Mi smo djeca Svetoga Save, svi mi sa obje strane Drine i Save. Sva Srbadija koja se sa tri prsta krsti, i slavi Krsnu Slavu od Vardara do Cetine, od Drave do Timoka, od Stare Planine preko Lovćena, Zlatara, Leotara do Dinare pa opet, kao biseri razbacani, Srbi po Vojvodini i Lijevče Polju, Slavoniji i Baranji, po Pčinjskom okrugu, Liki, Baniji, Kninskoj i Bosanskoj Krajini. Podsjećamo se da smo svi nekada davno rođeni na velikomučeničkom Kosovu i na krstu raspetoj Metohiji.
U kupelji krštenja u gradu Rasu, sa Nemanjom Zavidinim u crkvi Svetog Petra i Pavla umiveni, pa zato i u Trstu Rašanima nazivani.
Naš prvi korak bio je u Vučitrnu, prve rječi progovorili smo u Đakovici, prvi put smo se sami umili na Šadrvanu u Prizrenu, a pričestili u Gračanici.
Prvo vino koje smo kao narod napravili bilo je u Velikoj Hoči, drugo u Orahovcu, za to smo dobili blagoslov Svetog Joanikija u Deviču.
U Dečanima smo prvo čudo doživjeli, kad smo na putu ka Peći bili, i na blagoslov arhiepiskopa i patrijaraha išli.
Kao narodu prvi bijeli dan nam je u Danjanima osvanuo, u Dubokom Potoku i Mušutištu smo naučili da čitamo i pišemo. U Istoku smo vjeru Pravoslavno-istočnu utvrdili. Svijest da smo narod Božiji u Prizrenu smo zadobili.
Na Kačaniku smo postali vojnici, u Radovcu se obradovali, u Srbici slavno ime Srbinovo utvrdili.
Srbi kao narod utvrdiše nadu u Boga u Uroševcu, u Banjskoj stamenu vjeru, u Vitini, Suvoj Reci, Belom Polju i Sibovcu, Maloj Kruši i Rzniću, ljubav ka Bogu i narodu pokazali.
I sve to bi prije desetinu vijekova i ne samo tamo jednom, već bezbroj puta u svetinjama i pored spomenika hrišćanske kulture i srpskoga imena, kojih na našem Kosovu i Metohiji bješe preko hiljadu.
I nema mjesta u Evropi i svijetu koje je imalo hiljadu hrišćanskih spomenika na jednom tako malom geografskom prostoru.
I kuda, sa pjesnikom, danas da čergamo Visoke Dečane, gdje da prenesemo Pećaršiju?
To su temelji našeg postojanja na nebesima izliveni. To su naši otvoreni grobovi koji Vaskrsenje čekaju.
U Pećkoj Patrijaršiji su rođeni Krupa, Krka i Dragović, Gomirje, Lepavina i Orahovica, Liplje i Osovica, Ozren, Rmanj, Lovnica, Tvrdoš i Žitomislić. Tamo su ukraj Bistrice Pećke u molitvi sazdani Cetinjski manastir, Uroševica i Savina, u tom duhovnom sjedištu Svetosavske srpske Crkve nastali su Krušedol i Grgeteg, Bođani i Mesić, ali i Grabovac, Bezdin, Himelstir, manastir Svetoga Save u Ilajinu i Nova Gračanica u kraj Čikaga.
U Carskoj prestonici Prizrenu je iznjedrena svaka srpska prestonica. Tamo između Svetoga Đorđa i Bogorodice LJeviške nastao je Lazarev Kruševac i Beograd sina mu Stefana Visokog, Đurđevo Smederevo i srpska Sparta – Cetinje
U Carskoj prestonici Prizrenu je iznjedrena svaka srpska prestonica. Tamo između Svetoga Đorđa i Bogorodice LJeviške nastao je Lazarev Kruševac i Beograd sina mu Stefana Visokog, Đurđevo Smederevo i srpska Sparta -Cetinje. Tu pored slavnog Dušanovog Prizrena u Svetim Arhanđelima svoju kolijevku može da nađe i Sentandreja i Sremski Karlovci, Knin, ali i glavni grad naše Republike Srpske, Banja Luka.
