Veličanstvenom litijom koja je večeras prošla ulicama Nikšića, svenarodno je proslavljena slava grada pod Trebjesom, praznik Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca – duhovnog pokrovitelja i nebeskog zaštitnika ovoga mjesta i njegovih žitelja. Svetovasilijevskom litijom je završena kulturno-duhovna manifestacija „Dani Svetog Vasilija Ostroškog“, koja je počela 7. maja u organizaciji Eparhije budimljansko-nikšićke, Crkvene opštine i Opštine Nikšić.
Litiju je predvodio Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sa Visokopreosvećenim Mitropolitom zahumsko-hercegovačkim i stonsko-primorskim g. Dimitrijem i Preosvećenom gospodom Episkopima vašingtonsko-njujorškim i istočnoameričkim gospodinom Irinejem i dioklijskim gospodinom Pajsijem.
U sveštenom hodu u slavu Boga živoga, a u čast Svetog Vasilija Ostroškog učestvovalo je brojno sveštenstvo, sveštenomonaštvo, monaštvo, više hiljada vjernika koji ovog bogougodnika proslavljaju i uz čije molitve se ukrijepljuju i iscjeljuju, kao i čelnici Opštine Nikšić: Marko Kovačević, predsjednik Opštine i Nemanja Vuković, predsjednik Skupštine opštine, predstavnici javnog, društvenog i kulturnog života Crne Gore i regiona.
U litiji je nošen jastuk Svetog Vasilija Ostroškoga, koji se čuva u nikšićkom Sabornom hramu, i dio moštiju Svete Ane, majke Svetog Vasilija Ostroškoga.
Na nikšićkom Trgu slobode Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski je pročitao Sveto Jevanđelje, a potom se sabranima obratio.
Besjeda Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko – primorskog gospodina Joanikija
„U svjetlosti Vaskrsenja Hristovoga proslavljamo i ovaj svijetli praznik Svetoga oca našega Vasilija Ostroškoga Čudotvorca, zaštitnika grada Nikšića, zaštitnika svih vjernih koji mu se mole u cijelom svijetu. Jer kada se vjerni ljudi mole Svetome Vasiliju, bilo u manastiru Ostrogu ili ovdje u Nikšiću, ili na nekom drugom kontinetu, Americi, Australiji, On svuda stiže i svuda pomaže i svuda čudotvori i tješi i prosvetljuje.
To naročito vidimo ovde u gradu Nikšiću i naročito za ovih poslednjih 30 godina od kad predvodi Sveti Vasilije Ostroški ovu litiju kroz njegov grad Nikšić. Sjećamo se da je te 1996. godine kad je prolazio Sveti Vasilije svojim moštima kroz grad Nikšić padala kiša iz neba i zemlje i to nije spriječilo vjerni narod grada Nikšića da izađu svome svecu, svome najvećem zaštitniku i pokrovitelju i da pristupe svi njegovim svetim moštima. I evo, nekada sunce, nekada rosa kao ovo večeras,a nekad i kiša i uvijek narod sa istim raspoloženjem, sa istom ljubavlju, sa istom vjerom ide za Svetim Vasilijem i pristupa njegovom ćivotu i dobija blagoslov od njega i u manastiru Ostrogu i ovdje na ovoj sveštenoj litiji.
Ono što je najljepše vidjeti da na ovoj litiji nisu samo Nikšićani, niti samo Stara Hercegovina, nego su ovdje objedinjene Hercegovina i Crna Gora – ovdje se susreću. Objedinio ih je Sveti Vasilije, ali isto tako dolazi narod iz svih srpskih zemalja. Ove godine vidjeli smo djecu i omladinu kako dolaze iz dalekih krajeva od Banjaluke, Romanije, Nevesinja, Trebinja, Gacka, Bileće, manastira Kosijereva, Podgorice, od Užica, od Beograda, dolaze pješke Svetome Vasiliju. To je velika ljubav i velika žrtva. Ponekad me duša zaboli kad vidim tu djecu kako idu, ali sam svjestan da će njih Bog nagraditi za taj njihov veliki trud, za njihovu ljubav.
