Spasovdan toržestveno proslavljen u crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Podgorici: Uvijek se vraćamo ovome hramu kao domu gdje smo se susreli prvi put sa očinskom i majčinskom ljubavlju
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg – Spasovdan, 25. maja 2023. godine, liturgijski je proslavljena hramovna slava crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Podgorici.
Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej Ostoja Knežević, sekretar Mitropolita crnogorsko-primorskog, kome su sasluživali: protojereji-stavrofori Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Mirčeta Šljivančanin, Nikola Pejović, Miomir Vulević, jereji: Pavle Božović i Velimir Bugarin, kao i đakon Luka Pavićević.
U slavu i u čast Božiju, tokom Svete liturgije, pojala je i odgovarala mješovita pjevnica pri Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja.
Nakon čitanja iz Jevanđelja sabranima se obratio jerej Pavle Božović. On se u prvom dijelu svog pastirskog obraćanja, osvrnuo na značaj i dimenziju proslave praznika Vaznesenja Gospodnjeg koji se vezuju za glavni grad Podgoricu:
,,Ovaj praznik je radostan za sav naš grad, zato što jedan od njegovih najznačajnijih hramova danas proslavlja svoju hramovnu slavu. Tome se raduje sva Podgorica i njena okolina.”
Otac Pavle je podvukao da se ovim praznikom zapravo sve ono što je stvoreno, materijalno i ograničeno vremenom i prostorom susreće sa vječnošću, sa Onim što nema ni početak ni kraj:
,,Šta mi to danas slavimo braćo i sestre? Nisu li oni trenuci kada se rastajemo od onih koje volimo, trenuci kada bi trebali tugovati? Nije li bio bolan i nemio trenutak rastati se od Gospoda, kada se uznio na Nebo, svima onima koji su Ga voljeli i bili Mu najbliži, Njegovim učenicima i hiljadama ljudi koji su se svojim očima uvjerili da je smrt pobijeđena i da je Hristos Vaskrsao?
Današnjim praznikom, proslavljamo susret. Sve ono što je stvoreno, što je materijalno, što je ograničeno vremenom i prostorom, što je ograničeno na tri dimenzije susreće se sa vječnošću, sa Onim što nema ni početak ni kraj, sa Onim što nema ni juče ni sjutra, sa Onim što se prostire kroz sva vremena i izvan njih i kroz sve prostore i izvan njih.”
Naglasio je da se praznikom Vaznesenja otkriva tajna našeg učešća u Carstvu nebeskom, ali i u svim događajima koji su obilježili naše spasenje.
“Danas naša ljudska priroda izranjavana, ali i preporođena vaskrsenjem, uznosi se na Nebo. Danas mi ovdje u vremenu, možemo se susresti sa svim onim važnim događajima i tačkama Hristovog domostroja spasenja”, poručio je jerej Pavle Božović.
U nastavku je podsjetio da praznikom Vaznesenja, Gospod obznanjuje da je rastanak zapravo rast, sazrijevanje i prilika za novi i dublji, značajniji susret:
,,Trenuci našeg rastanka na Zemlji voljni i nevoljni, ili kad nas privremeno smrt rastavlja od najvoljenijih, zapravo nam otvaraju priliku da u crkvi, kroz Liturgiju, molitvu, tražimo i ostvarimo još prisniju i još dublju vezu sa svima od kojih smo se rastali privremeno, baš kao što nam se prisnija i dublja veza sa Hristom dala onda kada se On vaznio na Nebo.
Neka bi nam Gospod Bog dao takve ljubavi i takve vjere, takvog blagoslovenog znanja, da u svom srcu sagledamo ovaj svijet i jedni druge i sve događaje našeg života kroz sočivo današnjeg velikog i veličanstvenog praznika Hristovoga Vaznesenja”, poručio je naposlijetku prezviter Pavle Božović, nastojatelj Crkve Svetih 42 novomučenika momišićka.
Svetim tajnama Tijela i Krvi Hristove pristupio je i prisajedinio se veći broj sabranih, a nakon Svetog pričešća, u slavsku litiju sa ophodom oko crkve krenulo je sveštenstvo sa vjernim narodom, dok je u nastavku osveštan i prerezan slavski kolač.
Tom prilikom mnogobrojno sabranom vjernom narodu obratio se i načalstvujući protojerej Ostoja Knežević, koji je čestitao praznik i slavu ovoga hrama, naglasivši da je svaka Sveta liturgija upravo susret sa Gospodom, kada mi svoj um i svoja srca uznosimo ka Gospodu:
,,To je naše vaznesenje ka Gospodu na koje nas priziva svaka Sveta liturgija. Zato je ovaj praznik tako lijep i blagosloven u ovoj svetinji posvećenoj domu Spasovom. Neka je svima koji volite ovaj hram srećan i blagosloven praznik i svom svešteničkom bratstvu i nastojatelju ocu Nikoli, da slavimo praznik Vaznesenja Gospodnjeg i da naša srca i umovi uvijek budu usmjereni i da se uvijek uznosimo ka Bogu našemu. Kako i kaže zapovijest Božija – da uvijek ištemo Carstva nebeskog i pravde Njegove, a ostalo će nam se pridodati.”
