Večernje stihire na Gospodi vozvah, glas 1:
Mučenik svešteni, Svetitelj blagoprijatni i istinski pastir, stub vjere nerušivi, ukras Crkve, svetiteljska dobrota i izvor blagodatne mudrosti, bio si Joanikije, zajedno sa Sveštenomučenicima i Novomučenicima sa tobom postradalim; zato vas u pjesmama blagočesno slavimo, i božanstveni praznik vaš danas proslavljamo.
Upravljajući se evanđelskim zapovjestima kao izvrsnim kormilom, brod Crkve i narod svoj si vodio iznad valova prelesti, i nedodirnut lukavim savjetima vraga, postradao si hrabro i pobijedio protivnika, prestavio si se Hristu, čija si stradanja podražavao.
Blagim mirisom Hristovim odisao si, strpljivo podnoseći stradanja sa sveštenstvom svojim i narodom, Mučeniče, suprotstavio si se lažnim učenjima o sreći na zemlji bez Boga; zato te molimo, pomeni nas koji ti sa vjerom pritičemo, jer imaš smjelost pred Gospodom, da se spasu duše naše.
Besplotnim anđelima si se upodobio kao nebeski čovjek, neprestano služeći Trojici, bogoblaženi; mnogim mukama su iznurili tvoje tijelo, ipak si se molio za one koje je obmanula mračna noć ostrašćenosti; sačuvaj i nas od bijeda, Joanikije mudri propovjedniče.
Opjevajući tvoj i tvojih sveštenika mučenički podvig, bivamo ozareni blještavim zracima blagodati, i miris moštiju tvojih, zakopanih i skrivenih negdje na obroncima Bukulje, dopire blagouhanjem k nama, koji te kao Svetoga proslavljamo.
Stradajući sa svojim sveštenstvom i pastvom, nisi se uplašio protivnika vjere – u dubinama vaših zjenica, pri posljednjim urama, zaplavile su se vode Jadrana, Zete, Morače i Lima, dok ste klicali: „Oprosti im, Bože, ne znaju šta čine!“
Slava, glas 6:
Pobornik pravoslavlja i zastupnik hrišćanske pobožnosti bio si sveštenomučeniče Joanikije, sa sveštenstvom tvojim; radovala se tvoja pastva smirenju i krotkim riječima i primjeru tvome, kojima si je poučavao, cvijete miomirisni i stube Crkve, moli se za nas Gospodu, da nam podari veliku milost.
I sada, Bogorodičan:
Boga koji se iz tebe rodio prihvatismo i u Njega povjerovasmo, Bogorodice Djevo, Njega moli za spasenje duša naših.
Svjetlosti tiha…
Večernji prokimen
Na stihovne stihire, glas 8:
Božestveni strastoterpci, sveštenici i monasi, radi budućnosti djece i upućivanja pastve Svetom jevanđelju, sve ste podredili Hristu, i posvjedočili da nema veće ljubavi od te, da neko dušu svoju položi za bližnje svoje.
Zavapiše pravednici i Gospod ih usliši:
Progovoriše pastiri narodu i rekoše: „Nad nebom i Crkvom se pojaviše crni oblaci, neprijatelj je u tvojoj kući, hoće da ti ubije i dušu i tijelo, da obesmisli tvoje svetinje, običaje i dragocjene žrtve prinijete za spas tvoje duše i obraza, sveti podvig je pred nama, istrajmo i Bog će nam pomoći“.
Mnoge su nevolje pravednih i od svih će ih izbaviti Gospod. Vijence ste pobjede ispleli sveštenomučenici, služitelji Božijeg oltara, trudeći se da narod naš privedete Hristu, sa ljubavlju ste propovjedali, tješili, hrabrili, i svojim životima bili ugled stadu, molitvenici i pohvalo roda našega.
Slava, glas 8:
Hristoljubivi ljudi se mole svome Stvoritelju i Promislitelju: „Dodaj nam vjere“, a ti si znao, Sveti mitropolite, da je „bez vjere nemoguće ugoditi Bogu“, zato je tvoja pobožna duša tvrdom vjerom, riječju i djelom pomagala raspetom narodu, sveštenomučeniče Joanikije, zastupniče naš pred Gospodom.