I što je još mnogo važno, što nam naše drage vladike uvijek sa ljubavlju dolaze i zato večeras želim od srca da pozdravim u ime Vladike Metodija i naše drage arhijereje istočnoameričkog Irineja, vama dobro poznatoga i našega dragoga brata i komšiju i prijatelja u Hristu i saslužitelja Mitropolita Dimitrija hercegovačkog i našeg dragog Vladiku Pajsija, i zato pozivam sa radošću dragoga Vladiku Irineja istočnoameričkog da vas pozdravi. On vam se i ranije obraćao sa ovoga svetoga mjesta. Vaše preosveštenstvo molim Vas, izvolite.“
Besjeda Njegovog preosveštenstva Episkopa vašingtonsko-njujorškog i istočnoameričkog gospodina Irineja
U ime Oca i Sina i Svetoga živonačalnog Duha.
Vaše Visokopreosveštenstvo Mitropolite i gospodaru Crne Gore i primorskih krajeva, Visokopreosvećeni Vladiko Dimitrije i Preosvećeni Episkope Pajsije, vaša prevashodstva, gradonačelniče, predsjedniče Skupštine i drugi službenici koji ste se ovdje sabrali, od sveg srca kličem: Hristos vaskrse! Hristos vaskrse! Hristos vaskrse! Radost donese i tugu odnese.
Svaki čovek u ovom svetu je putnik i treba da zna ne samo da je putnik, već da je i saputnik. Putnik je jer hoda svojom sopstvenom slobodnom voljom kroz ovaj svet i kroz ovaj život, ali i saputnik jer treba da hoda uvek sa Hristom i iza Hrista uzeći Njegove korake kao svoje korake. Da bi nam Gospod pomogao u tom putešestviju našem, s vremena na vreme nam dodeli nekoga ko je svedok Njegovog vaskrsenja, a vi ovde u Crnoj Gori i uopšte, ali specifično u ovom divnom prelepom gradu Nikšiću imate za vašeg zastupnika velikoga Božijega ugodnika Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog Čudotvorca, slava mu i milost.
Otpočeli smo svi zajedno jedno putovanje koje je počelo u onim pripremnim sedmicama uoči Velikog i Časnog posta. U toku tih sedmica preko Jevanđelja Crkva je tražila da odgovorimo za sebe na jedno pitanje: Ko sam ja? Ko sam ja u okviru jedne zajednice, znači Ko smo mi. Da bismo odgovorili na to pitanje prvo Jevanđelje nam je pokazalo da jedan čovek beše nižeg rasta po imenu Zakhej. On je bio carinik i mnogo omražen od strane naroda. Međutim, on je našao način da prevashodi svoje sopstveno biće, da prevashodi onu mržnju koju je narod pokazao njemu iz goreće želje da vidi Isusa Hrista. I od nas se traži, da li mi imamo istu tu goreću želju da vidimo Hrista, koju će Hristos nagraditi u Tajnoj večeri Svojoj kada je rekao: Sa velikom željom sam želeo da podelim ovu Pashu sa vama. Želja je preko potrebna da bismo krenuli našim putem ka spasenju.
Zatim, u toku Velikoga posta svako Jevanđelje, bez izuzetka je otkrivalo ličnost Isusa Hrista. U stvari, Hristos se nama otkrivao. Pokazao nam je da je On prema onome što je narod govorio o Njemu Sin Božiji, da je Učitelj, da je car Izrailjev, a pritom je dodao da je On i Sin čovečiji. Savršeni Bogočovek. Prvo da upoznamo sami sebe. Ako čovek prvo upozna sebe, da upozna i Gospoda našeg Isusa Hrista, kako bi bio Njegov saputnik, a ne samo puki, osiromašeni, osamljeni putnik u ovom svetu.