Svi Srbi su rođeni u Metohiji i na Kosovu, kršteni i pričešćeni u Crkvi Samodreži.
I kad znamo sve ovo, ali i sve ono drugo, odkud nam pravo da zaboravimo ko smo, šta smo, kome pripadamo i kuda idemo…
Zato svaka srpska priča počinje na Kosovu i Metohiji, tamo gđe je nastao savez Srba sa Hristom utemeljen krvlju kosovskih junaka. Tamo gdje cvjeta najljepše cvijeće, tamo je naša postojbina koju nikada ne smijemo da zaboravimo.
Da bi zlo trijumfovalo, dovoljno je da dobro ćuti. A mi večeras sabrani gromoglasno kličemo: Ako te zaboravim Kosovo i Metohijo, neka me zaboravi desnica moja! Zato je dobro kada smo sabrani u ime Božije, na dobrom i blagoslovenom djelu, a naše danas najvažnije djelo je da sačuvamo u srcima svojim osjećaj da smo svi kosovometohijci, te da nemamo važnijeg posla od očuvanja naše duhovne kolijevke
Nema tog stradanja, koje nije krunisalo Vaskrsenje i nema te žrtve koja nije nagrađena Bogočovjekom Hristom.
Da bi zlo trijumfovalo, dovoljno je da dobro ćuti. A mi večeras sabrani gromoglasno kličemo: Ako te zaboravim Kosovo i Metohijo, neka me zaboravi desnica moja! Zato je dobro kada smo sabrani u ime Božije, na dobrom i blagoslovenom djelu, a naše danas najvažnije djelo je da sačuvamo u srcima svojim osjećaj da smo svi kosovometohijci, te da nemamo važnijeg posla od očuvanja naše duhovne kolijevke i naših najbližih koji ostaju i opstaju na vjekovnim srpskim ognjištima u Metohije i na Kosovu.
Nije snaga u sili ovoga svijeta, već po riječima Svetoga Aleksandra Nevskog u pravdi Božijoj. I po toj pravdi Božijoj nakon pet stotina godina mi smo dočekali slobodu kao narod, ugnjetavan i tlačen generacijama i generacijama. Po toj pravdi Božijoj mi ćemo ponovo slobodno pjevati na Paštriku i Ošljaku: „Slavni grade na Bistrici što vekovma hladna tečeš, tvoje noći zaboravit moje srce nikad neće“.
Stoga, sabore sabrani, sjetimo se da je naše malo nekome, itekako, veliko. Da opstanak našeg naroda na srpskom Kosovu i Metohiji zavisi ne od svjetskih moćnika, već od naše vjere, nade i ljubavi.
Vjeru ćemo pokazati u pozdravu: “Do godine u Prizrenu!”
Nadu moleći se Gospodu i Svetima iz roda našeg prosijavšim za našu zemlju, svetinje i bližnje na Kosovu i Metohiji.
Stoga, sabore sabrani, sjetimo se da je naše malo nekome, itekako, veliko. Da opstanak našeg naroda na srpskom Kosovu i Metohiji zavisi ne od svjetskih moćnika, već od naše vjere, nade i ljubavi. Vjeru ćemo pokazati u pozdravu: “Dogodine u Prizrenu!”
A ljubav, nju ćemo djelom projaviti tako što ćemo pomoći svim raspoloživim sredstvima opstanak onih koji su ostali.
I samo tako ispunićemo svoje naznačenje, pokazujući da smo Pravoslavni Srbi, djeca Svetoga Save i braća ma gdje da živimo i bitišemo. Svi će znati po dobroti srca naših da smo roda Nemanjina i da uzdignute glave idemo u Nebesku Srbiju.
I zato pomozi Gospode da se Kosova i Metohije ne sjetimo jednom samo!
(Govor arhimandrita Teofila, igumana manastira Osovica, sa premijere dokumentarnog filma “Ako te se sjetim jednom samo” u organizaciji Srpskog sabranja “Baštionik” iz Banjaluke od 23. februara 2023. u Banskom dvoru)
Izvor: (Banjaluka.net)