Nakon oca Ostoje, sabranima se obratio i protojerej Nikola Pejović, starješina Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, podsjetivši na teška vremena kada je momišićka crkva Vaznesenja bila unižena i prebivala u katastrofalnom stanju tokom perioda nakon Drugog svjetskog rata i vladavine socijalizma i komunizma na ovim prostorima:
,,Ovaj praznik i ovo sabranje između ostalog nas podsjeća šta je ovaj hram značio i šta znači u duhovnom životu i preporodu Crkve, naročito ovdje u našem Glavnom gradu. Ovaj hram se jedno vrijeme proslije njegove gradnje, nakon Drugog svjetskog rata, čini se, rastao sa onima koji bi trebalo da u njemu služe i da se u njemu sabiraju. Bio je zapušten do te mjere da je pedesetih, šezdesetih godina čak neko od sveštenika tražio, gledajući svu grozotu stanja u kome se ovaj hram nalazio, da bi bilo časnije da se sruši nego da se dozvoli da tako obitava trošan i urušen.”
On je naglasio da je ovaj hram Božiji nakon tog teškog perioda ponovo postao mjesto blagodati Božije:
,,Taj privremeni rastanak je doveo do novog sastanka krajem osamdesetih godina i naročito početkom devedesetih godina i ponovo je ovo mjesto postalo mjesto blagodati Božije, mjesto prisustva Božijega, mjesto gdje su se ljudi po prvi put susreli sa službom Božijom, Svetim tajnama, ispovješću i sa Bogom.”
Prota Nikola se osvrnuo i na eklatantan primjer značaja ove svetinje Božije, budući da su iz nje izrasli mnogi ugledni ljudi:
,,Koliko je ovaj hram značajan pokazuje da poslije tri decenije života i molitve, danas su iz njega izrasli mnogi veliki ugledni ljudi koji se nalaze na najodgovornijim pozicijama u našoj Crkvi, od episkopa, igumana, monaha, sveštenoslužitelja, važnih i odgovornih dužnosti u Mitropoliji i na taj način Bog je proslavio ovaj hram i nas koji smo se u njemu sabirali, prizvao da naš trud i naše služenje ne ostane bez ploda”.
Podsjetio je sve prisutne na poseban trud i rad sveštenika Dragana Mitrovića koji je, po njegovim riječima, nosio najveći dio obnove života momišićke crkve Vaznesenja Gospodnjeg:
,,Svakako najveća obnova ovoga hrama, kao što to znate, pripada u naše novije vrijeme našem ocu Draganu Mitroviću koji je uradio najveći dio te obnove, a na nama je da ovo što je urađeno održavamo i da ne zaboravljamo nikada, budući da je iz ovog hrama izrastao Hram Vaskrsenja Hristovog. Mi se uvijek vraćamo ovome hramu kao dijete koje odraste, školuje se i ode u svijet i vidi nešto mnogo veće i uzvišenije, ljepše, i ipak uvijek mu je najslađe i najljepše da se vrati u onaj dom gdje se prvi put susreo sa očinskom i majčinskom ljubavlju”, poručio je protojerej Nikola Pejović.
Prota Nikola se posebno zahvalio ovogodišnjim domaćinima i kumovima slave gospodi Zoranu Vukčeviću i Miodragu Žuniću – Žuni, koji su, kakao je naglasio, sa takvom revnošću i trepetom brinuli da sve bude kako treba.
,,Takva revnost treba da nas uvijek drži i hvala im na tom primjeru i neka im Bog uzvrati ne samo za ovu slavi nego za sve decenijama unazad”, poželio je domaćinima ovogodišnje slave o. Nikola.
Od ovogodišnjih domaćina Zorana Vukčevića i Miodraga Žunića, kumstvo za iduću godinu preuzeo je gospodin Goran Milović.
Starješina Sabornog hrama protojerej Nikola Pejović je naposlijetku ukazao da su urađeni značajni radovi na obnavljanju Hrama Vaznesenja Gospodnjeg nakon deset godina od poslednje veće obnove, istakavši da je ovo bila prva faza velikog uređenja i obnavljenja crkve. Dalji radovi na obnovi nastavljaju se u susret stogodišnjici izgradnje Momišićke crkve Vaznesenja Gospodnje,g koja će ovaj jubilej proslaviti za dvije godine.
Tokom ovog evharistijskog sabranja prikupljana su sredstva (800 evra) za nastavak radova. Svi koji su u mogućnosti, obnavljanje crkve i izgradnju okolnog prostora i platoa mogu pomoći prilogom na žiro-račun Sabornog hrama 510-1073-22 kod Crnogorske komercijalne banke – Podgorica.
Evharistijsko sabranje i zajedničarenje u toržestvenom proslavljanju praznika Vaznesenja Gospodnjeg nastavljeno je za slavskom trpezom ljubavi.
Tekst, foto & video: Boris Musić
