U nedjelju Mesopusnu 10. marta Visokoprepodobni arhimandrit i iguman otac Antipa, starac ivironske kelije Svete Ane u Kareji.predstojao je svetom službom Božijom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, uz sasluženje više sveštenika.
Nakon čitanja začala iz Svetog Jevanđelja otac Antipa se obratio nadahnutom besjedom vjernom narodu akcentujući u uvodnom slovu riječi Svetog Jovana Zlatoustog koje govore o glavnoj odlici hrišćanstva, a to su ljubav i milost:
,,Gospod je u licima svih onih koji trebaju pomoć. Sveti Jovan Zlatousti nam govori o glavnoj odlici hrišćanstva, a to su ljubav i milost. Ovo je ono što odvaja pravoslavlje od drugih religija. Imajmo ljubavi prema svakome čovjeku”, rekao je o. Antipa.
Otac Antipa je govorio i o dva puta koji se svakog dana i svakog časa stavljaju na izbor svakom čovjeku:
,,Od zajednice sa Gospodom i sa bližnjima odvajaju se oni ljudi koji imaju tvrdo srce i koji se ne interesuju za bližnje; oni koji ne daju ni čašu vode onome ko je žedan, niti hrane onome ko je gladan. Ispred nas imamo dva puta. Prvi je put ljubavi i dobrote, oproštenja, da oprostimo jedni drugima i da podržavamo drugoga, da ga podržavamo u vrlini. A drugi put je put tvrdog srca. To je put zlobe i put propasti”, objasnio je on.
,,Sveti Justin Popović je rekao da će glavnu riječ na strašnom sudu imati činjenica koliko smo učestvovali u spasenju drugoga čovjeka i koliko smo imali istinske ljubavi”, rekao je otac Antipa.
Nakon zaamvone molitve starješina Sabornog hrama protojerej Nikola Pejović i otac Antipa su iskazali uzajamnu radost i blagodarnost zbog ovog susreta i prilike da zajedno služe beskrvnu žrtvu Hristu Bogu:
,,Sa nama je jutros bio otac Antipa, koji nam dolazi iz kelije Svete Ane, skita svetogorskog manastira Ivirona. Nalazimo se u Hramu Hristovog Vaskrsenja u kome Vi, dragi oče, niste prvi put. Na poziv blaženog spomena Mitropolita Amfilohija, dolazili ste nekoliko puta posjećujući naše svetinje i učestvovali ste u bogosluženjima.
Zato Vas u jednom dijelu i ne smatramo gostom, već kao domaćeg i dragog koji se uvijek vraća mjestu gdje je osjetio ljubav i gdje će uvijek naći ljubav.
Ovaj hram Hristovog Vaskrsenja sagrađen je kao simbol sveopšteg narodnog vaskrsenja. Nakon višedecenijske komunističke vlasti, vjera u narodu kao da se polako gasila. Komunističke vlasti su smatrale da će Crkva polako da iščezne. Međutim, ovdje se vjera čuvala vjekovima, za nju su čak i naši preci dali svoje živote. Pet vjekova ropstva sačuvali su pravoslavnu vjeru. Iako su crkve bile napuštene, sveštenici dobrim djelom ubijeni i prognani, ipak u dušama ljudskim sačuvana je vjera pravoslavna.
Dolaskom Mitropolita Amfilohija, ta vjera se u ljudima probudila i mi danas živimo svjedočenje tog vaskrsenja. Prije četrdeset godina u Podgorici je bio samo jedan hram koji je bio u bogoslužbenoj upotrebi i u tom jednom hramu nekada na nedjeljnoj Liturgiji bilo je svega po nekoliko ljudi. Danas u Podgorici svi hramovi su puni vjernih ljudi i mnogi od njih su mali da prime sve one koji žele da uzimaju učešća u nedjeljnim i prazničnim bogosluženjima. Sve nam to potvrđuje da Crkvu Hristovu ni vrata adova ne mogu nadvladati.
