U nedeljni dan kada naša Crkva, slavi ljubljenog Učenika Hristovog – Svetog Jovana Bogoslova, služena je Sv. Liturgija u podgoričkom hramu Velikomučenika Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Mirčeta Šljivančanin starešina hrama, uz sasluženje protojereja-stavrofora Gojka Perovića arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, jereja Blaža Božovića i molitveno učešće, prote Miluna Femića i igumanije Jovane (manastir Duga Moračka) sa sestrinstvom.
Za pevnicom na liturgijske vozglase odgovarao je hor Sveti Sava, po vođstvom veroučiteljice i horovođe, Snežane Popović.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Šljivančanin:
„Iako ima više od 2.000 godina od ovog događaja i čudesnog susreta, današnja priča i te kako ima veze sa nama, jer u Crkvi Božijoj ništa se ne čita i ne govori – a što se ne tiče našega spasenja “ – ukazao je otac, podsećajući na sami događaj koji se odigrao, gde vidimo ženu koja viče za Gospodom – kada je bio u krajevima neznabožačkim, govoreći mu: ,, Pomiluj me Gospode, sine Davidov, moju kćer mnogo muči đavo !“
A On, što nije uobičajeno, ukazao je otac, se nije obazirao na njen poziv, iako mu se obraćala uzvišenim riječima, nije Mu se obraćala kao običnom čovjeku, niti mu je pristupila kao nekom slučajnom prolazniku – već je čula da On čini čuda i da se pojavio neobični Učitelj; Ona kao svaki roditelj, čije je dijete u muci, nevolji – viče za njim, pojasnio je prota, da joj Gospod iscijeli ćerku.
,, A Gospod, što je opet neobično – ne odgovara ništa. Dok ona navaljuje i dosađuje, Učenici Mu govore – da joj kaže nešto, u smislu utjehe, da bi otišla – barem malo zadovoljna. A Gospod odgovara: ,, Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama, doma Izrailjeva “.
(Prota je ovde objasnio da je žena bila Hananejka, dakle – nije pripadala Izailjskom narodu koji je vjerovao u jednoga Boga; već su Izrailjci na te narode gledali kao na neprijatelje, nisu im se čak ni javljali, prezirali su ih).
Vidimo, međutim, da žena nikako ne odustaje – govori, prota.
,, A Gospod, još surovije, čak arogantno, kaže – da On njoj ne može da se okrene, zato što je On poslan samo onima koji su iz izabranog naroda. Kaže: ,, Nije dobro uzeti hljeb i baciti psima !“- dakle, On nju koja je iz drugog naroda, poredi sa životinjama, ukazao je prota, besedeći u podgoričkom hramu.
Ali, vidite, kakva je ova žena, podvukao je otac, – ona ni tu ne odustaje. Ona mu vraća istom mjerom, sličnim riječima, govoreći – ,, pa i psi jedu od mrvica koje padaju sa trpeza gospodara svojih !“.
Otac Mirčeta je pojasnio da ova žena pokazuje – a to se tiče svih nas – takvo smirenje, strpljenje i vjeru – da ne odustaje ni po cijenu toga, što je dobila uvredu, nadajući se u Milost Božiju – i da se samo istrajnošću vjere, može desiti čudo.
,, I Gospod joj govori riječi koje nikome u Jevanđelju, nije pre toga rekao: ,, O ženo, velika je vjera tvoja, neka ti bude kako hoćeš !“- I ozdravi njena ćerka od onoga časa.
Šta treba prava molitva da sadrži ? Upitao je prota, odgovorivši, da je potrebna – i molitva, vjera, strpljenje i smirenje. Upitavši potom – u čemu je veličina ove žene, Hananejke ? Upravo u tome, što se molila za svoju ćerku, za bližnjega i nije o sebi mislila, nego je pretpjela i uvrede, koje bi malo ko pretrpio, ukazao je prota, pojasnivši da nas ovo Jevanđelje, u vremenu u kome živimo – uči, kako je jaka vjera kada je spojena sa molitvom.
,, Neka nam Gospod da, da i mi u svojim životima imamo makar djelić vjere ove žene, iako je bila neznaboškinja. Takođe, naglasio je otac, ovim događajem Gospod nas poučava da je On došao da spase sve ljude, – da je On Spasitelj, Izbavitelj svih ljudi, ne samo jednoga naroda, kako je to bilo do Njega; jer je ova Hananejka pokazala veću vjeru, nego mnoge koje su bile iz roda Izrailjeva. !“ – naglasio je otac u podgoričkom hramu, poželevši da nam Gospod da vjeru Hananejkinu a ljubav Sv. Apostola Jovana Bogoslova, koga danas proslavljamo, koji je rekao one divne riječi: ,, Da je Bog Ljubav i da onaj koji u Ljubavi prebiva u Bogu prebiva i Bog u njemu !“
Potom su svi oni koji su se pripremali za Svetu Tajnu pričešća, pristupili Svetoj Čaši.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja, sestrinstva manastira Duga Moračka na čelu sa igumanijom Jovanom, i parohijanima – nastavljeno je u Svetogeorgijevskom Domu, uz prigodno posluženje.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović