U 15. nedjelju po Duhovima, 13. septembra 2026. ljeta Gospodnjeg u manastiru Ostrog saborno i molitveno proslavljeno je Polaganje pojasa Presvete Bogorodice, Sabor srpskih svetitelja i praznik Svetih mučenika jasenovačkih.
Uz molitveno učešće ostroškog igumana arhimandrita Sergija, monaštva i velikog broja vjernika, Svetom liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Nikolaj, a sasluživala su mu sabraća arhimandrit Miron, jeromonasi Nektarije i Natanailo i jerođakon Sergije, kao i jerej Milosav Jovanović, bjelopoljski paroh.
Poslije čitanja Svetog jevanđelja o posljednjem kušanju Gospoda Isusa Hrista pred stradanje, sabranima je besjedio o. Milosav.
– Mi hrišćani ne samo na Liturgiji, koja ima i vaspitni karakter, ispovijedamo vjeru i javno. U ovoj svetinji, gdje dolazi mnogo ljudi, i oni koji nisu pravoslavni, i druge vjere, i koji ne vjeruju, vrlo često nas pitaju: U šta vi vjerujete? I prvo što kažamo, vjerujemo u Boga, svima nam je isti Bog. Ima još onaj gori odgovor kad kažemo “ima neka sila”. To pravoslavni hrišćani ne bi smjeli sebi dozvoliti. Nego, kada nas upitaju, mi kažemo, vjerujemo jednog Boga, Oca, Svedržitelja, Tvorca. Tako ispovijedamo u šta mi hrišćani vjerujemo. A neposredno pred ovo ispovijedanje vjere na Svetoj liturgiji ima jedan dio koji nas podučava, kako prije ispovijedanja vjere mi treba da se ponašamo i da imamo odnos jedan prema drugom. Pa ćemo čuti i danas opet onu divnu riječ “ljubimo jedni druge, da bismo jednodušno ispovijedali”. I u tom trenutku nastaje cjeliv, gdje bi u ranoj Crkvi svi se cjelivali među sobom, danas to činimo mi saslužitelji i time pokazujemo istinitost riječi današnje Jevanđelja da je nemoguće vjerovati u Boga i reći da vjerujemo u Boga, a da ne ljubimo brata svoga. Zaista, Liturgija ima taj vaspitni karakter i uvjek nas podsjeća i govori kako mi treba hrišćani da živemo i da se vladamo u ovome svjetu – rekao je o. Milosav.
Podsjetio je na dvije najveće zapovijesti koje govori Gospod u današnjem Jevanđelju – ljubi Gospoda svoga i ljubi bližnjega svoga.
– O ovim dvijema zapovijestima visi cijeli Stari zavjet. Cijela sadržina Staroga zavjeta, to jest starozavjetnih zapovijesti, sažeta je ove dvije zapovijesti. A to je ljubav. A kada pogledamo starozavetni zapovesti, deset Božijih zapovijesti, kako ono glase, Ja sam Gospod Bog tvoj, ne ovo, ne ono, ne ubij, ne radi ovo, ne čini ono. Šta nam to govori? Starozavjetni čovjek je, isto kao kada bi uporedili, ono malo dijete. A šta raditelji kažu? Ne jedi nečistim rukama, ne ruku u struju, ne tako… Zašto? Da bi to djete ovladao sobom i kasnije, što bi mi nazvali, postao zreo čovek. A zreo je onaj koji vlada sobom i zreo je onaj koji ima ljubavi prema drugom. Da nije tako i da se tako ne čini, zaista, bismo postali kao životinje. Jer, vidite, životinja ima taj nagod prirode, gdje grabi, ubija i tako dalje. Ali kada imamo taj vaspitni karakter, kada imamo ljubavi, kada imamo žrtve, onda zaista se projavljuje i ovaj novozavjetni čovjek, koji Gospod govori imajte ljubav. I ljubav prema čovjeku je preduslov da bi imali ljubavi prema Bogu – besjedio je o. Milosav.
Danas kada govorimo o ljubavi, podsjetio je, proslavljamo Sabora Srpskih svetitelja i praznik Svetih mučenika i novomučenika jasenovačkih.
– Onih koji su ostali vjerni Hristovoj ljubavi do svoje smrti i koji se nijesu odrekli Hrista, od kojih je traženo da se odreknu Hrista, svoga imena i prezimena. Preko 700.000 duša od 1941. godine do 1945. kao što znate, pobijeno je u zloglasnom logoru Jasenovac u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj od ustaške ruke na najmonstruozniji način. Prvi logor koji je imao logor za djecu gdje su ubijana srpska djeca i druga djeca i zaista kako to neki kažu Jasenovac je najmasovniji srpski grad pod zemljom. Mi se danas molimo njima da i oni predstoje za nas i za naše duše pred prestolom Vaskrslog Hrista i nikada ne zaboravljajmo braće i sestre Jasenovac, kao ni Kosovo, ni druga naša stradanja. Ta mjesta treba da obilazimo nikada ne smijemo da zaboravimo. I zaista na onome mjestu gdje su logori bili i gdje su one gorbnice, osjeća se nezadrživa tišina Velike subote, ali ta tišina je toliko glasna jer govori o stradanju, velikom stradanju našeg naroda – poručio je o. Milosav .
Sabrano monaštvo i vjerni narod koji je iz raznih krajeva došao na poklonjenje velikom Božijem ugodniku Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu, primili su Sveto pričešće.
Na kraju bogosluženja saslužitelji su blagosiljali i prerezali slavski kolač i žito koje je su u slavu Božiju a u čast Srpskih svetitelja i Svetih mučenika jasenovačkih pripremila ostroška bratija.
Izvor: Manastir Ostrog
