Svečana akademija povodom desetogodišnjice obnove Verske službe u Vojsci Srbije

Svečana akademija povodom desetogodišnjice obnove Verske službe u Vojsci Srbije

Desetogodišnjica obnove Verske službe u Vojsci Srbije obeležena je 14. novembra 2023. godine svečanom akademijom u Domu Vojske u Beogradu.

Svečanosti su prisustvovali Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije; potpredsednik Vlade i ministar odbrane g. Miloš Vučević; načelnik Generelštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović; preosvećena gospoda episkopi: šumadijski Jovan, timočki Ilarion, niški Arsenije, valjevski Isihije, šabački Jerotej, lipljanski i vojni Dositej i mohački Damaskin, vikar Episkopa bačkog; nekadašnji Nadbiskup beogradski Stanislav Hočevar i Muhamed Jusufspahić, predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije.

Program pod nazivom S verom u Boga! otpočeo je državnom himnom Bože pravde u izvođenju Mešovitog hora i Umetničkog ansambla Ministarstva odbrane Stanislav Binički pod dirigentskom palicom Dijane Cvetković. Usledila je pozdravna reč brigadnog generala Sava Iriškića, načelnika Uprave za ljudske resurse Vojske Srbije.

U programu, koji su vodili vojni službenik Katarina Simončić i kapetan prve klase Nemanja Radojević, nastupili su Pojačka sekcija kadeta Vojne akademije Univerziteta odbrane koji su izveli tradicionalnu srpsku pesmu iz Prvog svetskog rata Tamo daleko. Jednu od najpozantijih kompozicija Franca Šuberta Ave Maria otpevao je tenor Stefan Simonović uz pratnju Umetničkog ansambla Stanislav BiničkiPesmu Svetom despotu Stefanu izvela je Ljiljana Popović, Vozbranoj vojevodje – himnu Bogorodici vojni sveštenik Aleksandar Sekulić, a rodoljubivu pesmu Ovo je Srbija Mešoviti hor Umetničkog ansambla Stanislav Binički.

Svečanost je krunisana dodelom priznanja zaslužnim pojedincima za uspešnu realizaciju aktivnosti iz domena Verske službe od značaja za Vojsku Srbije i sistem odbrane Republike Srbije. Potpredsednik Vlade i ministar odbrane g. Miloš Vučević uručio je vojne spomen-medalje za doprinos sistemu odbrane sledećim vojnim sveštenicima: potpukovnicima Goranu Avramovu, Slađanu Vlajiću i Mustafi Jusufspahiću, majorima Đorđu Dimiću i Nemanji Petroviću, kao i kapetanu prve klase Predragu Dokiću. Vojna spomen-medalja za dopirnos sistemu odbrane naše zemlje dodeljena je i protojereju Đorđu Stojisavljeviću, šefu Kabineta Patrijarha srpskog.

Program je završen kompozicijom Vostani Serbije u izvođenju svih učesnika svečane akademije. Produkcija Informativne službe Srpske Pravoslavne Crkve ukrasila je program video prilozima o istorijatu i značaju vojnog sveštenstva i najvažnijim događajima tokom prve decenije rada Verske službe Vojske Srbije.

Verska služba u Vojsci Srbije – istorija, značaj, perspektiva

Od mitske scene dizanja Prvog srpskog ustanka na praznik Sretenja Gospodnjeg 1804. godine u Orašcu, gde je vožda Karađorđa i ustanike pred krstom časnim na vernost i slogu zakleo bukovički prota Atanasije, sveštenici su u vojsci Srbije i kasnije Jugoslavije bili neprekidno prisutni sve do 1945. godine. Verska služba u srpskoj vojsci prvi put je zakonski propisana i uređena odlukom knjaza Miloša Obrenovića i donošenjem Zakona vojenog 31. oktobra 1839. godine. Tim Zakonom su bile propisane i disciplinske mere u slučaju ozbiljnih propusta i prekršaja verskog života vojnika. Posle toga doneta su još dva zakona kojima su uređivani mesto i uloga vojnih sveštenika: Zakon knjaza Mihaila Obrenovića O ustrojeniju vojenog štaba stajaće vojske od 25. oktobra 1862. godine, kao i Zakon o ustrojstvu vojske knjaza i kralja Milana Obrenovića donet 3. januara 1883. godine. Tim zakonima propisane su dužnosti vojnih sveštenika, a sveštenička služba stavljena u odgovarajući rang, poput đeneralštabne, vojnosudske, sanitetske i drugih. Sveštenike koji su službovali u vojsci postavljao je kralj svojim ukazom na predlog ministra vojnog. Pravilima službe koje je propisao kralj Milan Obrenović detaljno je regulisan i opisan način bogosluženja nedeljom i praznikom. Vojnička zakletva i osvećenje vojnih zastava su bili obavezan deo svešteničke službe u vojsci.

