Na praznik ravnoapostolnog Svetog cara Konstantina i njegovu majku caricu Jelenu služena je Sveta liturgija u podgoričkom hramu Svetog Đorđa.

Svetom Liturgijom načalstvovao je protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski uz sasluženje protojereja–stavrofora Dragana Stanišića i protojereja Leke Vujisića.

Blagoljepiju pojanja doprinjeli su pojci Crkve Sv. Đorđa, kojima je rukovodio đakon Luka Pavićević.

Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke, sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj prota Gojko Perović.

„U Bogoslužbenim molitvama današnje svetitelje nazivamo ravnoapostolnima. U troparu Sv. cara Konstantina poredimo s apostolom Pavlom, jer je u pitanju car koji je na carski presto sio kao car jednog paganskog mnogobožačkog carstva, kao neko koji nije znao za Gospoda i kome se Gospod javio i preokrenuo situaciju, da carski tron koji je do tada gonio hrišćane, od koga su se hrišćani skrivali po katakombama – da taj bude onaj koji će proslaviti ime Gospodnje.”

”Spomen na cara Konstantina nas sjeća da je Gospod u jednom momentu uzeo državu kao sasud, izabrani sasud preko koga će se pronijeti Riječ Božija. Car Konstantin je kao zemaljski vladar učinio puno za Crkvu. On je sazvao Prvi vaseljenski sabor u Nikeji, koji je mnogo pomogao da se utvrdi naša vjera i da se utre temelj budućih vaseljenskih sabora, na kojima je definisana dogma naše Crkve. On je iz Rima prenio prijestonicu na Bosfor i podigao Konstantinopolis, grad koji danas postoji kao Carigrad. Njegovo ime Stambol, kako neki tumači kažu, samo je skraćena verzija imena Konstantinopolis.”

”Sveti Car Konstantin i njegova majka Jelena su zaslužni što je iz prašine stradanja i iz ruševine obnovljen i podignut grad Jerusalim, koji bukvalno nije postojao 2 vijeka. Tek je bogotražiteljskim trudom carice Jelene otkriven Krst Gospodnji, mjesto Groba Gospodnjega, mjesto pećine Vitlejemske u kojoj je Gospod rođen, i obnovom tih svetinja i uspostavljanjem prvih hrišćanskih bazilika, na tom mjestu, ovaj put se Jerusalim obnavlja ne samo kao etničko središte jevrejskoga naroda, nego kao i centar hrišćanstva.”

”Treba da znamo da Crkva i država nikada ne bi smjele da budu jedno isto. Koliko god bila uređena država i koliko god bili pobožni vladari, “ – poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Perović.

Potom su svi oni koji su se pripremili pristupili Svetoj tajni pričešća.