Uoči praznika Sv. Stefana Dečanskog, služena je Sveta tajna jeleosvećenja u podgoričkom hramu Sv. Đorđa.
Svetu tajnu sovršavali su protojerej-stavrofor Mileta Kljajević, protojerej-stavrofor Dragan Stanišić, protojerej Jovan Radović i đakon Luka Pavićević.
Nakon pomazivanja vernog naroda osvećenim jelejem, poučnom besedom sabranima, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, protojerej Jovan Radović, koji je poželeo da sa vernima podijeli jedno iskustvo do koga je došao:
,, Naime, nema čovjeka u životu koji se u određenom trenutku svoga života neće sresti sa bolešću; niko od nas nije zdrav; A čujemo od samog Hrista koji kaže da je došao bolesnima, a ne zdravima, grešnicima a ne pravednicima.!“ – ukazao je prota, dodavši da je bitno da znamo, da nije Bog taj koji je stvorio grijeh, bolesti i patnje, – nego da su one ušle u naš život, zavišću i slobodnom čovjekovom voljom.
Otac je zatim podsjetio da Adam i Eva, a prije nego što su sagriješili – nisu imali grubo tijelo, kao što ga mi imamo, nisu osjećali hladnoću, vrućinu ni bolesti; ali, onoga momenta kada su otpali od zajednice sa Bogom – počeli su da pate, da se razboljevaju i na kraju, da umiru, zaključio je prota.
,, Tako da i mi ljudi, naslednici Adama i Eve po ljudskoj prirodi, – neminovno, vremenom, stradamo, trošimo se, postajemo porozni te umiremo i vraćamo se zemlji od koje smo i stvoreni !“ – naglasio je otac u svojoj besedi, podsećajući sabrane, da je do početka 20.vijeka postojao jedan kućni ljekar (i da je svaka porodica imala tog svog ljekara) te se pokazalo – da su se ljudi tada mnogo lakše liječili, nego što se danas liječe, iako je medicinska nauka napredovala; a budući da je taj ljekar poznavao cijelu porodicu, bio je prijatelj te kuće, poznavao je roditelje, djecu tako da je on iz druženja sa njima mogao da vidi – zbog čega neko oboli, zašto i iz kog razloga.
,, Međutim, savremena medicina koja je potpuno materijalizovana i liječi jedan dio čovjeka, a ne liječi ličnost – biće čovjekovo, vrlo teško može da ga izliječi. Mnoge bolesti koje su nekada postojale, danas ih nema, zahvaljujući vakcinama, progresu nauke i tehnologije – ali zato imamo nove bolesti, koje nikada ranije nijesu ni postojale. !“ ukazao je prota Radović, u podgoričkom hramu.
,, Zdravlje i bolest, nisu dobro ni zlo, samo po sebi; bolest nije zla sama po sebi, to je duhovni pristup i pogled naše Crkve i Hrista Boga našega, koji se ne slučajno naziva – Pedagog. Sama riječ na grčkom znači Pedagog je onaj koji njeguje i vaspitava bolesnika. !“ – poučio je otac, dodavši da je Hristos došao da bi nas ozdravio od nas samih, – ali da bi nas ozdravio od grijeha, kao jedinoga zla u ovome svijetu.
,, Sveti Oci Crkve kažu, – bolest je posjeta Milosti Božije; Bog koga voli, onoga i kara i bije svakoga sina kojega prima. !“ – podsjetio je prota, ukazujući na riječi poznatog savremenog psihonkologa Sigela koji kaže da – ne postoje neizlečive bolesti, postoje samo neizlječivi ljudi! Oni koji ne žele da liječe svoju ličnost i dušu od grijeha.
Prota Radović je zatim ukazao na činjenicu da možemo iz svoje okoline svakodnevno vidjeti ljude zdrave, koji žive potpuno materijalističkim načinom života, koji najviše uživaju u strastima i porocima; tako da vidimo da zdravlje samo po sebi ne mora biti dobro, niti dato čovjeku na spasenje. A da, ukoliko čovjek zdravlje koristi na spasenje, da bi služio Bogu i bližnjemu – onda je zdravlje dobra stvar, zaključio je otac.
,, Bolest tijela se čovjeku daje kao iskušenje, a sama riječ iskušenje znači – izazov !“- naglasio je on, rekavši da se telesna bolest daje čovjeku, da bi se duša ljudska liječila.
,, Crkva se zove duhovna bolnica i sva sredstva koja nudi su – terapeutska, počevši od krsnoga znamenja, Bogojavljenske vode, Sv. tajne Jeleosvećenja – a iznad svega – molitve.!“
Završavajući svoju besedu, prota je još jednom podsjetio da – onaj koji je u bolesti, ako prihvati svoju bolest sa strpljenjem i zahvalnošću, – on će ozdraviti; najbitnije je da čovjek osmisli svoju bolest, da bi okajao grijehe koje nije stigao da okaje.
,, Hristos je jedini ljekar duša i tijela naših. Ne mislite da liječi medicina, lijek neki – Bog je onaj koji liječi čovjeka, ako treba da preživi, isto tako Bog je onaj koji uzima čovjeka, kada On to smatra za neophodno, i kada čovjek završi svoju misiju u svome životu. !“ – naglasio je otac Jovan, poučivši da je jedino zlo u ovome životu – grijeh, jer griješeći sami sebi najveće zlo činimo, a bolest ako je posmatramo kao posetu Milosti Božije i pedagogije Božije i ako je primamo sa zahvalnošću i strpljenjem, što nam je Bog to poslao – izaći ćemo mnogo jači, iskusniji i mudriji i dobićemo sve blagoslove Božije !
,, Bog vas blagoslovio i podario duhovnoga, duševnoga a onda i tjelesnoga zdravlja. !“ – poželio je prota Radović, okupljenima u podgoričkom hramu.
Potom je sabrani narod prišao da se i sedmi put pomaže osvećenim jelejem.
Tom prilikom celivali su Sveto Jevanđelje, Časni krst i čestice moštiju koje postoje u ovom drevnom hramu: Sv. Velikomučenika Georgija, Sv. Stefana Tronoškoga i Sv. Mučenice Bosiljke Pasijanske.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
