Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u četvrtu nedjelju Časnog posta – Sredoposnu, posvećenu Svetom Jovanu Lestvičniku, 14. aprila, kada naša Sveta crkva proslavlja Prepodobnu Mariju Egipćanku, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenomonaštva manastira i sveštenstva Arherejskog namjesništva cetinjskog, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Poslije Jevanđelja o iscjeljenju demonom obuzetog mladića, besjedio je jeromonah Gavrilo (Raičević), sabrat Cetinjskog manastira, koji je kazao da Hristove riječi iz ove priče: „O rode nevjerni, dokle ću s vama biti? Dokle ću vas trpjeti?” potresaju biće svakoga čovjeka koji teži da ne ožalosti Gospoda. Ovog namučenog mladića, koga je demon ljuto mučio, potresao, želio da pogubi, bacao u razna iskušenja, otac je doveo kod Gospoda, jer je jedino tu bila utjeha i pribježište za njegovo spasenje.
“Ali milost Božija ga je čuvala, kako bi ovaj događaj bio znamenje preobraženja tadašnjeg naroda i kako bi ovaj potresni događaj probudio i naše duše jer svaka duša koja boravi u tami potencijalna je da proživi isto kao i ovaj mladić”, besjedio je o. Gavrilo, podsjetivši da je duša stvorena da bude mjesto i presto gdje Gospod treba da obitava i prožima svaku poru našega života.
Naglasivši da čovjek obučen u svjetovne i strastvene navike propada i gubi se u metežu ovoga svijeta te da sa takvim ljudima, kako danas tako i nekada, stradaju i porodice, sabrat Cetinjskog manastira je podsjetio da je otac ovoga mladića, koji nije imao vjere, od Hrista zatražio pomoć i na Isusove riječe: „Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje”, rekao: „Vjerujem, Gospode, pomozi mom neverju”. Dakle, pomozi mi da vjerujem, pomozi mi da znam da si ti Istina i Život i Smisao i Gospod na njegove riječi iscjeljuje mladića, zapovijedivši demonu da izađe i više ne ulazi u njega. Demon, nakon što izmuči ovoga mladića, napusti ga i mladić ostade kao mrtav, a Gospod veliki prilazi ovom mladiću, pruža mu ruku spasenja.
“I tu Gospod pokazuje da je Njegova ruka uvijek ispružena ka čovjeku i da On želi spasenje svakome, želi da spase svaku dušu jer nije došao da pogubi i uništi, nego da spase i da privede Carstvu nebeskome. Naš cilj je da idemo k Njemu i da se spasavamo”, kazao je otac Gavrilo.
Po njegovim riječima Gospod je Svojom blagodaću ovdje na zemlji oblio mnoga srca i mnoge duše te su se tako oni najbolji u tim vrlinama istakli kao svetitelji Božiji, a danas proslavljamo upravo jednog uzvišenoga i vrlinskoga čovjeka, podvižnika, monaha sinajskoga – Jovana Lestvičnika.
“On je kroz opit, i svoj i onih ljudi koje je gledao, saznao o velikim tajnama podviga ljudske duše i o stradanju ljudskih duša i napisao to u svojoj knjizi Lestvica. Ta rajska lestvica koja vodi od zemlje ka nebu, od pakla ka raju, pripremljena je svakoj duši koja je željna podviga, koja je željna blagodati i darova Duha Svetoga. I on je tu opisao svaku sitnicu, razložio, protumačio i objasnio kako strasti muče ljudski rod i koja strast je sa kojom povezana te tako objasnio ne samo način do koga se dolazi, nego je dao i lijekove za borbu protiv svake strasti, i pomogao ne samo onima u monaškome liku, nego svakoj duši koja se muči od strasti.”
Lestvice o kojima je govorio Sveti Jovan Lestvičnik i lestvice našega života koje su pristavljene ka nebesima, svako od nas treba da ima na umu, poučio je sabrane o. Gavrilo. Pojasnio je da iako je teško, treba da se odvažimo i bar krenemo na prvu lestvicu, znajući da se čovjek ne oslanja samo na svoje snage, koje tu ne pomažu, već se oslanja na milost Božiju, na pomoć Božiju koja će nas uzvesti i dati mir.
