U Podgorici je danas, na praznik prepodobnog Simeona Mirotočivog, održan tradicionalni Svetosimeonovski sabor
Svetu arhijerejsku liturgiju u sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služili su Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i Preosvećena gospoda Episkopi mileševski Atanasije, raško-prizrenski i kosovsko-metohijski Teodosije, budimljansko-nikšićki Metodije i zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, uz sasluženje sveštenstva iz više eparhija Srpske pravoslavne crkve i molitveno učešće mnogobrojnog vjernog naroda.
U liturgijskoj besjedi nakon čitanja Jevanšđelja Vladika Metodije je rekao danas Crkva, danas u nedjelju praštanja, vaspitava i uči kako treba dušu svoju pripremiti za ulazak u pustinju časnoga i vbelikoga posta kroz koju treba da prođemo iščekujući vaskrsenje i svjetlost Hristovu, i život vječni.
“Ključ pomoću koga treba da pokrenemo prevozno sredstvo kojim ćemo stići do tog željenog cilja je praštanje. Bez tog ključa uzalud ćemo pokušavati. Stotine puta da izgovorimo molitvu Oče naš neće se ništa pokrenuti, niti će stići na ono mjesto gdje ona treba da stigne”, rekao je Episkop budimljansko-nikšićki.
Vladika je kazao da samo blagodaću Duha Svetoga možemo da učinimo dobro djelo.
“Bez toga duha blagodati ne možemo ni najmanje djelo učiniti po svojim moćima i snagama. Nema toga hrišćanina, koji je živi član Crkve, koji to nije u sebi osvijestio i prepoznao nemoći svoje. To jedan, možda i ključni razlog zbog koga smo se, evo, i danas ovdje okupili – da se napojimo blagodaću Duha Svetoga da bismo onda tom silom Božanskom mogli da idemo onim putem kojim je išao i onaj koga se danas sjećamo i koga proslavljamo, Sveti Simeon Mirotočivi. Da uzmemo krst svoj na pleća svoja i da idemo smireno za Gospodom našim”, rekao je Vladika Metodije.
Praštanje je po Vladičinim riječima jedna od najljepših ljudskih vrlina zato što je Božanska osobina.
“To je jedna od Božanskih osobina. A onaj koji prašta – taj je istinski bogolik čovjek. Bez toga nema nama nikakvoga napretka, ni kao pojedincima, a pogotovo ne kao zajednici naroda Božjega”, poručio je Vladika Metodije.
Na kraju Liturgije Mitropolit Joanikije se obratio vjernom narodu riječima čestitajući praznik Svetog Simeona i početak vaskršnjeg posta.
„Danas slavimo svetitelja iz roda našega koji je Bogu dao sve. Ne znamo da li se više žrtvovao kao državnik, kao ratnik, kao diplomata, ili kao ktitor i podvižnik. Na kraju, sve je to zapečatio, sve ono što je do tada Bogu prinosio i u slavu Božiju činio odricanjem od ovog svijeta da bi Gospodu posvetio i primio na žrtvu svo svoje biće uz monaško služenje“, rekao je Mitropolit Joanikije.
Dodao je da je Sveti Simeon Mirotočivi svome rodu ostavio zapaljenu svijeću vjere i njenu osnovu za sva vremena.
„Zato slavimo svetog Simeona Mirotočivog, jednu od najvećih ličnosti srpskog roda, ističući sa ponosom nemanjićko nasleđe u Crnoj Gori. To se nasleđe nije njegovalo samo za vrijeme Nemanjića, već se to njegovalo kroz svu našu istoriju – od Crnojevića i Balšića preko Petrovića. Posebno knjaz Nikola, kada je podizao Crnu Goru, pozivao se na svetoga starca Nemanju i na njegove zasluge i njegovo porijeklo iz Crne Gore“, istakao je on..
Vladika Joanikije je rekao da je današnja kiša, koja je pratila Svetosimeonovsi sabor blagoslovena.
„Ovo vrijeme je Bogom blagosloveno. I kiša je blagoslovena. Daj Bože da nam bude na zdravlje i spasenje. Isto kao i na litiji sa Svetim Vasilijem“, zaključio je Mitropolit Joanikije.
Svetosimeonovsku besjedu je održao akademik Jovan Delić.
“Učinili ste mi najveću čast da vam se danas obratim na dan Svetoga Simeona Mirotočivog pred oltaraom velelepnog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, na domak groba blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, koji je ovaj hram podigao na ovom svetom mjestu, koje je metoh manastira Hilandara, što potvrđuju hrisovulje svetih kraljeva Stefana Prvovjenčanoga, kralja Milutina i cara Dušana u kojima stoji da su ‘vo vjeki vjekov Momišići sa Zabjelom Malim i Velikim Brdom – metoh carske Lavre Manastira Hilandara’. Mitrpolit Amfilohije je ovaj narod preporodio, svakoga od nas pojedinačno oplemenio, a zvanje arhijereja uzdigao do nivoa koji su dostizale samo najveće crnogorske vladike”, rekao je Delić.
On je podsjetio da je Podgorica rodila Svetog Simeona, a preko njega i Svetog Savu.
“Crnogorski kralj Nikola Prvi Petrović u svojoj pjesmi ispjevanoj u slavu Svetoga Save i Savindana, odlazak Rastka Nemanjića u Hilandar vezuje za Nemanjin dvor u Ribnici. A Podgorica je trudom dvojice Mitropolita, Amfilohija i Joanikija, njihovom obnovom kulta Svetog Save i uzdizanjem kulta Svetog Simeona, postala ono što je nekada bila Ribnica – svetorodan grad”. poručio je akademik Jovan Delić
Potom su arhijereji predvodili Svetosimeonovsku litiju koja se od sabornoh hrama kretala bulevarima Džordža Vašingtona i Svetog Petra Cetinjskog do Nemanjinog grada na ušću Ribnice u Moraču gdje je blagosiljan slavski kolač.
Radosav Rajo Vojinović
Foto: Boris Musić