U temelje ovoga hrama Mitropolit je ugradio svoje zemne ostatke i izabrao ga kao mjesto njegovog groba. Time je u sve nas ugradio istinsku i pravu vjeru i bezgraničnu hristoliku ljubav kojom je grlio svakoga čovjeka. Naročito se ta ljubav osjećala prema našem bratskom grčkom narodu, pa mi u našim molitvama kako naše svetitelje iz našega roda podjednako sa istom ljubavlju i vjerom prizivamo i Svete starce Pajsija i Porfirija, koje ste Vi poznavali, i Svetoga Nektarija i ranije svete oce do Svetog Grigorija Palame pa na dalje.
Zato je Vaš dolazak za nas veliki blagoslov, jer sa Vama došla nam je radost i blagoslov Svete Gore Atonske iz koje su naš Sveti Simeon i Sveti Sava donijeli svetu vjeru pravoslavnu i ostavili je kao amanet njihovim potomcima.
Vi niste došli zbog ovoga, došli ste drugim povodom, zato je naša zahvalnost još veća što ste, i pored privatnih obaveza, našli snage i ljubavi da sinoć održite jedno izuzetno nadahnuto predavanje, a da jutros predstojite ovom Svetom službom i prinesete beskrvnu žrtvu Hristu Bogu. Hvala Vam i neka Vas Bog ukrijepi i uvijek nas imajte u Vašim molitvama”, kazao je prota Nikola Pejović.
Otac Antipa: Svi smo na Svetoj Gori kao rođeni od jedne majke, a majka je sveta krstionica pravoslavna.
,,Blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija sam sreo još 1968. godine. Ja sam bio tada student i desilo se da je tada na naš fakultet došao tadašnji jeromonah Amfilohije sa još dvojicom, trojicom.
Na njegovom licu vidio se entuzijazam za svešteničku službu i za monaštvo, ali u njegovim očima vidjela se jedna stvarna tuga zbog stvari koje se dešavaju u vašoj otadžbini zbog izgnanstva Crkve i naroda. Pored mnogo stvari koje mi je govorio, ja ću reći samo jednu koja ima veze sa ovim što je govorio otac Nikola.
Jedine stvari koje sam slušao kao učenik bile su stvari od jednog učitelja ateiste, koji je jednom prilikom sve đake poveo na mjesto porušene crkve i održao nam je predavanje o ateizmu. Ovo je bilo predavanje o religiji i jedino što smo od njega čuli je da Bog ne postoji. Ali bez obzira na takvo učenje i indoktriniranje, ipak, evo, proslavili smo Boga kroz Crkvu i to značajno preko Mitropolita Amfilohija i njegovog djelovanja i rada.
Na Svetoj Gori, kao što znate, postoji manastir Hilandar koji je veoma drag nama Grcima i uvijek smo imali dobre veze sa bratstvom manastira. Rekli smo juče na predavanju da je Crkva nešto više od naše otadžbine i nacije. Podsjećam i na riječi prepodobnog Justina Ćelijskog, koji je takođe govorio da je Crkva iznad nacije i države.
Želio bih da zahvalim ocu Nikoli koji je bio nadahnut i dozvolio mi juče da besjedim, da utvrđujemo naše veze u bratskoj ljubavi.
Svi pravoslavni su ujedinjeni na Svetoj Gori gdje ima dosta raznih pripadnika narodâ i svi smo kao rođeni od jedne majke. A ova majka je sveta krstionica pravoslavna.
Hvala još jednom ocu Nikoli i svim sveštenicima i hvala vam za prelijep doček.Muškarce čekamo na Svetoj Gori, ne samo na Hilandaru nego u svim manastirima, jer svi manastiri su vaši. Srećan početka posta i srećan Vaskrs”, kazao je iguman Antipa.
Boris Musić