Posle toga dolazimo do Vaskrsa. A Vaskrs je period u kome se sada nalazimo i ovaj period se na grčkom zove u prevodu otkrivanje velike tajne. A koja je to tajna? Tajna našeg krštenja.Šta se desilo sa nama kada smo primili naše krštenje? Zato sam duboko ubeđen da Sveti Vasilije toliko često nam šalje ovakvu kišu da bi po rečima našega uvaženoga Mitropolita orosio nas i obnovio naše krštenje, obnovio našu veru i da bismo mi putovali zajedno sa njime ruka u ruku ka Isusu Hristu.
Ovaj period nam je dat, kad smo već upoznali sebe. Kada smo shvatili ko smo mi, ko je Hristos, da dođemo do susreta sa samim Hristom i da nas Gospod nagradi za ovaj naš trud i napor da bismo došli do Njega, kao što je nagradio žene mironosice, Josifa Arimatejskog, Nikodima i druge ljude koji su bili instrumentalni deo Njegovog vaskrsenja i širenja reči o Njegovom vaskrsenju. Ima jedna predivna pesma koja je na engleskom jeziku i zvaše se Otisci stopala u pesku: Jedan čovek ide pored obale – hoda bosonog po pesku i kad god vidi da ima stopa koje se pojavljuju pored njega, a ne vidi nikoga, on zna da Hristos hoda sa njime. A kad god mu je najteže u životu vidi samo svoje stope i ništa više. Nema Hristovih stopa, pa je počeo da rida i da pita: Gospode, zašto si me napustio kada mi je najteže, kad mi najviše treba tvoja pomoć? I onda Gospod njemu odgovara i kaže: Čoveče, pogledaj čiji su to otisci, čije su to stope? Nisu tvoje, već moje. Kada ti je najteže ja tebe nosim i zato ne vidiš pored sebe stope, vidiš moje stope, jer te ja nosim. I tako je s nama u našem životu ako želimo da dođemo do Hrista.
Veliki kralj Nikola I je učinio veliku stvar za vas i za ovaj rod i za ovaj grad i evo njegov blagorodni kip ovde ispred nas. On je posvetio ovaj grad na uspomenu Svetoga Vasilija podizanjem uz pomoć dinastije Romanovih onu prelepu, predivnu Sabornu crkvu. Nije jednostavno niti lako doći do nje.Čovek mora nastaviti putovanje preko stepeništa koje je itekako strmo i usko, ali čovek onda dolazi do otvorenih vrata Hrama. Nikola je znao kao gospodar Crne Gore da niko se ne može podvizavati ukoliko se ne popne na brdo, na planinu i tu će da dođe do susreta sa Hristom. I on je napravio za vas, ne samo jednu divnu gorostasnu sredinu usred Nikšića, nego je tu posadio Hristov krst i podigao vaš prelepi Saborni hram. I svaki put kada se podvizavate, kad idete uz one stepenice, kad vam je najteže i nemate više daha, setite se one pesme – Hristos će vas nositi do kraja da biste došli do susreta sa samim Gospodom.
Bog se smilovao na vas, Bog vas voli i zato vam šalje ovu blagorodnu kišu. U stvari htio sam upitati našeg Visokopreosvećenog Mitropolita da ne besedim večeras, kako ne biste kisnuli više i on je rekao da moram da besedim, pa sam pomislio svaki put kad sam besedio ovako je padala kiša, pa da ne bih trebalo sebe da izostavim da bi kiša stala, onda rekoh ne bih imao dovoljno vere u sebe i ne bih smeo ni da kažem amin od besede, ako bih tako nešto učinio. Tako da ste vi, pomoću vašom vratili meni ono što je bilo preko potrebno da bih mogao izneti ovu osiromašenu besedu ovde u vašoj čestitoj i bogobojažljivoj sredini. Neka bi vas Gospod bogato nagradio za vašu ljubav na prvom mestu, jer je Bog ljubav i gde je Bog tu je ljubav, i gde je ljubav tu je Bog, a vi ste oličenje božanstvene ljubavi.
Još jednom i od sveg srca Hristos vaskrse! Hristos vaskrse! Hristos vaskrse! Radost donese. Tugu i kišu odnese.
Priredile O.B. / Lana Ostojić
Foto: Željko Drašković & Sara Krgović
