a naš brat Žarko čitao apostol, tako da smo se podsjetili i onih vremena kako je to decenijama bilo unazad, ne samo da bi smo se toga sjećali radi neke patetike, nego da bi obnovili ono blagosloveno sjećanje na dane, kada smo se prvi put ovdje sreli sa Gospodom, kada smo se prvi put ispovijedili, kada smo prvi put razgovarali sa sveštenikom, kada smo se prvi put Bogu pomolili, pričestili, prisustvali na Svetoj Liturgiji, jer to su dani kada Bog izliva najveću blagodat na čovjeka“.
,,Obnavljajući to pamćenje i to osjećanje, obnavljamo i bratsku ljubav i zajedništvo i radost u Duhu Svetome i zato nam je ta radost i taj blagoslov jutrušnji bio poseban i ovaj praznik naročito poseban i drag.
Otac Dragan Mitrović je ovdje decenijama služio i sate i dane propovijedajući lik Hristov u dušama ljudskim“, besjedio je on.
Prota Nikola je poželio ovogodišnjem domaćinu slave, gospodinu Goranu Miloviću i njegovoj porodici svako dobro:
,,Neka bi Bog dao i našem ovogodišnjem domaćinu, bratu Goranu Miloviću i njegovoj porodici svako dobro, koji se zaista potrudio da pokaže avramovskog gostoljublja i da pripremi trpezu za ovdje prisutnim narod. I neka bi ga Gospod uvijek darivao Njegovim bogoljubljem i Gospodnjim čovjekoljubljem, neka bi se uvijek u njegovom srcu, u njegovoj duši, u njegovom domu to dvoje neprekidno sastajalo i sretalo“.
U drugom dijelu pastirskog slova, prota Nikola se osvrnuo i na veliki jubilej – 100 godina od podizanja momišićke crkve Vaznesenja Gospodnjeg koji će se proslaviti iduće godine najavljujući pritom veliki broj manifestacija u sklopu jubileja ali i nastavak radova na obnovi ove svetinje koji uključuju i živopis, freskopisanje ove Svetinje Božije:
,,Mi ove godine obilježavamo 99 godina od kada je podignut ovaj hram Vaznesenja Gospodnjeg.Što znači da će iduća 2025. godina biti 100 godišnjica od kada je podignut ovaj hram. Jedan vijek koji je u tih 100 godina prošao sve ono što je prolazio i što je naš narod prošao kroz težak period i ratova, ali i onih mirnih dana kada su Crkva i Bog bili zaboravljeni i ostavljeni, ali u isto vrijeme ona je bila i prvi blagovjesnik Vaskrsenja vjere u ovom narodu. Tako da, ako Bog da, iduće godine imaćemo niz velikih manifestacija i proslava i nećemo ove godine birati konkretno domaćina slave, nego smo onako u nekom bratskom dogovoru odlučili da sva djeca ovoga svetoga hrama, da li su oni sveštenici ili episkopi ili pak mirjani, da svi mi zajedno budemo domaćini i da svi učestvujemo u toj proslavi. Ako Bog da da se ova crkva živopiše, da se nastavi obnova ovog Hrama, jer i ovo vaše jutrošnje prisustvo u ovom hramu pokazuje da se raduje i nebo, i zemlja našem sabranju u ovome hramu, ali i obnovi ovoga hrama“.
,,Neka bi obnavljajući hram i mi obnavljali uvijek iznova onu bratsku i sestrinsku ljubav, koja se ovdje decenijama izliva na sve nas, a da nikad ne zaboravimo bez obzira kom stepenu služenja pripadali, da li smo došli kao obični vjernici da se ispovijedimo, da li kao pojci da pjevamo, da li kao čteci da čteciramo, da li kao đakoni da đakonujemo, da li kao sveštenici da služimo, ili starješine i namjesnici da smo svi uvijek i svaki dan nedostojne i smirene sluge Boga Višnjega koji nas uvodi u tajnu vječne i neprolazne radosti“, poručio je na kraju svog obraćanja protojerej Nikola Pejović.
Boris Musić
