Četrdeseti dan po Vaskrsenju Hristovom, kada se On sa zemlje vaznio na nebo, Sveta Crkva Božija slavi – Vaznesenje Gospodnje – Spasovdan. U četvrtak 29. maja 2025. ljeta Gospodnjeg slavi se i Prepodobni sveštenomučenik Teodor, Sveti Teodor Vršački i Sveti Mučenik Vukašin od Klepaca.
Veliki hrišćanski praznik liturgijski je proslavljen u Ostrogu.
Svetom službom Božijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Vladimir, a sasluživali su mu protojerej Radmilo Čizmović, pješivački paroh i ostroški sabrat jeromonah Natanailo.
Bogougodnom pojanjem odgovarala su Ostroška bratija, uz molitveno učešće monaštva i vjernog naroda.
Prije pričešćivanja vjernih, sabranima je besjedio o.Vladimir. On je istakao da svaka jevanđeljska priča opisuje neki događaj, ali da svaka ima neko tematsko značenje, te da današnje jevanđelje o vaznesenju Gospodnjem govori o radosti.
Kada govorimo o radosti onda moramo da napravimo tu razliku između hrišćanske radosti i ovosvjetske radosti. Između radosti ljudi koji pripadaju Hristu i ljudi koji ne vjeruju Bogu, koji nisu Hristom. Ljudi koji ne veruju Bogu, njihova radost je trenutna, pa se čovjek raduje kada se oženi, tako, ili kada oženi sina, raduje se čovjek. To su sve ovoga svijeta događaji i ovoga svijeta prouzrokovane radosti. Ali takvi ljudi nemaju radosti kada gube posao, na primjer ili kada trpe neku nepravdu, kada su oklevetani na pravdi Boga, ili kada ispraćaju sa zemlje nekoga svog, oni padaju u očajanje, dolazi do samoubistva i tako. Hrišćanska radost je, draga braćo i sestre, kako bih rekao, jedna, ako smijem da kažem, kao što kažu ruski religiozni filosofi, luda radost. Jedna antinomična radost, jedna nelogična, nadracionalna radost, zato što nema uporišta ovome svijetu. Hrišćanin se ne raduje samo kada se ženi, ili kada dobije dijete, nego se hrišćanin raduje uvijek. Evo na primjer. Johan Sebastijan Bah, čuli ste za njega, veliki kompozitor, on je bio pravi hrišćanin, jer kada je izgubio treće dijete, molio se Bogu, «Bože, nemoj mi dopustiti da izgubim svoju radost» – besjedio je o. Vladimir.
Hrišćanin, kazao je o. Vladimir, u nevolji, u muci nikad ne gubi radost.
On je kazao i da nije slučajno što se danas slavi mučenik koji je svojim životom ilustrovao tu radost.
– To je Sveti mučenik Vukašin. Upravo, on je primjer pravog hrišćanina, on je primer te stalne radosti. Zamislite, čovjek sjedi u koncentracionom logoru Jasenovac, čeka svoj red za pogubljenje, po ispovijesti čovjeka mučitelja, koji je kasnije to priznao, jer je kasnije sišao sa uma, jer nije mogao da izdrži tu radost mučenika. Mučitelj nije mogao da izdrži nelogičnu, neodoljivu svetu radost mučenika. On je samo posle govorio, kad sam prilazio, kad sam ubijao tamo Srbe, bio je jedan starac koji me tako smireno gledao. I kaže, ja sam jedan počeo da ga mučim, da mu otkidam organ po organ, a on je spokojno radosno govorio, samo ti, sine, radi svoj posao. A moj posao, kao hrišćanina, je da ti oprostim, da te sažalim takvoga, koji si u vlašću đavola, a moje je da se radujem, jer sam sa Bogom uvijek. Kada sam sa Bogom, makar bio i u koncentracionom logoru, makar mi sve udove odsijecao, ja se radujem, jer onaj koji je sa Hristom neće biti lišen ni jedne dlake iz glave. To je Hristos rekao. Ko u njega vjeruje, makar postradao, ni jednu dlaku iz glave neće izgubiti, Gospod će mu sve vratiti i uspostaviti. Daj Bože da imamo tu vjeru, da imamo tu radost Svetog Vukašina od Klepaca, šta god bilo s nama, šta god da se dešavalo – poručio je o. Vladimir.
Sabrani su na Liturgiji primili Sveto pričešće.
Na kraju bogosluženja saslužitelji su blagosiljala i prerezali slavske kolače koje su pripremili današnji svečari.
Povodom praznika Svetog mučenika Vukašina od Klepaca, njegovog nebeskog zaštitnika, slavski kolač prinio je ostroški monah Vukašin, a povodom krsne slave porodica Rista Petkovskog iz Nikšića.
Izvor: Manastir Ostrog
