U organizaciji Eparhije budimljansko-nikšićke i Crkvene opštine Rožaje, u utorak 24. januara 2023. godine, u rožajskom Centru za kulturu, održana je Svetosavska akademija.
Svečanosti, organizovanoj u slavu Svetog Save, prvog Arhiepiskopa i prosvetitelja srpskog, prisustvovao je Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije. Vladika je blagoslovio sabranje, pozdravljajući uvažene goste, među kojima Episkopa mileševskog G. Atanasija, predsjednika Opštine Rožaje g-dina Rahmana Husovića, brojno sveštenstvo, monaštvo i vjerni narod.
Prazničnu Svetosavsku besjedu proiznio je Preosvećeni Episkop Atanasije, rekavši da je Hristos došao u ovaj svijet da pokaže kako se čovjek može ostvariti na savršen način, biti savršena ličnost i pozvao da se na Njega ugledamo.
„Na Njega se ugledaše, najprije, Njegovi apostoli, najbliži Njegovi učenici, onda oni lančano, kako su prohodili kroz istorijska vremena, kao na primjer apostol Pavle i kasnije, svi su govorili: Ugledajte se na Gospoda Hrista i mogli su da pokažu na sebi samom, svaki od njih, u svakom istorijskom vremenu, kako izgleda čovjek, skovan u toj likolivnici bez mane sa svim vrlinama. Među takvima, u tom istorijskom hodu jeste i Sveti Sava, bogočežnjiv, iz bogočežnjivog korjena izrastao“.
„U najranijem dobu svog života, u adolescenciji napušta svoj zavičaj da bi se dalje nadahnjivao i učio hristolikom životu, odlazi na Svetu Goru, u taj duhovni univerzitet tog vremena, najsavršeniji, najuzvišeniji. Tu se učio od savršenih monaha molitvi, vrlini, bogoljublju i bratoljublju, to su osnovne vrline – ljubav prema Bogu i prema braći, ljudima, prema svakom čovjeku, ljubav prema božjoj tvari. Kada se to, na tom duhovnom univerzitetu izgradilo, odlazi da prosvećuje svoju otadžbinu Srbiju i stvara hramove, učenike svoje pridobija, krštava, poučava najsavršenijem načinu života“, besjedio je Vladika Atanasije.
Sveti Sava, dodao je on, zbog tih svojih vrlina, osobina svoje ličnosti, zbog takvog karaktera rado je priman, prihvatan kud god je hodio.
„Prihvatan je od ljudi svih religija, svih naroda zato što je bio Božji čovjek. Božji čovjek upravo se time odlikuje, ne podjelama, nego zato što je to riznica svake dobre osobine, svake vrline. Posebno se kao takav isticao u svom mirotvoračkom djelovanju, a imao je mnogo posla, prije svega, morao je da miri svoju rođenu braću, jer se u ovom svijetu ljudi lako podijele po raznim osnovama. Braća su se gložila oko vlasti, on takav kakav je bio, jevanđeljskog života, jevanđeljske vrline lako ih je izmirio, a onda je mirio sve narode, srpski narod sa drugima“, naveo je Njegovo Preosveštenstvo.
Cio balkanski prostor, po riječima Episkopa Atanasija, bio je prostor sklada i mirnog, dobrog uređenja, a Sveti Sava je stvorio Srpsku Crkvu, organizujući je kao zrelu.
„Prvo je učinio da ona doraste do zrelosti, i onda kao zrela lako je dobila i formalno potvrdu o tome, tj. postala je autokefalna Crkva Srpska i on je bio prvi Arhiepiskop Srpske Crkve. Srpska Crkva je tako djelovala da se tako formira i srpska država i da se tako, na jevanđeljskim principima, uredi. I kao takva ona je osposobljena da traje, duša i tijelo, po onom vizantijskom principu, jesu organizovane i Crkva i država sa jevanđeljskim namjerama i ciljevima da ona traje i slava Bogu da traje, jer je to jako korisno za cio svijet. Korisno je da nešto po jevanđenjskom principu ustrojeno traje i traje“, rekao je Vladika, dodavši da su se mnogi, u tom i u kasnijim vremenima, po liku Svetog Save obrazovali, oformili.
„Mnogo se kasnije javilo sličnih, obrazovanih po liku Svetog Save, po tom obrascu. Trebalo bi nam mnogo vremena, večeras ne možemo sve to predočiti i predstaviti. Pomenuo bih ovdje samo ličnost Svetog našeg Patrijarha Pavla, koji se, kao i mnogi prije njega, ugledao na Svetog Savu. Evo samo dvije sentence iz nauke Patrijarha Pavla, koji je najviše govorio o ljubavi, pa je isticao sledeće: Ljubav, kao što Jevanđelje svjedoči, jeste najuzvišenija, najsavršenija, najviša vrlina, ali treba zapaziti da se ona, nekako paradoksalno, ponaša, jer sve druge stvari koje dijelimo sa ljudima nekako se umanjuju se, troše se, a ljubav, što je više dajemo drugima, to se ona više razrasta i više je ima“, besjedio je Vladika mileševski.
Podsjetio je na još jednu poznatu izreku Patrijarha Pavla, kojom je poučavao svoj narod da je najbitnije biti čovjek, a ne obraćati toliko pažnju na stvari koje od nas ne zavise.
„Kaže: Nije važno odakle si ponikao, nego je važno u šta i u koga si izrastao. Ne bih tumačio ove riječi, vjerujem da je svakome jasno kolika je širina i važnost ove njegove izreke. Zato spajam ovu proslavu Savindana sa onim što rekoh, svetosavska posmatranja, svetosavska orijentacija, svetosavski pristup životu koji ne možemo vezati za jedan dan, nego za sve vrijeme života, sve vrijeme koje je pred nama. Svetosavski pristup životu, vjerujem, da bi sav ovaj svijet izveo iz njegovih tjesnaca i nedoumica, zavladao bi mir i blagostanje u svim krajevima zemlje. Zato, svima čestitam Savindan i ovu akademiju, i, na osnovu svetosavskog iskustva, možemo reći da Bog, ne samo da se javi, nego, zaista, jeste sa nama prisutan i uvijek ostaje sa nama“, poručio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop mileševski G. Atanasije.
U Svetosavskoj akademiji učestvovali su: hor „Sveti Nikola“, etno grupa „Stupovi“, a program je vodila Nevena Radojević.