Pored pravoslavnih, pravo na slobodu veroispovesti uživali su i pripadnici islamske i jevrejske veroispovesti, dok pripadnika srpske vojske rimokatoličke vere u to vreme nije ni bilo. Pravilima službe Kraljevine Srbije u vreme kralja Petra Oslobodioca propisuje se polaganje zakletve vojnika islamske i jevrejske veroispovesti pred vojnim imamima i rabinima. Prvi rimokatolički kapelani u srpskoj vojsci se pojavljuju tokom Prvog svetskog rata, 1915. godine, na molbu kralju Mitropolita Srbije Dimitrija, a za duhovne potrebe austrougarskih zarobljenika, a kasnije, po tom uzoru, na Solunskom frontu su angažovani kapelani za potrebe dobrovoljaca rimokatoličke vere. Nakon oslobođenja i ujedinjenja 1918. godine, u uslovima višeetničnosti i višekonfesionalnosti nove južnoslovenske kraljevine, 30. januara 1920. godine Ministarski savet donosi odluku o uvođenu vojnih sveštenika svih veroispovesti koje su bile priznate u državi. Kralj Aleksandar Karađorđević Ujedinitelj potpisao je 26. januara 1922. godine novi Zakon o regulisanju položaja vojnih sveštenika, koji je bio važeći sve do zakonskog ukidanja verske službe u vojsci, 1945. godine.

Verska služba u Vojsci Srbije obnovljena je i organizovana na osnovu Zakona o Vojsci Srbije koji je stupio na snagu 1. januara 2008. godine. Na osnovu tog zakona, pitanja iz oblasti ostvarivanja slobode veroispovesti pripadnika Vojske Srbije Vlada Republike Srbije propisala je Uredbom o vršenju verske službe u Vojsci Srbije 24. marta 2011. godine. Zakonom je određeno da se međusobni odnosi Ministarstva odbrane i crkava, odnosno verskih zajednica, u vezi sa vršenjem verske službe u Vojsci Srbije uređuju posebnim sporazumima. Sporazum između Ministarstva odbrane i Svetog Arhijerejskog Sinoda Srpske Pravoslavne Crkve potpisan je na Vidovdan, 28. juna 2011. godine, a sporazumi sa preostalih šest tradicionalnih crkava i verskih zajednica (Rimokatoličkom crkvom u Srbiji,  Slovačkom evangeličkom crkvom, Reformatskom hrišćanskom crkvom, Evangeličkom hrišćanskom crkvom, Jevrejskom zajednicom u Srbiji i Islamskom zajednicom  Srbije) potpisani su 18. oktobra 2011. godine. Izrađen je Pravilnik o uslovima za vršenje delatnosti verske službe u Vojsci Srbije kojim se bliže uređuju uslovi za vršenje bogosluženja i verskih obreda kao i drugih bogoslužbenih dužnosti i ostalih delatnosti vojnih sveštenika.

Organizacija Verske službe na nivou Generalštaba Vojske Srbije ustrojena je kao Odeljenje za veru u sastavu Uprave za ljudske resurse, a obrazuju ga: načelnik Odeljenja, referent, glavni vojni sveštenik, glavni vojni kapelan i glavni vojni imam sa njihovim pomoćnicima. U svim ostalim sastavima, verska služba organizovana je kao grupa za verske poslove koju čine vojni sveštenik i pomoćnik vojnog sveštenika. Vojni sveštenici, kao oficiri verske službe, direktno su potčinjeni komandantima (načelnicima ili direktorima) jedinica ili ustanova u kojima službuju, a kao načelnici grupe za verske poslove dužni su da obezbede ista verska prava svima kako onima čijoj veri pripadaju tako i pripadnicima drugih (manjinskih) veroispovesti. Desetu godišnjicu Vojska Srbije je dočekala sa 20 vojnih sveštenika (od predviđenih 28), 20 pomoćnika vojnih sveštenika, 41 bogoslužbenim prostorom pravoslavnih, 3 islamska i 2 rimokatolička.

Sve ovo bilo je moguće postići isključivo zahvaljujući brižnom staranju četvorice episkopa vojnih: pre svih tadašnjeg Episkopa jegarskog Porfirija a danas Njegove Svetosti Patrijarha srpskog, koji je učinio prve, ali džinovske korake, zatim šumadijskog Jovana, timočkog Ilariona i niškog Arsenija, kao i podršci svih eparhijskih arhijereja, tadašnjeg Nadbiskupa beogradskog Stanislava Hočevara i Reisu-l-uleme Adema Zilkića, kao i mnogih drugih. Presudno važnu ulogu u vraćanju teme vere u vojsci na dnevni red predstavila je multikonfesionalna konferencija Regulisanje verskih pitanja u Vojsci Jugoslavije koja je održana 28. decembra 2000. godine u Beogradu, a čiji su radovi početkom 2001. godine publikovani u zborniku Vojska i vera. U obnovi rada Verske službe u Vojsci Srbije nezaobilazan doprinos u početnoj fazi, svako na svoj način i sa svog stanovišta, dali su pripadnici Odeljenja za veru Generalštaba Vojske Srbije. Zahvaljujući skladnoj i istrajnoj saradnji odgovornih ljudi u sistemu odbrane i Crkvama i verskim zajednicama, Ustavom zajemčeno pravo slobode ispovedanja vere u Boga u Republici Srbiji uspostavljanjem Verske službe postaje životvorna stvarnost i unutar Vojske Srbije.

Desetogodišnja ugovorna saradnja Ministarstva odbrane i Vojske Srbije sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom i tradicionalnim crkvama i verskim zajednicama već donosi svoje dragocene plodove ne samo korektnog nego pre svega prijateljskog odnosa na ravni multietničke i multikonfesionalne komunikacije što opet rezultira zajedničkim naporima za očuvanjem mira u sebi i međusobno, zaštiti suvereniteta, osiguranju identiteta i integriteta kako pojedinca tako i države, a što opet predstavlja dovoljan razlog da ova saradnja ne samo opstane nego bude i unapređena.

Izvor: SPC