Na praznik kada naša Sveta Crkva proslavlja iznošenje Časnog Krsta Gospodnjeg i Svete mučenike Makaveje 14. avgusta 2021. godine – Njegovo Preosveštenstvo episkop buenosaireski i južno-centralno američki gospodin Kirilo, služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi posvećenoj Svetim mučenicima Makavejima koja se nalazi u Podgoričkom naselju Tološi.
Njegovom Preosveštenstvu sasluživali su protojerej-stavrofor: Branko Tapušković, zatim protojereji : Željko Ćalić, Predrag Šćepanović, Nikola Pejović, kao i jerođakon Natanailo sabrat Manastira Svetog Simeona Mirotočivog i đakon Luka Pavićević.
Ljepoti i svečanosti hramovne slave crkve u Tološima koju je vjerni narod toržestveno proslavio u ovome Svetome Hramu, svakako je doprinijelo i pojanje mješovite pjevnice koju je predvodila Marija Jovićević.
Nakon čitanja iz Svetog Jevanđelja svima sabranima obratio se Episkop buenosaireski i južno-centralno američki g. Kirilo.
Preosvećeni Vladika Kirilo se u početnom dijelu besjede osvrnuo na činjenicu veličine žrtve starozavjetnih mučenika koji su postradali Boga radi, budući da oni nisu imali jasnu predstavu o pobjedi života nad smrću kao što je to bio slučaj sa mučenicima koji su postradali nakon Vaskrsenja Hristovog:
„Mučenici nakon Hrista, imali su jasnu predstavu o sili Krsta, znali su da su na Krstu pobijeđeni đavo i smrt i da je Gospod premudro sišao u Ad i izveo iz njega duše pravednika i razorio državu smrti. Oružje koje je bilo oružje srama – krst On ga je načinio pobjednosnim oružjem. Međutim kakav je motiv bio mučenicima prije Hrista i prije blagodati da stradaju do smrti za Boga ostaje samo da pretpostavljamo i tumačimo. Vrlo je teško se odlučiti žrtvovati svoj život za nešto za šta ne znaš jasno da li je to vrijednoje od zemaljskog života ili ne”.
„Niz starozavjetnih proroka prije Hrista su postradali za Boga. Mučenički su postradali prorok Isaija, prorok Jeremija, kao i mnogi drugi. Mnogi su primjeri starozavjetnih mučenika postradalih za istinu, za Boga”, besjedio je Vladika Kirilo.
On je ukazao i na činjenicu vaćnog prevoda Knjiga makavejskih koje su sačinili blaženopočivši Episkop Atanasije i Mitropolit Amfilohije i koje su uvrštene u novi prevod Svetog Pisma kao drugokanonski spisi, a u kojima se vidi detaljan opis života i stradanja Svetih mučenika Makaveja:
„Pravednika takvih je bilo i prije i nakon vavilonskog ropstva. Priča o Svetim mučenicima Makavejima koja je opisana su knjigama Makavejskim koje su nedavno preveli Episkop Atanasije i Mitropolit Amfilohije blaženih spomena i koje su ušle kao defterokanonski – drugokanonski spisi u nove verzije Svetog Pisma jasno i detaljno opisuju život i stradanja Makaveja”.
Vladika Kirilo je naglasio da primjer Svetih Makaveja pokazuje da vjeru treba svjedočiti nepokolebljivo pred bilo kim:
„Primjer Svetih Makaveja, baš kao i što Gospod kazuje u Jevanđelju da će ,,čovjeku postati i bližnji neprijatelji” nam pokazuje da se zbog ispovijedanja vjere nekada mora i najbližima reći ne. Ne sa nepoštovanjem, ali svakako čvrsto i odlučno. Treba im reći da je mnogo važnije ispovijediti Boga, istinitu vjeru i zadobiti život vječni, nego sačuvati ovaj prolazni i privremeni život po cijenu sramote i odstupništva od istinitog Boga”.
„Fascinantan je primjer mučenika prije krsta, i ako je sila krst bila kod Jevreja poznata. Krstom je Jakov blagoslovio svoje sinove, takođe, krstom je Prorok Mojsije razdvojio Crveno more. Vidimo u kod svetih Makaveja jasan primjer, po njihovoj spremnosti da stradaju za Boga, oni su znali iskustveno, konkretno, nepokolebljivo da je Bog svemoćan”, zaključio je on.
Vladika Kirilo je podsjetio i na činjenicu da koliko je revnost za Zakon učinila Svete Makaveje svetima u okvirima Starog Zavjeta, toliko revnovanje za formu Zakona u Novom Zavjetu predstavlja spoticanje:
„To je ta vjera i ta revnost za sveti zakon koji je bio tada jedino mjerilo istinskog bogopoštovanja u Starom Zavjetu. Međutim, taj zakon u Novom Zavjetu, postaće spoticanje. Sveti apostol Pavle će uložiti mnogo truda da dokaže da je stari zakon u Starom Zavjetu bio samo vaspitač i priprema za Hrista”.