“Jer Gospod zna koja je naša mjera i po našoj mjeri i našem duhovnome znanju, On će nam suditi: sudiće nam po ljubavi svojoj i čovjekoljublju svome. I zato ovaj uzvišeni post, koji nas opominje da pripremamo i naše duše i naša tijela koja treba da ushode kroz ove lestvice, opominje da uvijek imamo pažnju i stremljenje ka nebeskim visinama i da nas ovaj zemaljski metež ne odvraća prvo od toga znanja, pa i od težnje ka tome. Jer veliko je danas i znati da se treba kajati, da se treba popravljati, da treba Hrista u srcu svome nastaniti. I kada to znanje imamo, onda će nam sve biti lakše, jer gdje je znanje tu je i volja i težnja ka dobru. Neka nas Gospod blagi ohrabri na tom putu ka nebeskim visinama, da dobijemo darove Duha Svetoga”, zaključio je jeromonah Gavrilo (Raičević), sabrat Cetinjskog manastira.
Mitropolit Joanikije: Čitajući Lestvicu uspinjemo se ka duhovnome savršenstvu
U svojoj besjedi po otpustu Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije se osvrnuo na žitije Svetog Jovana Lestvičnika, velikoga askete, duhovnika, Božijeg ugodnika koji se upokojio u prvoj polovini sedmog vijeka, a koji je znamenit i po tome što je ostavio knjigu pouka “Lestvica”:
“Ta knjiga je toliko znamenita i do dan-danas nije prevaziđena u smislu bogopoznanja, u smislu poznavanja ljudske duše, sila koje u čovjeku prebivaju i darova koje čovjek ima, samo što te darove treba prosvetljavati, kao što kaže Sveti Jovan Lestvičnik, treba dušu svoju čistiti, srce svoje spremati. I u tom pogledu do dan-danas nemamo ništa pouzdanije i sigurnije osim riječi Svetoga pisma, na koje se i poziva neprestano Sveti Jovan Lestvičnik.”
Vladika je podsjetio da je kod naših predaka “Lestvica” bila omiljeno štivo koje se i najčešće čitalo, još od Nemanjića pa kroz sve vrijeme turskoga ropstva i stradanja našega naroda, tako da u Cetinjskom manastiru postoje dva prepisa “Lestvice”. Takođe, svi veći manastiri u svojim bibliotekama imali su “Lestvicu”, prepisivala se po više puta i bila je obavezna literatura.
Osvrnuvši se na to da su nam poneke stvari u njoj nerazumljive, kazao je da je to ne zato što je Sveti Jovan govorio nekim nerazumljivim jezikom, nego što je to iskustvo koje je on imao daleko od nas:
“Kad mi sami sebe sagledamo i izmjerimo mjerom Svetoga Jovana Lestvičnika onda vidimo da smo zapravo mnogo daleko od pravoga duhovnog iskustva, a isto tako dobijamo veliku duhovnu korist jer uvijek mnogo i naučimo kada je čitamo. Čitajući Lestvicu, kao nekim lestvicama, uspinjemo se ka duhovnome savršenstvu.”
Na kraju Mitropolit je podsjetio da se približava veliki praznik Vaskrsenja Hristovoga, kome prethodi Velika nedjelja kada treba da se poklonimo Hristovim stradanjima.
“Da se udostojimo da se poklonimo Hristovom krstu, Njegovom raspeću i smrti, da bi nas Gospod udostojio i radosti Svoga Vaskrsenja. Za to se pripremamo, i dušu i tijelo spremamo, i nadamo se, kao što uvijek to tako i biva milošću Božijom, da će nas Bog obasjati radošću Svoga Vaskrsenja, učiniti nas saučesnicima Njegove pobjede nad smrću i Njegove vječne radosti i Njegovoga Carstva vječnoga. Time ćemo obnoviti našu međusobnu ljubav i naše međusobno zajedništvo utvrditi”, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Nikola Joksimović