I ninje, Bogorodičan:
Sada otpuštaš raba tvojega Gospode…
Tropar 1, glas 8:
Ukrasu drevne zetske zemlje, izdanče Stoliva i ponose Boke, Crne Gore i Brda, cetinjski Vladiko, pred bogoborcima nisi ustuknuo Hrista ispovjedajući, i sa svojim sveštenicima i narodom anđelima si se prisajedinio, Vladiki svih slavoslovlje prinoseći, i za nas se moli Joanikije, mitropolite crnogorsko-primorski i sveštenomučeniče.
Tropar 2, glas 4:
Živo je sjećanje na vas, hrabri Mučenici; kada hladnog decembarskog dana krenuste sa Ćemovskog polja, u kolonama vojnika i zbjegova, niste znali stradalnici da više nećete vidjeti modre obrise vaših gora ni dubine plavog mora; od Vezirovog mosta do Pohorja hodeći golgotskim putem, sjedinili ste se sa Raspetim Hristom Gospodom.
Slava i ninje, Bogorodičan:
——–
Jutrenje
Bog je Gospod i javi se nama, blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje…
Tropari…
Slava i ninje, Bogorodičan:„„
Sjedalen, glas 1:
Ispovjedanjem vjere Hristove posramio si bezbožnike, i postao žrtva živa za iskupljenje grijehova svog naroda; sa Krsta govorio si molitveno: „Oprosti im, Bože, ne znaju šta čine“.
Slava i ninje:
Božanstvena skinija Riječi vječne bila si, jedina Prečista Djevo, čistotu anđela prevazišla si, i nas svegrešne očisti molitvama tvojim, darujući nam veliku milost.
Sjedalen, glas 4:
Zasijali ste kao nebeske zvijezde, blistajući u tami bezbožništva, Sveštenomučenici i Mučenici, učeći nas da samo dobrim možemo pobijediti zlo; sa sveštenomučenikom Joanikijem postali ste pred Gospodom pohvala roda našega.
Slava i ninje:
Ispruživši, Prečista Djevo, ruke tvoje, prekri one koji se u tebe nadaju, da nas ne prezre Hristos, Sin tvoj, koga zovemo, da nam svima podari milosti svoje.
Polijelej:
Veličanije:
Veličamo vas, crnogorski Sveštenomučenici i Novomučenici, i poštujemo sveti spomen vaš, molite za nas Hrista Boga našeg.
Psalam izabrani:
Čujte svi narodi…
Sjedalen:
Krijepljen silom Svemogućeg, i okriljen jedrima Krsta časnog, preplovio si buru života i dostigao u Božansko pristanište, stekao si vrlinu i prineo si se Vladici, kao dobri pastir svoga naroda, moli se, sveštenomučeniče Joanikije, zajedno sa svima ocima s tobom postradalima, za oproštaj grijehova onih koji poštuju sveti spomen tvoj.
Slava i ninje:
Pao sam u mnoge napasti od protivnika vidljivih i nevidljivih, i zahvaćen burom mnogih sagrešenja, pritičem pokrovu tvome, i pristaništvu tvoje blagosti, zato se neprestano moli, Prečista, za one koji usrdno pjevaju slavu tebi.
Stepena, antifon, glas 4:
Prokimen, glas 4:
Časna je pred Gospodom smrt prepodobnih Njegovih.
Stih:
Šta ću uzvratiti Gospodu za sve što mi je dao….
Evanđelje sveštenomučenicima
Psalam 50.
Stihira, glas 6:
Sasud svešteni Duha Svetoga bio si, dušu svoju očistio si od strasti i položio je za narod svoj, zajedno sa sabraćom svojom prezviterima, nepobjedivi borac i mučenik za vjeru istinitu postao jesi, pretrpevši stradanja, Joanikije mitropolite crnogorski i primorski.
Kanon Sveštenomučeniku, glas 8:
Pjesma 1, irmos:
Hajdemo ljudi da pjevamo pjesmu Hristu Bogu, koji je razdjelio more i vodio narod da ga izvede iz Egipatskog ropstva, jer se proslavi.
Prosvjećen Hristovom svjetlošću, od malena si učen da se samo dobrim pobjeđuje zlo, mučeniče slavni Joanikije, molitvama tvojim prosveti duše naše.
Svjetlost Spasiteljeve propovjedi u tvome čistom srcu zasijala je kao luča, obasjavajući svjetlošću tavorskom tvoju pastvu i tvoje sastradalnike prezvitere, mitropolite Joanikije.
Postom i molitvom ukazivao si na put spasenja, smirenjem ukroćavao surovost neprijatelja i mnoge spasao od sužanjstva, gladi i smrti.
