Sveti oče Savo srpski, Gospod naš i Spasitelj, Isus Hristos reče : „Ja sam čokot a vi loze“. Savo, ti si kalem plemeniti na tom Čokotu Života, kalem koji je primjerom svoga svetoga života, ljubavlju prema Bogu i rodu svome , sokove jerusalimsko-nebeskog Čokota sproveo, preko Hilandara, Studenice i Žiče, na svekoliki rod srpski. Ta loza-Crkva Hristova, i ti sokovi- riječi Božije, donjeli su grozdove, plodove slatke, svetosavske. Grozdove boje krvi, krvi koja ističe iz presvetih rebara na Krstu kopljem probodenoga. Krvi koja je omila grijehe svih naroda, pa i tvoga Savo. Jer taj grozd na čokotu tvoga naroda, ostao bi samo plod divljeg i neznabožačkog vinograda, a tobom oče naš Savo , on je postao plod vinograda koji se blagosilja i postaje Krv Spasiteljeva, koja nam krijepi dušu, iscjeljuje tijelo i sjedinjuje sa vječnošću božanskom.
Svetitelju Savo, prvi arhiepiskope srpski, nisi svet jer si prvi, već zato što si se trudio da budeš poslednji na zemlji, sada si među prvima u Carstvu Božijem. Bilo je prije tebe prvih svetitelja srpskih, i prvih mučenika, i prvih kneževa i kraljeva, bilo je i poslije tebe prvih patrijaraha, careva i prvaka raznih. Međutim, ti si od mladosti svoje pogružen u smirenje, trpljenje, skromnost, u duboku pobožnost i poslušanje Bogu i rodu svome, kao poslednji sluga na zemlji, postao prvi, roda svoga, u Carstvu Božijem. Krajeugaoni kamen, Hrista, prvi si uzidao u nerazrušivi bedem tvrđave roda svoga, Crkvu srpsku pravoslavnu, koju ni vrata pakla nisu do sada savladala, a neće ni do kraja vijeka, a bilo je mnogo pokušaja od tada do sada.
Sveti oče Savo, znao si ti dobro, da tvoj narod, da bi spoznao Onoga koji jeste, onaj koji je Logos-Riječ-Slovo, izvor slovesnosti, premudrosti i istine, mora biti slovesan. Zato si utemeljio prve škole , prepisivačke i knjigovezačke radionice, prenosio znanje sa istoka iz svih oblasti i poučavao narod o tome. Otvaranjem prve bolnice u Studenici zasijao si srpsko polje medicine među prvima u Evropi.
Svetitelju Savo, apostole srpski, kao Mojsije u Izrailju, ogradio si novi Izrailj, rod svoj srpski zakonom Božijim, kao mudri, dobri pastir stada Hristovog koji je rekao: „naučite ih da drže sve što sam vam zapovjedio“. Utvrdio si tako, preko zakonopravila i monaških tipika, temelj zakonodavstvu srpskom, kako duhovnom tako i svetovnom. Tvoja čuvena žička besjeda „O pravoj vjeri“ , neprestano nas opominje da se držimo vjere apostolske i vjere svetih otaca, utvrđene na sedam Vaseljenskih sabora. Svetitelju Savo, ostavio si riznice svoga oca zemaljskog pune zlata i srebra da bi stekao blaga Oca Nebeskoga. Tako si i sam postao riznica najvećeg blaga, a to je blagodat Duha Svetoga. Samo onaj koji je riznica ove blagodati taj je izvor mira. Zato si neprestano bio onaj koji miri, izmiruje zavađenu braću i sprečava ratove i sukobe. Svetitelju Savo, naučio si svoga svetoga oca, svoju braću i potomke, da grade crkve i manastire, da zidaju predsoblja Carstva Božijega, Nebeskoga Jerusalim , ovdje na zemlji. Sada, kao drago kamenje i bisere , rasute, širom zemalja srpskih, narod tvoj kao u starozavjetnu zmiju od mjedi gleda u te svetinje i vidi Hrista.
