Na nedjeljni kada kada naša Sveta crkva proslavlja Sabor Svetih srpskih prosvetitelja i učitelja i Svete jasenovačke mučenike, služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu Sv. Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Dragan Stanišić, uz sasluženje prote Gojka Perovića, o. Jovana Radovića, o. Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića. Za pjevnicom su pojali pojci hora Svetosavnik, predvođen horovođom Ratkom Vujačić.
Nakon primanja Svetih Hristovih tajni, poučnom besjedom sabranima se obratio načajstvujući sveštenoslužitelj, prota Stanišić: „Spasi Bože narod Svoj i blagoslovi nasleđe Tvoje! Ovako u današnjem prokimenu pjeva Crkva; ovako narod stoji naspram Boga našega Isusa Hrista – moli se: Spasi Bože narod svoj.“
Osvrnuvši se na današnje Jevanđelje u kojem Hristos na pitanje šta treba da činimo da zadobijemo život vječni, navodi dvije zapovijesti, koje su zaključak onih deset Božijih zapovjesti: Ljubi Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim bićem i umom svojim i Ljubi bližnjega svoga, kao samoga sebe, prota je istakao da od tog vremena do danas, Crkva Božija još prisnije, neposrednije i uzvišenije izražava i naglašava šta treba činiti da se zadobije život vječni:
„A to je da povjerimo sav život svoj i nadu čovjekoljubivom Vladici, da nas udostoji da se pričestimo nebeskim i strašnim Tajnama sa Njegove sveštene i duhovne Trpeze , sa čistom savješću, na otpuštenje grehova i na zajednicu Svetoga Duha, na nasledstvo Carstva nebeskog. Spasenje je u tome ne samo da znamo zapovijesti, već i da sav svoj život Hristu Bogu povjerimo. Kada se kaže – vrši zapovijesti, to je koliko nešto zavisi od nas, i tek kada još povjerimo sav život svoj Hristu, onda je to spasenje – istinito i pravo; i ono što je do nas i ono što je do milosti Božije.“
Podsjetivši na današnji Apostol, Drugu poslanicu Svetog Apostola Pavla Korinćanima, istakao je svako to stradanje, kao što su stradali mučenici u Jasenovcu čiji spomen vršimo i čija nas ubistva zbunjuju – svakoga normalnoga čovjeka zbunjuju, još od vremena Kaina i Avelja, biva „da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže“ (Kor.4,10).
„A šta je to život Hristov? Tokom Velikoga posta i Strasne sedmice vidimo Hrista raspetoga na krstu, probodenoga u rebro kopljem . Vidimo da je umro, pogreben bio; vidimo da sve ono što se dešava i nama, dešava se nasleđu Hristovom – to je zaista hrišćanstvo.“
Po njegovim riječima i naša Srpska pravoslavna crkva ima da pokaže na tijelu svome – život Hristov, raspeće, počevši od Seobe Srba pod Arsenijem Čarnojevićem:
„Pa onda udari duhovni, prisilno mijenjanje vjere brojnih potomaka iz one povorke srpskih seoba, kada je naš narod pod pritiskom latinske propaganda primao, u jednom broju, vjeru tuđu; kako kaže Njegoš – i nije htio da se zove kako se zove, nego je ustao i ubijao brata; to je sve uradio neko od onih prekrštavanih iz one seobe potomaka koji su se pomutili, smutili i nisu imali vjere da stradanje shvate kao pokazivanje Hristovog života na tijelu čovjekovom. Kroz današnju službu spomena 700 000 jasenovačkih mučenika, mi možemo da shvatimo šta je to stradanje na pravdi Boga, da je to događaj raspeća, ali i događaj zadobijanja vječnog života i vječne slave u Carstvu Hristovom.“
Apostol Pavle kaže: „Svačim smo ugnjetavani, ali ne potišteni; zbunjivani, ali ne očajni. Progonjeni, ali nismo ostavljeni; oboreni, ali ne pogubljeni,“ (Kor.10, 8-9) – to je taj istorijat hrišćanstva, sveto predanje, to jest Pravoslavlje.
„Neka bi Bog dao, da slobodno živimo ne plašeći se ničega, znajući da sve što se dešava stradalno, životvorno i slavno je u stvari pokazatelj Hristovoga života na tijelu našem, tijelu Crkve kojoj je glava Hristos i kojoj ni vrata pakla neće odoljeti“, poručio je protojerej-stavrofor Dragan Stanišić.
Potom su sveštenoslužitelji pristupili blagosiljanju kolača i žita, prinesenim u čast Jasenovačkih mučenika.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
