Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju, ana praznik Svetih 14. 000 mladenaca Vitlejemskih, u četvrtak 11. januara 2024. godine, u manastiru Zagrađe u Pivi.
Tokom svete službe Božje, Vladika je oca Stefana, zvanično postavio za igumana manastira Zagrađe, dobivši čin arhimandrita.
Sabranima se obratio Preosvećeni Episkop Metodije, ukazavši u svojoj arhipastirskoj besjedi na riječi iz pročitanog Jevanđelja, kako je Sveta porodica, kad su mudraci otišli, poklonivši se Bogočovjeku kome ih je anđeo u liku sjajne zvijezde doveo, i ostavivši svoje darove, otišli drugim putem u Persiju, u svoju zemlju.
„Nijesu obavjestili Iroda o tome gdje se Bogomladenac nalazi. Kada se anđeo javio Josifu, kao i mnogo puta do tada, rekao mu je da uzme Bogorodicu sa Bogomladencem i da idu u Egipat. U Egiptu je izabrani narod jevrejski uvijek kroz istoriju nalazio utočište i tamo je, kažu, u to vrijeme živjelo do milion Judejaca tako da se oni tamo nijesu osjećali kao tuđini, nego su bili u jednoj sredini na koju su bili navikli i sa kojom su se bili srodili. Irod, saznavši da su ga prevarili mudraci, naredio je vojsci da pobiju u Vitlejemu svu djecu od dvije godine i mlađe, i u okruženju vitlejemskom, ne bi li na taj način pokušao bezumnik da osigura svoj presto, misleći da će ga taj Car judejski, koji se tu rodio ugroziti i da je to car od ovoga svijeta i zemaljski“, kazao je Vladika.
Dodao je da danas proslavljamo tu nevino pobijenu djecu zbog imena Hristovog, Hrista radi.
„Kada je Irod, zločinac koji je ubijao čak i svoju djecu, svoja dva ili tri sina je pobio i ženu svoju, a kamoli drugu, kada je izrvgnuvši dušu svoju predavši je u imanje đavolu, javi se anđeo ponovo Josifu da se vrati, jer je onaj koji je tražio život djeteta, umro. I vrativši se Josif, vidio je da Irodov sin Arhelaj vlada, koji ništa manje nije bio strašan i zlokoban od svog oca, i pobojavši se, dobivši zapovijest opet u snu, otišao je u Galileju kod Antipe, brata Arhelajevog brata. Antipa je taj kome je Hrista Pilat predao na ispitivanje, koji je bio manji zločinac od svog brata i oca.
„Hristos se rodio u pećini, a ne u nekom velikom i velelepnom dvorcu, u nekoj značajnoj sredini, ekonomskom i socijalnom statusu. Rodio se kao siromah, živio je kao siromah i propovijedao je ništima, marginalizovanima i siromasima i obajvljivao Carstvo nebesko. Bog se u Starom zavjetu javlja kao silan i moćan, upravo u tom Egiptu u kom je izbjegao Josif s porodicom, Bog je, kad nije dozvolio da odu iz Egipta Mojsiju i Izrailju, caru egipatskom tako naudio da je sve prvence umorio. Čak je i vojsku koja je išla u potjeru za njima kroz Crveno more, Gospod pobio i projavio svoju silu i moć, a u Novom zavjetu Gospod se projavljuje tako nemoćan, ranjiv i kroz tu nemoć i ranjivost projavljuje se velika sila Božja“, besjedio je Njegovo preosveštenstvo.
On, po riječima Episkopa Metodija, upravo propovjeda svima koji žele za Njim da idu da budu skromni, smireni, bolećivi, a ne silni i moćni, da ne gaze druge oko sebe, nego da budu predusretljivi, saosjećajni i praštaju drugima.
„Ako neko traži od nas da nešto uradimo treba da uradimo i više od onoga što se od nas traži i da time pokažemo Hristovu, odnosno nebesku logiku stila i načina života i našeg spasenja ovdje na zemlji. Džaba išta govorimo ako te svoje riječi svojim djelima i svojim životom, makar, u najmanjoj mjeri ne potvrđujemo.
Danas imamo veliku radost, na ove blage božićne dane, kada proslavljamo rođenje Hrista Spasitelja, da se radujemo što je ova sveta obitelj dobila novog igumana u liku oca Stefana (Orovića) koga svi ovdje znate i koji se više od pola godine trudi, starog protu nekadašnjeg, sada jeromonaha na njivi spasenja. Želim mu da bude dostojni naslednik svojih prethodnika u ovoj svetoj obitelji i da izgrađujući ovu svetu obitelj i unapređujući ono što su njegovi prethodnici uradili da, ponajviše, izgrađuje i unapređuje i ukrašava svoju dušu i svog bratstva u ovoj svetoj obitelji.
Da kapije ovog manastira budu svim bogotražiteljima i bogočežnjivim dušama širom otvorene koje će na taj način simbolizovati otvorenost igumanovog srca i njegove bratije za sve koji budu ovdje budu tražili utjehe, mira, radosti, molitve, ljubavi i svjetlosti nebeske, božanske. Ako ne budemo svoju braću grlili kao što je ručica svojim Bogomladenac zagrlio cjelokupno čovječanstvo u svim vremenima i prostorima, onda nećemo moći ispuniti svoje poslanje i onaj zadatak koji nam je Gospod predodredio i dao.
Gospod da blagoslovi našeg novog igumana Stefana, da bude mudar i molitven, i rasudljiv i smiren kao što je bio iguman Stefan koga opisuje Njegoš u „Gorskom vijencu“, a vi svi da u tome pripomognete, ako Bog da“, poručio je Vladika budimljansko-nikšićki Metodije.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
