Episkop dioklijski Pajsije služio je Svetu liturgiju, na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, na ostacima Manastira Presvete Bogorodice na rtu Ratac. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojereji Jovan Plamenac, Nikola Radović, Ljubomir Jovanović i Mladen Tomović, jereji Aleksandar Orlandić, Marjan Petkovski, Krsto Plamenac i Dejan Tomović i đakon Ognjen Boričić.
Vladika Pajsije svoju besjedu započeo je Hristovim riječima iz Jevanđelja po Jovanu „Za sud ja dođoh u ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slijepi.“
I zaista, kaže Vladika Pajsije „Kao što ljekar ne može izliječiti onoga čovjeka koji smatra da je potpuno zdrav, i kao što nijedan učitelj ne može naučiti onoga koji smatra da sve zna, tako i sam Hristos naš ljekar i učitelj, može samo da izliječi onoga koji je uvidio svoju bolest i može da nauči samo onoga koji smatra da još ništa nije naučio. I tako vidimo iz ovog apostolskog začala, gdje sveti apostol Pavle govori o samom sebi, kako je nekada mnogo revnovao za zakon Božiji, iako ga nije dobro razumio, i da je odviše gonio Crkvu Božiju. A onda, kako on sam kaže, u onome trenutku kada mu se Gospod javio, kada je čuo glas Njegov, nije ostao nepokoran tome glasu, nego je, naprotiv, poslušao Božiji glas. I sve ono što je do tada činio, prestao je da čini i sve ono što je do tada znao, od toga trenutka razumijevao je na drugačiji način. I svi mi znamo kako je ta njegova promjena bila velika. Od onoga koji je pustošio Crkvu Božiju, na kraju je postao najvatreniji propovijednik riječi Božije i propovijednik hrišćanske vjere. Koju ne samo da je propovijedao, nego i svojim djelima svjedočio. I zbog toga, zbog te propovijedi i tog njegovog životnog svjedočenja, mnogo kazni i mnogo nedaća pretrpio.“
A njegov život, nastavlja Vladika Pajsije, svakako da liči na život Svetog cara Konstantina.
„Svetog cara Konstantina, koga danas proslavljamo, koji je bio car neznabožac, ali koji takođe nije ostao nepokoran riječi Božijoj, nego onoga trenutka kada je čuo riječ Božiju, kada je vidio djela Božija, on ih je i u srce primio. I zbog toga ga pamtimo kao onoga cara koji je zaustavio gonjenje hrišćana, koje je do tada bilo veoma izraženo. I da od njegovog vremena jedna velika neznabožačka imperija vremenom postane i hrišćanska, i da i ostale narode koji su u njoj živjeli obrati hrišćanstvu i obrati pravoj vjeri.
Zbog toga i mi treba da se ugledamo na apostola Pavla i Svetog cara Konstantina, njegovu majku blagočestivu caricu Jelenu, i da onda kada čujemo glas Božiji, kada nam se Bog obraća, da ne ostanemo nepokorni, nego da čujemo glas Njegov i da se pokorimo volji Njegovoj. Samo onda ćemo steći znanje i steći zdravlje duhovno i tjelesno.“
Po završetku Svete liturgije Vladika Pajsije osveštao je slavski kolač i slavsko žito koje su vjernici prinijeli u slavu Gospodnju i čast Svetih cara Konstantina i carice Jelene.
Sabranje je nastavljeno uz posluženje koje su pripremili današnji domaćin jerej Marjan Petkovski i kolo srpskih sestara iz Sutomora.
Današnjim praznovanjem nastavljeni su Dani Svetog Jovana Vladimira, a centralna proslava biće sjutra, kada proslavljamo ovog Božijeg ugodnika i zaštitnika grada Bara.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