Bogorodičan:
Boga koji se iz tebe ovaplotio, Postojećeg prije svega stvorenog i prije svih vjekova, suštu Bogorodicu veličamo.
Pjesma 3, irmos:
Utvrdi nas Tebi, Gospode, koji si na Krstu umrtvio grijeh, i useli strah Tvoj u nas koji Ti pjevamo.
Savršeno saosjećanje za sve nemoćne i bijedne si pokazivao, prinio se na žrtvu zajedno sa svojim sveštenicima i narodom, uzdržanjem si se upodobio velikim svetiteljima.
Život tvoj svešteni i božanstvena propovjed tvojih sastradalnika, potvrđuju da si primio u srce tajanstveno Bogoviđenje.
Upravljao si blagorazumno, prepodobni, Crkvom Spasovom, dostojan arhijerej i vjere nepobjedive pobornik postao si.
Bogorodičan:
Umrtvljenost našeg uma odstranila si, rodivši istinsku besmrtnost i odjeću si nam istkala neprolaznu duhovnu, Djevo, rođenjem tvojim.
Sjedalen:
Božanstvenim Duhom ukrijepljeni, bijes mučitelja ste podnijeli, optuženi da ste pozivali na bratoubilački rat i sarađivali sa neprijateljima, odgovorili ste: „Bog nije u sili nego u pravdi, Njega Velikoga za sudiju prizivamo“.
Slava i njinje:
Čime se spasavamo i ko nam je takvo pribježište, kao ti, Bogorodice, zakriljujući duše naše
Pjesma 4, irmos:
Čusmo, Gospode, za Tvoj slavni podvig i proslavismo, Čovjekoljupče, nedostižnu Tvoju silu.
Kao čista žrtva prinijeli ste se Spasu svih, sveštenomučeniče Joanikije, moleći tuđine upravitelje da poštede narod od bijeda i nasilja.
Stado Hristovo, prepodobni, upravljali ste ka svjetlosti bogorazumijevanja, tamu bezbožništva odgoneći, u teškom vremenu shvativši da samo prava vjera izvodi na put pravde i spasenja.
Bezakonom tiraninu, Sveti, na optužbe za izdajstvo odgovorio si: „Tvoju majku sam izbavio iz zarobljeničkog logora“, prosvijetli nas, Vladiko, molitvama tvojim.
Bogorodičan:
Prosvijetli Prečista pomračenu moju dušu svjetlošću Tvojom, Ti koja si rodila Ipostasnu
Svjetlost.
Pjesma 5, irmos:
Svjetlosti podatelju i Tvorče vijekova, Gospode, u svjetlosti Tvojih zapovijesti nastavi nas, jer osim Tebe drugoga Boga ne znamo.
Borce za svenarodni obraz i slobodu ohrabrivao si, primajući od njih zahvalnost i povjerenje, radi tvoje očinske ljubavi, mitropolite Joanikije.
Postavljao si sveštenike, otvarao škole, djeci predavao božansku nauku, nadajući se da će posijano sjeme vjere dati dobre plodove.
Pisao si poslanice sveštenicima bodreći ih, na Golgotu si pred njima išao, primjerom ih učeći da samo kroz iskušenja i muke, bez straha od ljudi, a sa strahom Božijim, zadobija se vječni život.
Bogorodičan:
Zastupnicu čistu i tvrdu nadu, pokrov i pribježište, i most ka Carstvu nebeskom zadobili smo.
Pjesma 6, irmos:
Valjajući se u bezdanu grijehova, prizivam neizmjernu dubinu milosrđa, od truleži, Bože, izbavi me. Sebe si predao Bogu, a narod svoj i sveštenike svoje kao istinski pastir poveo si u Veliki zbjeg, kao nekad Mojsije preko Crvenog mora u pustinju, dobri Vladiko, sveštenomučeniče Joanikije.
„Od Vezirova do Zidana mosta, jedna vojska bez grobova osta“ – iznurene, izdane i napaćene, tvoju braću i sestre, gledao si kako ubijaju na pravdi Božijoj, zbog vjere u Hrista.
Vratili su te bezbožnici s puta bez povratka u Srbiju, želeći da te do kraja ponize, ali sudovi Gospodnji su drugačiji od ljudskih: ispio si Čašu Hristovu u brdima Šumadije sa drugim Mučenicima, gdje te je Spas uzvisio i proslavio slavom vječnom.
Borodičan:
Uzevšega grijeh cijeloga svijeta, Prečista, Hrista Bogočovjeka rodila jesi, Preneporočna, zato ne prestaj moliti se Njemu za oproštaj grijehova slugu svojih.
