Sinoć je u podgoričkom hramu Velikomučenika Đorđa, služena Sveta tajna Jeleosvećenja, na kojoj je prisustovao veliki broj vernog naroda.

Svetom tajnom načalstvovao je protojerej-stavrofor Dragan Stanišić uz sasluženje đakona Luke Pavićevića, dok su za pevnicom pojali pojci Crkve Svetog Đorđa.

Nakon pomazivanja osvećenim jelejem, poučnom besedom sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Dragan Stanišić:

,, Evo službe jeleja i molitava osvećenja jeleja; evo i duša naših koji se molimo i tražimo od Boga pomoć, ne samo za sebe već i za sve one koje volimo – bližnje svoje, za one koje se danonoćno molimo, za sve one koji pripadaju našoj zajednici vernih; jer nema smisla života ukoliko u svemu ne polazimo od zajednice ljubavi Oca i Sina i Svetoga Duha.

Sam čovjek je nemoćan bilo šta da ostvari a kada je u zajednici, u Crkvi, on je u stanju da se izbavi od svakoga zla, bede, nevolje i opasnosti. I ne samo da se izbavi nego i kada ga to zadesi, da to podnese, viteški, spasonosno, sa nadom na Boga, imajući radost spasenja i to je iskustvo i sadržaj naše vjere; da vjerujemo Boga, imamo povjerenja u Boga u ono što je najbolje, najviše, dobro, – da će Bog svagda sve okrenuti na dobro.

Tako i oni koji su u nemoćima svojim, bolestima, vjeruju, nadaju se da će i to Bog okrenuti na dobro i kroz trpljenje sve podnose, što je veće nego da sasvim ozdrave; da podnesu sve nevolje koje ih snalaze.

U tome je sila naše vjere pravoslavne. Da ostajemo vjerni Bogu ljubavi, da imamo ljubav, ma kakve nas nedaće dešavale; mi znamo da je veće da imamo ljubav u srcu, u sebi, nego biti sasvim zdrav, najzdraviji.

To dobijamo upravo tvoreći zapovesti Božije, živimo tako da tvorimo zapovjesti Božije o ljubavi. Svugda ma gde se nalazili, živimo tako da tvorimo zapovijesti o ljubavi.

To je smisao ove službe jeleja, da se uveća ljubav u nama, da imamo toplinu srca, radost duše, veselje tela; sve to pripada onima koji tvore zapovjesti Božije; zaista, ovo osvećenje je dragoceno, neprocenjivo.

Dolazeći na ovu službu jeleja, primamo nešto nebesko, božansko, blagodarno – ispunjavamo se blagodaću Božijom.

Ta blagodat je pravo zdravlje duše i tijela. Imajući blagodat mi smo tek onda sasvim zdravi, bez obzira da li smo stari ili mladi, bolesni ili zdravi, bogati ili siromašni; ta blagodat koju dobijamo ovde u Crkvi na službi je najveće bogatstvo, najveći dar koji pripada jednako svima i zato svi rado hrle u Crkvu – da bi se ispunili onim što im pripada;

Mi vidimo koliko se potucamo po bolnicama, domovima zdravlja, apotekama – i tek ako dobijamo milioniti dio od onoga što smo dobili ovom Tajnom jeleosvećenja.

Zaista, ovo je dragoceni, spasonosni jelej a zato što se pomazujemo njime gotovo svakih mjesec dana, – posmatrajući sve vas, ozareni nebeskom svjetlošću, Hristovom, ozareni smo blagodaću Duha Svetoga i zaboravili smo na svoje tuge, brige i uvrede bližnjih nego mirni i ispunjeni bogatstvom ljubavi mi stojimo i slušamo riječ Božiju, – a pomazujući se sedmi put celivaćemo Sveto Jevanđelje i mošti Svetitelja koje imamo u ovoj Crkvi; i tako obdareni idemo svojim domovima nosimo sveti jelej i pomazujemo njime naše ukućane da se i oni dotaknu blagodati koju smo mi zavredili; jer ova blagodat je danas sišla na molitve sveštenika i blagodareći vašem prisustvu u ovolikom broju kome se sam Bog raduje.

I dok imamo ovakvu sliku našega naroda, imamo i spasenje našega naroda, blagodareći ovoj zajednici i oni koji su bezbožni, čak imaju spasenje balgodareći nama.

Neka bi Gospod Bog dao i današnji Sveti, da svagda imamo raspoloženje, divno i pobožno, da dolazimo na svete službe u Svetu Crkvu, da se pričešćujemo i prosvećujemo, Amin, Bože daj!“

Nakon celivanja Svetog Jevanđelja, pred verni narod iznesene su svetinje koje se čuvaju u ovom drevnom hramu – čestice moštiju Sv. Velikomučenika Georgija, Svete Mučenice Bosiljke Pasijanske i Prepodobnog Stefana Tronoškog.