Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg – Spasovdan, liturgijski je proslavljena hramovna slava crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Podgorici.
Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej Mirčeta Šljivančanin, starješina crkve Svetog Georgija pod Goricom, kome su sasluživali: protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Predrag Šćepanović, Branko Vujačić, Igor Balaban, kao i jereji: Pavle Božović, Velimir Bugarin, Ilija Arzejkin i đakon Vedran Grmuša.
Ovom liturgijskim sabranju prisustvovao je i dugogodišnji starješina i obnovitelj ove svetinje – protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, kao i starješina Hrama i crkve protojerej Nikola Pejović.
U slavu i u čast Božiju, tokom Svete liturgije, pojala je i odgovarala mješovita pjevnica pri Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja svima sabranima se obratio prezviter Pavle Božović, starješina crkve Sveta 42 novomučenika Momišićka na Malom Brdu u podgoričkom naselju Momišići.
Mistična priroda Crkve
Otac Pavle je govorio o Crkvi u kontekstu zajednice koja između ostalog predstavlja tajanstvenu i mističnu stvarnost koja stoji nasuprot preciznoj ljudskoj definiciji, predstavljajući sjedinjenje stvorenih bića sa nestvorenim Božanskim:
,,Crkva je kao što svi znamo jedna tajastvena i mistična realnost. Svi znamo, da se od Crkvi ne može govoriti niti se Crkvi mogu dati ma kakve bilo one i precizne i opširne definicije, zato što ništa na ovoj zemlji i nijedna riječ ljudska ne može tačno opisati tu nebozemnu tajnu sjedinjenja stvorenoga sa nestvorenim, vremenoga sa vječnim, prostornoga sa beskonačnim, tu tajnu sjedinjenja čovjeka, a sa čovjekom i sve tvari sa svojim Tvorcem, Svetom Trojicom, Ocem i Sinom i Svetim Duhom“.
Metafore Crkve
U daljem izlaganju predstavljene su različite metafore za opis Crkve, uključujući sliku mnogih članova žive Crkve sa Gospodom Hristom kao poglavarom, i metaforu broda koja predstavlja putovanje te žive zajednice Crkve kroz različita vremena, tokove, praznike koje ploveći stiže do svog cilja – Carstva nebeskog.
,,Kada se govori od Crkvi, sveti oci počevši od svetih apostola pa preko velikih otaca sve do današnjega dana govorili su da je mnogo udova kojima je Hristos glava, ili lišće i plod i grane kojima je Hristos čokot. Pa i ovaj dio crkve u kome sada stojimo i on se zove brod i čitava Crkva često se naziva brod. Brod, kako je govorio blaženopočiši vladika Atanasije, kome je sidro zabačeno u Carstvo nebesko i koji može ponekad da se nađe na valovitom moru, ali će to sidro u Carstvu nebeskome garantovati da će na kraju stići ka svome cilju“.
Vaznesenje Gospodnje
Otac Pavle je na kraju objasnio značaj Hristovog Vaznesenja, ističući kako se Gospod Isus Hristos vaznio na Nebesa kod svog Oca, zadržavajući pritom svoju ljudsku prirodu.
,,Hristos se vaznese – ne odstupamo toga pozdrava i ne odstupamo od istine i veličastvenosti ovoga praznika, koja se sastoji u tome da je Gospod Isus Hristos, nakon što je završio svoju misiju ovdje na zemlji, odlučio da se vrati ka prestolu svojega Boga Oca i odlazi na nebo. Ali iz svoje velike ljubavi, on se ne vraća tamo, kakav je bio prije nego što je došao na zemlju. On ne ostavlja svoje čelovječestvo već zadržava ljudsku prirodu i vaznosi je na nebo“.
Božanska sudbina čovječanstva
Otac Pavle je završio razgovorom o konačnoj sudbini čovječanstva, objašnjavajući da nam je Hristos pokazao i naš cilj i put da do njega dođemo. On je istakao da je naša prava otadžbina u Carstvu nebeskom, a naša misija je da ostanemo nepokolebljivi na putu sjedinjenja sa Gospodom kroz Sveto pričešće:
,,Gospod je i početak, i put i kraj našega života. I On nam govori da je naša istinska otadžbina tamo gore u Carstvu nebeskome. Danas nam se objašnjava ona tajna koju apostol Pavle u Poslanici Jevrejima objašnjava, kako je čovjek stvoren da bude konačno i veći od anđela, zato što je Gospod iz svoje ljubavi postao ne anđeo, ni neko drugo veliko stvorenje ili tvar koju je stvorio već je postao čovjek. Zato od danas shvatimo ozbiljno i prihvatimo svoju misiju. A naša misija je da ostanemo uporni na tome putu sjedinjenja sa Gospodom“. – zaključio je prezviter Pavle Božović.
Nakon zaamvone molitve, litijskog ophoda crkve i osvećenja slavskog kolača i slavskog koljiva svima sabranima obratili su se protojereji Mirčeta Šljivančanin i Predrag Šećapnović koji su govorili o proslavi praznika Vaznesenja Gospodnjeg kao i 100 godina postojanja ovoga Svetoga hrama posvećenog ovom prazniku.
Prota Mirčeta je istakao značaj praznika Hristovog Vaznesenja, opisavši ga kao božanski čin ljubavi koji poziva svakog vjerujućeg čovjeka da ispuni svoju namjeru i uzdigne se u Božje carstvo ljubavi. On se osvrnuo i na samu Crkvu Vaznesenja Hristovog koja proslavlja svoju slavu, istakavši da je upravo ona mjesto koja je rodila duhovno mnoge današnje članove crkvene zajednice kako u Podgorici, Crnoj Gori i šire.
Prota Predrag istakao je duhovni značaj ove svetinje, napominjući da je ona bila mjesto duhovnog preporoda i pokajanja za mnoge. On je napomenuo da je hram odnjegovao mnoge da služe Bogu u različitim svojstvima, uključujući episkope, sveštenike i monahe.
Značajan dio besjede se odnosio na istorijat ovog Božijeg hrama. Naime, poznato je da je hram podignut 1925. godine, ali i da je uživao samo 16 godina slobode prije nego što se suočio sa teškim vremenima. Hram je 42 godine bio pretvoren u ruševinu i gradski nužnik sve dok Mitropolit Amfilohije, tada student, nije predvidio njegovu obnovu. Obnovu je pokrenuo akademski vajar Dragan Mitrović, koji je kasnije postao sveštenik i upravo nastojatelj ove svetinje.
Otac Predrag je pomenuo i mnoge koji su ponikli duhovno iz ovog hrama, među kojima su Episkop južno-centralno Američki g. Kirilo Bojović, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, kao i Mitropolit Metodije Ostojić Eparhije budimljansko-nikšićke i još nekoliko sveštenika i monaha i monahinja.
Na kraju obraćanja saopšteni su detalji o tekućoj obnovi ove svetinje i njenom freskopisanju sa pozivom za priloge za podršku ovom projektu. Protojerej Predrag Šćepanović je istakao važnost očuvanja ovog hrama koji je od istorijskog značaja i pozvao sve koji su u prilici da doprinesu njegovom uljepšavanju.
Tekst, foto: Boris Musić