Kondak, glas 4:
Blagočesno poživjevši i mučenički put prošavši, bogomudro rekavši narodu: „Sveti Ostrog je mjera naše duše“, ti i tvoji sveštenici, ispovjedajući Hrista, mitropolite Joanikije, položiste živote vaše za pastvu, kao vjerni pastiri; izbavite nas od straha i bijeda molitvama vašim.
Ikos:
S ljubavlju vjerno praznujemo spomen na hrabre stradalnike, mitropolita Joanikija i 70 sveštenika njegovih postradalih od Lovćena, Boke i Durmitora do Karavanki, što ostaše do kraja vjerni pravdi Božijoj i narodu svome; zato ih u pjesmama slavimo, pohvalu roda našega.
Pjesma 7, irmos:
Obrazu zlatnom kome su služili na polju Deiru, tri mladića odbiše klanjati se, bačeni usred ognja, hlađeni rosom, pjevahu: „Blagosloven si, Bože otaca naših“.
Javio si se u teškim vremenima rata, siromaštva, bolesti, po moći koju ti je davao Gospod upravljao si Crkvom, spasavajući nemoćne, tešeći tužne i hrabreći klonule, Sveti Vladiko.
Lijekovima koje nam pruža spasonosno Hristovo učenje, liječio si rane na tijelu Crkve i zajedno sa svojim sapastirima, vraćao si narod na put spasenja, Joanikije Sveti.
Isticao si vrlinu kao sjajni ukras, koja privlači na sebepoglede plemenitih, pobožno ti se klanjamo kao Svetome iz našeg roda i sljedbeniku blagog Učitelja iz Nazareta.
Bogorodičan:
Ti si postala Mati Bogu neiskusobračna, predvječnoj Mudrosti i Sazdatelju, Djevo Prečista, zato ti blagočesno uzvikujući govorimo: blagoslovena ti, koja si Boga tijelom rodila.
Pjesma 8, irmos:
U peć ognjenu jevrejski mladići bjehu bačeni, a Bog plamen urosu pretvori, pjevajte djela Gospodnja i preuznosite ih u sve vijekove.
Podučavao si narod postu i molitvi, bogoslužio, ispovijedao, posjećivao parohije i naoružavao pastvu i sapastire svoje istrajnošću, nastavljajući ih na put dobra i Carstva Nebeskog.
Da nije dovoljno započeti dobro djelo, nego da ga treba dovršiti i do kraja ponijeti krst stradanja, ne plašeći se nego sa radošću, svojim primjerom si pokazao, udostojivši se velike časti mučeništva za Hrista, Vladiko bogonosni.
Njegovao si duh opštežića, pobožnosti i milosrđa, duboko urezanih u narodnu dušu, monasima si savjetovao poslušnost, samilost, posvednevno bogosluženje i molitvu sa tihovanjem.
Bogorodičan:
Nemoj prezreti, Zastupnice, glase slugu tvojih, i od svake bijede i ljute prijetnje izbavi Djevo Sveta, jer materinska tvoja molitva umilostivljuje Boga.
Pjesma 9, irmos:
Od Boga Boga Slovo, neizrečena Mudrost, sišla je da obnovi Adama, koji je ljutim prestupom pao u trulež, a Onoga koji se neizrečeno ovaplotio nas radi, vjerni saborno u pjesmama veličamo.
Podsticao si sveštenstvo svoje da vaspitava djecu u pobožnosti i zdravoj naravi, da živim primjerom utiče na omladinu, u duhu vječne mladosti Carstva nebeskog.
Kao patrijarh Arsenije Čarnojević govorio si: „A narod moj plovi kao lađa po valovima uzburkanog mora, nošena od brijega do brijega“, tako si sa sedamdeset sveštenika i narodnim zbjegom, tog hladnoga decembra, krenuo na put stradanja, predajući sve u ruke Božije.
Govorio si da Hristovoj manjini pripadaju oni, koji se za pravdu Božiju i spasenje naroda suprotstaviše zlu bezbožništva, a svoju vjernost Kosovskom zavjetu posvjedočiše mučeničkom krvlju.
Bogorodičan:
Kao Bogorodicu Djevu i Mater Slova, istinsku Putevoditeljnicu života po Bogu, vječnom Suncu pravde koje nas obasjava, vjerni saborno te u pjesmama veličamo.