Svetitelju Savo, kao što tvoje svetosavsko čado, čuveni pjesnik Vojislav Ilić , u jednoj od svojih najljepših pjesama, posvećenoj tebi, kaže: „vjekovi su prohujali od čudesne one noći“ , one noći kada si započeo vezivati konce srpskoga naroda za Nebesa, do dana današnjega, mnogo je u tim vjekovima prohujalo tuga i radosti, poraza i pobjeda u tvome rodu. Poslije svih tih vijekova, evo, i ovdje, večeras, u tvome Ulcinju, jedan grozd naroda na tvom svetosavskom putu do Hrista, slavi spomen tvoj. Ovdje, u najjužnijem srpskom gradu, kao što nas ljetno sunce grije, za koje kažu da je najbliže, najprisutnije i najtoplije iznad ovog grada, tako nas ti oče Sveti Savo u ovim januarskim danima i u ovome vremenu , bremenito iskušenjima, kao sunce, svojim svetim primjerom griješ, a tvoj sveti podvižnički, svetački lik, sa ikone tvoje nam svijetli i obasjava puteve kojim hodimo.
Svetititelju Savo, evo nas, stado tvoje sabralo se večeras ovdje, da ti prinese slavopoj i zahvalnost. Ovo stado, malo odazvanih od mnogo zvanih, sabralo se večeras još i da ti oda izvještaj , da se u Ulcinju plamen u kandilima vjere ne gasi. Tvojim molitvama, oče Savo, sačuvaj grad naš, jer ovo je grad tvoga roda. On je tvoj od kada je tvoj sveti otac Simeon naslijedivši Ulcinj i Svač od svojih predaka drevnih kneževa Vojislavljevića i Vladimirovića, Svetoga Jovana Vladimira, ove krajeve preporodio i oživio i kako istorijski spisi kažu, Ulcinj i Svač su doživjeli slavu. Tvoj brat Vukan je bio gospodar ovoga grada, a njegov sin kralj Đorđe je učinio grad Ulcinj svojim prestonim gradom. Mnogi tvoji potomci oče Savo, na razne načine bili su pokrovitelji, obnovitelji, ktitori i vladari ovoga grada: Stefan prvi , Jelena Fruškogorska- kraljica Uroša prvog, Dragutin Nemanjić , Milutin Nemanjić, Stefan Drugi, kralj Vladislav Nemanjić, carica Jelena Dušanova, i njihov sin Uroš Nejaki. Balšićki pečat najviše je ostao utisnut od strane tvoje potomice, ćerke velikomučenika kosovskog Lazara, koji je do tebe u Carstvu Božijem- Jelena Lazarević-Balšić. Svi su oni utvrđivali naš grad i bili dio njega, a sve poučeni tvojim primjerom svetim oče Savo. Zato je ovaj grad tvoj grad, i ovi ljudi u njemu koji su kršteni, tvoji ljudi, svetosavci. Da smo svetosavci, Savo, potvrđuju i proslave tvoga spomena u Ulcinju, poslije oslobođenja njegovog od Agarjana, kada je slavio čitav grad. Doznajemo iz arhiva tadašnje štampe, da je tadašnji Ulcinj , oče sveti, priređivao veliku radost tebi na Nebesima, kada si gledao kako čitav grad, sa gradskim kapetanom, opštinskim službenicima, učiteljima iz škole, pandurima, trgovcima, sve na čelu sa episkopom i sveštenstvom u litiji, poslije bogosluženja, silazi na Pristan i proslavlja tvoj dan, do same noći. To je tvoj grad oče Savo.
Svetitelju naš, molitvama tvojim prosveti nas, učitelju naš- nauči nas, putevoditelju naš- pokaži nam put, načalniče naš- ubroj nas u tvoj sveti rod. Prinosimo ti za uzvrat oco naš dobri, ovo malo i skromno što imamo, naše srce, iz kojeg ti pojemo, igramo i zborimo večeras. Prenesi naša moljenja i svima svetima iz roda našega, svima tvojim čadima. Pozdravi nam i naše nedavno blaženo predstavljene Pavla patrijarha, Atanasija episkopa, a posebno oca našeg mitropolita Amfilohija, i ako znamo da nas svi zajedno slušate i posmatrate.
Uzvikujemo svi zajedno sa vama svetima i mi na zemlji: Slava Svetoj Jednošutnoj i nerazdjeljivoj Trojici Ocu i Sinu i Svetome Duhu, sada i uvijek i kroza sve vjekove !
