U Nedelju Pravoslavlja, 9. marta 2025. godne, svetu Liturgiju u Pećkoj Patrijaršiji služio je Preosvećeni Vladika novobrdski Ilarion, vikar Patrijarha srpskog, i to prilikom zamonašio iskušenicu Slobodanku Marković koja je dobila monaško ime Sofija.
– Ovaj svet je stvoren da bi čovek njime vladao i da bi priveo ceo svet u zajednicu sa živim Bogom. Kada čovek sam svojim snagama nije to mogao da učini, onda je sišao Gospod, ovaplotivši se, i to što mi ne mogasmo učiniti On je učinio za nas, spustivši se krstom i stradanjem do pogrebenja, da bi preslavno vaskrsao i da bi ljudsku prirodu, tu prirodu koje može da se sagleda, da se dodirne, da se zagrli, da bi tu prirodu uzneo iznad nebesa i posadio je sa desne strane Boga. Braćo i sestre, neka bi na život bio to hođenje u toj trijumfalnoj povorci, kroz ove trijumfalne slavoluke naših hramova ka našem Caru slave, da bi smo ušli u tu litiju koju svetitelji vode, u kojoj je bila i carica Teodora i patrijarh Metodije, njen sin Mihailo, te 843. godine, 11. marta, kada su iz crkve išli ka Svetoj Sofiji noseći ikone. Neka bi svaki naš dan, pa makar jedan tren, postao ta litija kojom hodimo ka Carstvu Nebeskom. Tim putem su išli svetitelji, tim putem išao je Sveti Jovan Krstitelj koga danas praznujemo, tim putem su išli sveti mučenici, Sveta Sofija, koje je postradala sa njenim ćerkama Verom, Ljubavlju i Nadom, a treba i nje danas da se setimo, jer eto Crkva živa, blagodatna, koja rađa, rodila je danas jednog novog vojnika, koji treba da predstoji molitveno pred Gospodom i da drži sveću upaljenu, a to je naša sestra Sofija, koja je danas učinila početak monaških zaveta i početak postriga. Neka bi joj Bog dao snagu, da istraje u svom podvigu i da ono, što je Gospodu obećala, ispuni. Neka bi njeni, zaveti sijali, neokrnjeni i čisti, zajedno sa njom, kada bude Gospod došao da sudi. Neka bi sa ovim mestom bio i blagoslov Njegove Svetosti Patrijarha Porfirija, koji sedi na prestolu Svetog Save, na mestu koje je blisko prestolu Božjem. To je presto koji je pripremio naš Sveti Sava za našu zavetnu zajednicu, za naš narod – besedio je episkop Ilarion.