Svjetilen 1:
Brižni otac bio si siromašnima, bolesnima i ucvijeljenima, sveštenomučeniče Joanikije, učio si ih da sljeduju Hristu i nazivao si ih svojom najmanjom braćom, ublažavao si ratne strahote porodicama i djeci, koja su svojim lijepim a tužnim očima gledala stradanja bližnjih.
Svjetilen 2:
Vijenac mučeništva ste ponijeli, hrabri stradalnici, klanjamo se vašim svetim moštima razasutim od Podgorice, preko Bosne, Lijevča polja, Gradiške do Kamniške Bistrice, sa svojim sveštenicima i Vladikom ušli ste u rajska naselja; molimo vas da nas zastupate pred prestolom Svevišnjega.
Slava i ninje: Bogorodičan
Sve što diše neka hvali Gospoda…
Hvalitne stihire na jutrenju, glas 6:
Mučenici Hristovi, prehvalni Serafime Svetotrojički, Jagliko Pivska, Bajo, Luka, Petre, Branko, Gavrilo i Nikodime Župski, Petre Kosovoluški i svi ispovjednici napaćene otadžbine, u odjeću ste se obukli pobjedonosnu, slavu ste zadobili vječnu i pričislili se broju pravednih roda našega; pošto imate smjelost pred Gospodom, molite se za duše naše.
Mučenici Hristovi, preblaženi oci Rade, Lazare, Vaso, Novo, Risto, Varnava Podlastvanski, Teofane Kosijerevski i svi drugi bogoznani, krvlju vašom osvetili ste zemlju kojom ste prošli, sada živite na nebesima, a mi na zemlji cjelivamo svete rane vaše, od nebraće nanesene; izmolite oproštaj naših grijehova.
Nepobjedivi mučenici i pastiri dobri, Bogdane, Paviću, Gojko, Stanko, Savo, sveštenoinoče Borivoje Ćelije Piperske, pri posljednjim urama klicali ste: „Sa vjerom u Boga, za kralja i otadžbinu“, vijence ste pobjede primili, a danas potomci polažu jelove grančice iz zavičaja na grobove vaše, i radujući se praznuju sveti spomen vaš.
Stojimo pred vašim neznanim grobovima, oci i pastiri sa narodom svojim postradali, i klanjamo se hristolikom raspeću vašem; posvuda su po dolinama i brdima zapada ostale rasijane svete kosti sveštenih stradalnika i naroda svih crnogorskih plemena i bratstava, bokeških i staroraških porodica; molimo se da svjetlost vaše vjere i nevinog stradanja osvjetli duše raslabljenih i pomućenih potomaka.
Slava i ninje:
Vojujući krst ste ponijeli na ramenima, vjere se pred bezbožnim mučiteljima niste odrekli, i po riječima pjesnika: „Niti pisnu Crnogorčad mlada, niti pisnu niti zubima škrinu, već pomenu ime Isusovo, pa se lako s dušom rastaviše“, i „duše im na nebu caruju“; pošto imate smjelost pred Gospodom, molite se za duše naše.
Veliko slavoslovlje…
Tropari…
Slava i ninje: Bogorodičen
Sastavio: Arhimandrit Miron Kosać
(Prvobitno objavljeno u časopisu „Svetigora“, broj 249. god. 2015. str. 6-9).
Prvi tropar i kondak novoprosijavšem Sveštenomučeniku Joanikiju bokeškom i crnogosko-primorskom i sa njime postradalim od bezbožnika sveštenomučenicima i novomučenicima, napisao je blaženopočivši Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski + Amfilohije 1999. godine:
Tropar, glas 1:
Krv tvoja i sveštenika tvojih
i vjernoga naroda Tvojega
za Gospoda postradaloga
kao Aveljeva vapije nebu
Sveštenomučeniče Joanikije
prvopastiru cetinjski
a sada ti i djeca tvoja
sabrani u Carstvu Nebeskom
molite Spasa Hrista
da utvrdi u nama vjeru pravu
i svetu slobodu
u stradalnom Srpskom
i svemu pravoslavnom
Hrišćanskom rodu.
Kondak, glas 4:
Sveštenotajnik Presvete Trojice
i učitelj mudrosti i straha Božijeg bio jesi
Joanikije pobjedonosni
primjer vrline postao si riječju i djelom
sveštenstvu i narodu tvome
zajedno sa njima za Hrista postradao jesi
i ime Božije proslavio
Njega mučenici novi molite
da prosveti i spase duše naše.
Priredio:
Aleksandar Vujović,
profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog
i urednik Katihetskog programa Radio Svetigore
