Prvi po redu „Razgovori o vjeri“ u Nikšiću, u toku ovog Velikog posta, održani su u nedjelju 24. marta u Parohijskom domu pri Sabornoj crkvi Svetog Vasilija Ostroškog. Sinoć su na pitanja vjernika pored nikšićkog sveštenstva odgovarali sveštenici Obren Jovanović i Jordan Markov.
Ovaj vid interakcije sa vjernim narodom, sveštenstvo u Nikšiću njeguje već dugi niz godina, i po riječima arhijerejskog namjesnika protojereja Slobodana Bobana Jokića, pokazao se veoma dušekorisnim.
„Bilo je vrlo interesantnih, dubokih pitanja. Pričalo se o spasenju, životu, postu, molitvi. Jedno od pitanja je bilo da se ljudima čini da su velika iskušenja na ljudima koji dolaze u crkvu, da se ta iskušenja nadodaju zapravo odlaskom u crkvu, a da oni koji ne vjeruju i koje to praktično ne interesuje žive jedan lagodan život. Eto, jedno aktuelno i interesantno pitanje. Dalje se govorilo o slobodi, odricanju, pominjala se i sloboda u demokratskim društvima i mnoga druga pitanja“, kaže u razgovoru za Radio „Svetigoru“ otac Slobodan.
Na pitanje koliko mi zaista znamo o našoj vjeri otac Boban kaže da je vjera jedan neiscrpan izvor, a prije svega življenje.
„U tom neiscrpnom izvoru nemonovno je da se javljaju mnoga pitanja. I to što je sinoć otac Šujo rekao da je dobro da postavljamo pitanja, jer su pitanja nekad smislenija i bolja od odgovora. Znači da čovjek razmišlja o tome šta živi, kako živi, kako bi trebalo da živi. Da ga zanima malo da začeprka i ne bude samo na površini i to je veoma bitno. Naš narod je imao jednu višedecenijsku pauzu, da tako kažem u vjeri, gdje se nije govorilo o vjeri ili se govorilo potajno ili u malom broju ljudi, a sad dolazimo do otkrivanja vjere ili povratka vjeri“.
Naglašava da je veoma bitno da se vjera živi i da nije usputno kao nekakav hobi.
„Vjera je nešto što se tiče bića čovjekovog. Što je stil života, postojanja. Nešto što obilježava čovjeka. Kad neko drugi kaže: onaj ide u crkvu, onaj je hrišćanin. Znači to je naše obilježje života. To živimo, to svjedočimo“.
Smatra da ekspanzija duhovnog sadržaja na društvenim mrežama u vidu isječaka, citata i slično postaje brza vijest i ostaje površina i površnost, bez dubljeg ulaska u suštinu same vjere.
„Nema zadubljivanja u vjeru i ulaska u tu dubinu vjere koja je beskraj, nego se zadržavamo i ostajemo na površini. Zato su ovi razgovori koje organizujemo su u suštini to da uspostavimo komunikaciju jednu sa drugima. U toj atmosferi, a sinoć je bilo i tih intimnih trenutaka da se čovjek ne stidi da pred 50-60 ljudi koliko je tu bilo, da iznese sebe. E, to je vrlo bitno, i da traži odgovor, i da ga nije sramota što nešto ne zna“.
Slušaocima našeg radija otac Slobodan za čitanje u ovom postu preporučuje knjigu u izdanju Bogoslovije u Prizrenu „Starac Emilijan“ – besjede, kao i „Asketiku“ blaženopočivšeg Vladike Atanasija – predavanja iz Pariza.
„Razgovori o vjeri“ se u Parohijskom domu nikšićkog Sabornog hrama održavaju svake nedjelje u 19 časova.
