Visokoprečasni oče izaslaniče, Nenade, dragi nam oče rektore Blagoje, časni oci, profesori, blagočestiva gospodo hrišćanska: Hristos Voskrese!
Ovaj trenutak u kojem govorimo već je u vječnosti, jer su se naši profesori tokom cijelog našeg boravka ovdje trudili: ne samo da nas spremaju za dalji život i nastavak školovanja, već su sve svoje moći orijentisali da nas vode do ,,Puta, Istine i Života” govoreći nam o primjerima onih koji su nas ovdje i priveli; dokazujući nam i svojim primjerom da je svakom čovjeku data snaga da se bori sa svojim slabostima Snagom Onoga Koji Je u nama.
Petogodšnji boravak u gradu koji je pod pokroviteljtvom Majke Životodavca Koji se radi nas ponizio uzevši obličje sluge, čuvao nas je u zajedništvu. Zajedništvu sa starijima, zajedništvu sa mlađima kada je za to došlo vrijeme, ali nas je najviše utvrđivao u jednomišlju, jedinstvu sabornosti i sloge sa svojom braćom od kojih se sada rastajemo tijelom, ali ne i molitvom.
Iako je ukazana čast pripala meni da se obratim u ime razreda, jače je od mene, i moram napomenti da se osjećam privilegovanim što sam rastao kao dio ove generacije koji su od početka bili tu jedni za druge u najvažnijim trenucima, uvijek bili tu kao podrška i kao ljudi koji imaju nade. Ovom prilikom se zahvaljujem Gospodu koji nas je sastavio i koji nas je gradio, koji nas gradi i koji će nas graditi!
Prijsećajući se početka našeg poznanstva, prijemnog ispita 2. jula 2019. i Svetog Jovana Šangajskog, Svetoga Jovana Vladimira koga proslavljamo na dan kada su počeli poslednji momenti našeg zajedničarenja u školi, Svetog Jovana Krstitelja pored čije ruke učismo da slavimo Onoga Koji je njome u Jordanu kršten, na čiji praznik Trećeg obretenja glave završismo zagolicalo je moje interesovanje što se svi zovu Jovan. Kraj kivota našeg najboljeg učitelja Svetog Petra Cetinjskog tražili smo etimologiju imena Jovan i saznali da znači: Bog je milostiv. Milostiv je, dakle, Pastir Dobri, milostivi su ljudi koji su nas milostivosti učili, a sada je došlo vreme da pokazujemo milostivost prema ljudima praštajući im bez razmišljanja, jer nama Gospod prašta mnogo!
Mnogomilosrdni se uvijek stara da imamo dobre primjere i dobre vođe. Imali smo čast živjeti pored mitropolita Amfilohija, a pored njega i trojicu rektora: Mitropolita Joanikija, oca Gojka Perovića i sadašnjeg rektora visokoprečasnog protojereja Blagoja Rajkovića kome smo ostali dužni da se zahvalimo, jer se zalagao za nas i bio nam milostiv. Znamo da nije mnogo, ali spremili smo jedan dar nadajući se da ćete mu se veseliti i rado nas se sjetiti.
Na čelu nas malih bio je razredni starješina gospodin profesor Zoran Dubljević kome smo neizmerno zahvalni za svaku riječ pouke, za svaki savjet od kojih se baš često izdvajao onaj da ne zamjeramo nikome ništa. Tako i mi, opraštajući se sada na ovaj raskrsnici koja nas vodi na nove puteve želimo da Vam uručimo jedan mali znak pažnje nadajući se da ćete nas se po dobru sjećati i da ćemo se okupljati kada god bude bilo prilike za to!
Slava Bogu za sve!
Stefan D. Petrović, diplomirani cetinjski bogoslovac
i student Moskovske duhovne akademije
Govor na svečanom ručku u Bogosloviji Svetog Petra Cetinjskog na Cetinju, povodom ispraćaja učenika XXVIII generacije obnovljene Cetinjske bogoslovije (2019-2024) u subotu 8. juna 2024. godine.
