U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, na Veliku srijedu Strasne sedmice, svečano je odslužena Sveta tajna Jeleosvećenja, kojom se vjerni kroz molitvu, pomazanje osvećenim jelejem ukrepljuju na iscjeljenje duše i tijela, kao i na oproštaj sagrješenja i svih neduga.
Svetu tajnu Jeleosvećenja služilo je sveštenstvo Sabornog hrama: protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojereji Miladin Knežević, Predrag Šćepanović, Branko Vujačić, Nikola Pejović, Igor Balaban, jerej Velimir Vugarin, kao i đakon Vedran Grmuša.
Nakon čitanja Svetog Jevanđelja, uznošenja molitava i pomazivanja vjernog naroda osvećenim jelejem, sabranima se pastirskom i nadahnutom besjedom obratio protojerej Predrag Šćepanović, koji je u svom obraćanju podsjetio na duboki smisao ove svete tajne, ali i na neophodnost pokajanja i preobražaja u danima Strasne sedmice.
Otac Predrag je u besjedi istakao da je vjera temelj istinskog iscjeljenja čovjekovog bića.
„Boluje li ko među vama neka zove sveštenike da ga pomažu uljem u ime Gospodnje i molitva će pomoći ako ima vjere, a vjera je ona snaga i sila koju Gospod od nas traži da bismo iscijelili i dušu i tijelo.“ U nastavku besjede naglasio je da čovjekovo zdravlje nije samo tjelesno pitanje, već da je duboko povezano sa duhovnim stanjem, mislima, riječima i djelima: „Nije svejedno kako živimo, nije svejedno kako mislimo. Naše misli imaju nuklearnu snagu i energiju. Ako mrzimo, ako ogovaramo, ako klevećemo, mi svom tijelu stavljamo otrove gore od onih bojnih otrova.“
Pozivajući vjerne na posmatranje savjesti, otac Predrag je podsjetio da je Veliki post, a naročito Strasna sedmica, vrijeme kada se čovjek zagleda u ogledalo Božje ljubavi i zapovijesti Hristovih, preispitujući sebe pred licem Božjim i pred bližnjima. Posebno je ukazao na značaj praštanja, kao jednog od najuzvišenijih izraza duhovne zrelosti.
„Nikada čovjek nije tako veliki kao kad prašta ili kad moli za oproštaj.“ Govoreći o odnosu prema Svetom pričešću, otac Predrag je snažno i očinski podsjetio da se ovoj svetinji ne pristupa formalno, niti bez pripreme, već sa strahom Božjim, vjerom i ljubavlju, čisteći prethodno dušu, srce i um pokajanjem: „Tako isto i kad se pričešćujemo da očistimo svoju dušu, svoj um i svoje srce, da ništa prljavo ne uđe u nas jer treba da uđe Car slave.“
Otac Predrag je na kraju besjede uputio očinski poziv na međusobno mirenje, na odbacivanje svake gordosti, osude i duhovne nemarnosti, kako bismo dostojno dočekali Praznik nad praznicima – Hristovo Vaskrsenje.
„Da oprostimo jedni drugima, da zagrlimo jedni druge i da u tom bratskom zagrljaju i cjelivu dočekamo praznik nad praznicima, radost nad radostima, svijetlo Hristovo Vaskrsenje”, poručio je na kraju protojerej Predrag Šćepanović.
Tekst, foto&video: Boris Musić
