Na treći dan Božića, kada proslavljamo spomen prvog mučenika i arhiđakona Stefana kao i ispovijednika Teofana Načertanog, služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu Svetog Georgija.

Evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Jovan Radović uz sasluženje protojereja-stavrofora Gojka Perovića arijerejskog namjesnika podoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja-stavrofora Dragana Stanišića, dok su molitveno učestvovali prota Milun Femić i đakon Luka Pavićević.

Za pjevnicom blagoljepiju bogosluženja doprinio je svojim pojanjem Hor ,,Sveti Sava“, pod rukovodstvom dirigenta i horovođe, Snežane Popović, diplomiranog teologa.

Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima se obratio prota Radović:

“ Slavimo Božić – rođenje Gospoda našega Isusa Hrista od Presvete Djeve Bogorodice. Imali smo i Badnji dan, ali nije loše da zapamtimo da badnjak simboliše drvo koje su pastiri donijeli da nalože vatru i ugriju Mladenca Hrista, koji je u hladnim jaslama ležao. A isto to badnje drvo simboliše i krst na kome je Gospod razapet i postradao nas radi i našega spasenja radi.

Čudesna je priča koju je Gospod ispričao farisejima, sadukejima i Jevrejima u vrijeme kada je živio među njima. Gospod se rodio samo zato da bi umro – da bi postradao, umro i vaskrsao i time nam donio spasenje. Zato je Gospod došao na ovaj svijet: savio je nebesa i sišao, uzeo tijelo od Presvete Djeve Bogorodice da bi u tom tijelu smrt pobijedio. Kako kažu Sveti oci: Bog je postao čovjek, da bi čovjek mogao postati Bog po blagodati.

Isto tako, sveti Grigorije Bogoslov kaže da je spaseno samo ono što je uzeto. Gospod je uzeo ljudsku prirodu u svemu osim u grijehu, jer grijeh u Njemu nije mogao da postoji.

Zato Gospod ovu priču govori i upoređuje je sa vinogradom. Jevrejski narod bio je taj vinograd, odnosno izabrani Božiji narod. Plod, kula i pivnica bili su zakon i zapovijesti koje je Gospod davao preko proroka, da bi narod znao kuda da ide i kako da žive, radi spasenja.

Kada je došlo vrijeme da se uberu plodovi, sluge koje je gospodar poslao – jedne su ubili, druge kamenovali, treće pretesterisali. To su bili proroci koje je Bog slao, ali narod nije mogao da podnese izobličenje, jer nije živio po Bogu a proroci su bili savjest narodna. Na kraju, Gospodar šalje Sina Svoga, i Njega izvode izvan grada i ubijaju – po proročanstvu, izvan Jerusalima.

Gospod zatim pita: šta će učiniti gospodar vinograda tim vinogradarima? A oni sami odgovaraju: zločince će zlom smrću pogubiti, a vinograd će dati drugima. I zaista, 70. godine po Hristu rimski vojskovođa Vespazijan Tit razori Jerusalim i pobi sve Jevreje u jednu krv. Gospod je čekao četrdeset godina da se narod pokaje za raspeće Sina Božijega, ali do pokajanja nije došlo. I Gospod dopušta ono što su i sami rekli, što se dogodilo ispod krsta, kada Pilat kaže: ,, Šta da radim sa ovim Isusom ? A oni kažu: „ Raspni ga, krv Njegova na nas i na djecu našu“.

Tako su Jevreji rasijani po cijelom svijetu, sve do povratka nakon 1840 godina, kada se vraćaju i osnivaju zemlju Izrael. A vinograd je dat drugim vinogradarima – hrišćanima, pravoslavnima.

Danas takođe proslavljamo Svetog arhiđakona Stefana, prvog mučenika. On je postradao iz istog razloga kao i Gospod Hristos. Bio je pun Duha Svetoga, svetoga života, prvi među đakonima. Kada su ga Jevreji lažno optužili da govori protiv Mojsija i proroka, izgovorio je riječi koje smo danas čuli u Apostolu, razobličivši narod što je ubio Pravednika.

Nisu mogli da podnesu istinu – ni od Hrista, ni od Stefana. I kao što su Hrista razapeli, tako su Stefana kamenovali. Stefan kaže: ,, Vi ste razapeli Pravednika, ubili ga, na pravdi Boga, Vi i oci vaši“, jer svi su znali da će se Mesija roditi i da će doći da spase rod ljudski, jer su dobro poznavali učenja Staroga Zavjeta; jer vidimo kad su mudraci došli kod Iroda u Jerusalim, tražeći zvijezdu – odnosno gde je car Judejski koji se rodio ? Kaže se da je Irod, sazvavšio sve mudrace jevrejske – pitao ih, gde će se Hristos roditi ? A svi u glas rekoše: u Vitlejemu judejskome, jer je tako prorok Mihej napisao, još 7000 godina prije dolaska Hristovoga. Tako da mi danas slavimo Svetoga arhiđakona Stefana – kao mučenika i ispovjednika za vjeru Hristovu. Bio je spreman da posvjedoči svojim životom, to u šta je vjerovao, da bi na kraju bio kamenovan. To je bila vrlo teška smrt kod jevrejskoga naroda, ali je opet bila lakša nego raspeće; budući da gađanjem kamenjem čovjeka, prva 3,4, kamena ga već onesvijeste i onda ga oni poslije dotuku ostalim kamenjima. Tako da su mnogi priželjkivali smrt kamenovanjem, jer je bila brza; tako da će Stefan postradati za Hrista i u zadnjem momentu se moljaše: „Gospode, oprosti im, jer ne znaju šta čine i ne uračunaj im ovaj grijeh“.

Neka svima koji danas slave svetog arhiđakona Stefana bude na zdravlje i spasenje, na radost i utjehu. Neka nas Gospod sve ukrepi u vjeri. Amin.“

Nakon primanja Svete tajne pričešća, sveštenoslužitelji ovog drevnog hrama, pristupili su blagosiljanju i lomljenju slavskih kolača, današnjim svečarima.

Zatim je zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, nastavljeno prazničnom trpezom, u Svetogeorgijevskom domu.