U drugom dijelu obraćanja Vladika Kirilo je ukazao na to da smo često skloni pridavanju zanačaja formi, zanemarujući pritom i često ljubav prema bližnjima i Bogu:
„I mi smo skloni tome da nam pravila postanu važnija od ljubavi prema bližnjima i ljubavi prema Bogu. U stvari ispunjavanje nekih formalnih pravila umiruje našu savjest i smatramo da smo time izvršili sve što je potrebno. No, sva ta pravila su samo priprema za otkrivanje našeg srca za blagodat Božiju koja izgrađuje našeg unutrašnjeg čovjeka”.
„Starajmo se da naše srce, da našeg unutrašnjeg čovjeka izgrađujemo tom blagodaću Božijom i da se utvrđujemo u istinitom i nepokolebljivom ispovijedanju istinitog Boga, kome neka je slava i hvala vavijek, Amin”. – poručio je Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički g. Kirilo.
Nakon Svetog Pričešća, u slavsku litiju sa trokratnim ophodom oko crkve krenuo je Vladika Kirilo sa sveštenstvom i vjernim narodom, u čijem nastavku je osveštan i prerezan slavski kolač.
Tom prilikom mnogobrojno sabranom vjernom narodu, nadahnutim i bodrim prazničnim slavarskim slovom, obratio se nastojatelj Crkve Svetih mučenika Makaveja i paroh tološki – protojerej Predrag Šćepanović.
On je u uvodnom dijelu podsjetio sve prisutne na jedinstvenost ovog hrama u podgoričkom naselju Tološi koji je posvećen baš ovim Svetim mučenicima, što ujedno ovo mjesto povezuje sa ranim vjekovima hrišćanstva na ovim prostorima:
„Kako je blagosloven Bog i tihi lahor Duha Svetoga koji je iz Antiohije gdje je i bio hram posvećen Svetim Mučenicima Makavejima došao do nas ovdje u Tološima i naših prapredaka Lužana i Španja koji podigoše na ovim prostorima hram u slavu Boga i ovih svetih Mučenika”.
Prota Predrag je izrazio divljenje pred primjerom istinske i duboke požrtvovanosti u revnosti i ljubavi prema Bogu kakvom su odisali sveti mučenici Makaveji:
„Kakvi su to samo mučenici bili. Kakav primjer tvrde Božije vjere. I kožu su im odrali i kosti polomili i udove odsjekli i u oganj bacili, a oni neustrašivo svjedočahu i moliše svoje učenike da ni slučajno ne odstupe od istinite vjere i ovi divni mučenici svojom krvlju mučeničkom zališe cijelu vaseljenu i dadoše primjer kako treba da se žrtvujemo za vjeru”.
On je u nastavku zablagodario vladici Kirilu na izdvojenom vremenu i pored mnogih obaveza koje ima, najavivši ovom prilikom i skromni prilog koji je narod Tološa prikupio kao znak molitvene pažnje za Bogom spasavanu Eparhiju buenosairesku i južno-centralno američku:
„Zahvaljujem vladici Kirilu koji je došao, a koji nije gost budući da je ponikao u našoj liturgijskoj zajednici na Hramu. Sjećam ga se o ih prvih hladnih devedesetih godina, bivajući jedan od najboljih matematičara koje je Crna Gora dala i ako on to ne voli da se kaže, ali govorim ono što sam čuo od njegovih profesora. Budući da naš vladika Kirilo ne odmara nego neumorno služi i dolazi gdje god ga pozovemo, blagodarimo mu od sveg srca, pa smo spremili skromni prilog od nas tološana za našu Eparhiju buenosairesku i južno-centralni američku kao znak naše molitvene pažnje i sjećanja jer je tamo mnogo teško. Vladika Kirilo time što je tamo epsikop se prihvatio i latio jednog od najtežih poslušanja u našoj Crkvi”.
Prota Predrag je u drugom dijelu svog obraćanja zablagodario i domaćinima ovogodišnje slave, bratsvu Raičevića, najavivši da je kumstvo za iduću godinu preuzelo bratsvo Bracanovića:
„Blagodarimo i starosjediocima, domaćinima ove slave, bratstvu Raičevića, tu je naš Igor Raičević koji je okupio svoje rođake, to je ugledno bratstvo koje slavi Svetog Nikolu, a da budu domaćini slave iduće godine, javilo se bratstvo Bracanovića, takođe starosjedioci ovog mjesta”.
„Moram da pomenem i svetu djecu koja ovdje počivaju Slobodan 13 godina, Milka 11 godina, Savka 9 godina i mala Draga od 6 godina koji su stradali u bombardovanju Podgorice i najveće čudo u mom životu je bilo kad smo ih naslikali ovdje na fresci nantidu u crkvi sa desne strane. Kada ovdje vidi. Djecu kako trče kao da vidim Slobodana, Svaku, Milku, Dragu koje je neprijateljska granata prije vremena poslala sa zemlje na nebo. Ali, oni štite ovu djecu ovdje, ovaj grad i nek je blagosloven Bog i naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije čijim blagoslovom je i obnovljena ova svetinja”. – zaključio je protojerej Predrag Šćepanović.
