Kruna nedavnog boravka na Kosovu i Metohiji o. Jovana Vasića i njegovih orahovačko-peraških parohijana, bila je posjeta manastiru Visoki Dečani i poklonjenje moštima Svetoga kralja Stefana Dečanskog.
„Otvorile su se dveri Carstva nebeskog i dala nam se svjetlost budućeg vijeka“. Ovim riječima je paroh orahovačko-peraški, slušaocima Radio Svetigora, prenio svoje utiske sa proslave ktitorske slave Visokih Dečana, pojašnjavajući da je odlazak na Kosovo i Metohiju u ove novembarske dane za njegovu parohiju samo nastavak puta započetog prošle godine kada su prvi put saborno, kao zajednica, pohodili Metohiju.
Otac Jovan Vasić, paroh orahovačko-peraški, zajedno sa osam parohijana, krenuo je na pokloničko putovanje u subotu 22. novembra u ranim jutarnjim časovima,. „Tolika je bila blagodat i blagoslov prošlogodišnjeg putovanja da smo čitave godine nosili žar tog susreta“, kaže on, naglašavajući da se živa želja za povratkom na Kosovo i Metohiju rađala spontano, vođena, kako ističe, „voljom Božijom i prizivom Svetog kralja“.
Put kojim su krenuli vodio ih je preko Albanije, gdje su u Lješu imali priliku da obiđu ovaj drevni grad i Hram Preobraženja Gospodnjeg. To neočekivano zaustavljanje, uzokovano kvarom jednog od vozila, kaže otac Jovan, bilo je ispunjeno „dobrom voljom ljudi koji su nas primili, i blagodaću koja se pokazuje onda kada je ne očekuješ“.
Dolazak u Gračanicu, gdje ih je primio otac Bojan Krstić sa porodicom i parohijanima, bio je prva velika radost toga dana. „Najmanje je to bila večera, a najviše njihovo gostoprimstvo, svjedočanstvo ljubavi“, kaže otac Jovan. U selu Gušterica su prenoćili, a već u zoru krenuli put Orahovca, gdje su služili Svetu liturgiju. Ovo sabranje prota opisuje kao duboko simboličko, prožeto vezama dvije parohije istog imena – boko-kotorskog Orahovca i metohijskog Orahovca. „To je velika tajna da su nas Gospod, Presveta Bogorodica i Sveti Đorđe povezali. Kao što je otac Milan rekao: dva grada, dva mjesta, dva hrama – jedno srce“, naglašava otac Jovan, dodajući da je to za njih bilo snažno liturgijsko iskustvo. Sveta služba Božija je protekla u sabornosti i radosti sa poklonicima iz Beograda i mještanima.
Po izlasku iz Orahovca, poklonici su nastavili put ka Velikoj Hoči, gdje su obišli metoh manastira Dečani i porodicu Petrović, a zatim manastir Zočište, gdje ih je primio iguman Stefan sa sabratom Antonijem. Razgovor sa igumanom bio je, po riječima oca Jovana, dubok i bratski. „Iguman Stefan nam je pokazao maslinu – sortu koja uspijeva u Zočištu. On mnogo voli Boku“, kaže on, ističući da taj mali znak ima za njega snagu svjedočanstva starog duhovnog jedinstva. Prisjetio se otac Jovan i svog ujaka, arhimandrita Mirona (Kosaća), koji je tri decenije služio u Metohiji, navodeći da je ta veza njegove porodice i ove zemlje duboka i živa, i da nije slučajno što je na ovom putovanju bila tako vidljiva.
Nastavak poklonjenja vodio ih je ka Prizrenu, gdje su se poklonili Bogorodici Ljeviškoj i posjetili Hram Svetog Đorđa, čija ljepota i istorija su na sve njih ostavili snažan utisak. U Manastiru Svetih Arhangela dočekao ih je otac Dionisije, a zatim su se u večernjim časovima vratili u Gračanicu. Tu ih je, neposredno pred zatvaranje manastira, dočekala iskušenica Maja iz Tivta i pokazala im, kako kaže otac Jovan, „freske, svaki detalj, pa čak i tajni prolaz u svodovima, pripremljen za molitvu kraljice Simonide“.
U Prizrenu, u Sabornoj crkvi Svetog Đorđa, hodočašće je dobilo još jedan duboko simboličan momenat. Otac Jovan, protinica Mara i parohijani kupili su filigransko srebrno kandilo – rad prizrenskih majstora, čuvenih nastavljača drevne umjetničke tradicije ovog grada. „To smo kandilo uzeli za našu Crkvu Svetog Đorđa u Orahovcu, da gori kraj ikone Bogomajke Prevlačke. To je drevna ikona prve Srpske arhiepiskopije, zaštitnica Orahovca i čitave Boke“, objašnjava protinica, ističući njihovu zajedničku želju da ostave vidljiv trag ljubavi prema svetinjama koje nas čuvaju.
Posebnu radost za oca Jovana predstavljali su susreti sa duhovnom sabraćom. „Kao bogoslov 2007. godine, na prijemnom ispitu u Gračanici, upoznao sam oca Jovana Radića iz Orahovca. Tu smo se zbližili, a sad, poslije skoro dvadeset godina, opet smo se sreli“, kaže on, dodajući da je i susret sa ocem Milanom, parohom orahovačkim, bio podjednako snažan.
Kruna putovanja bila je proslava ktitorske slave u manastiru Visoki Dečani, na praznik Svetog kralja Stefana Dečanskog, 24. novembra. Na Liturgiju su stigli sa malim zakašnjenjem, ali upravo u tom trenutku, kaže otac Jovan, dogodilo se nešto što je duboko doživio. „Kad sam ušao u manastir, kao da se čovjek iz ovozemaljskog života odjednom nađe pred otškrinutim dverima Carstva nebeskog“, podjećajući slušaoce „Svetigore“ na uvodno slobo besjede vladike Ilariona, naglašavajući da je liturgijska svjetlost bila toliko snažna da „razum i logika ostaju po strani, i sve se doživljava srcem. Otvorile su se dveri Carstva nebeskog i dala nam se svjetlost budućeg vijeka.“ „Svako je bio jedno srce i jedna duša, kao kod Svetog Vasilija“, dodaje prota Jovan, naglašavajući sabornost u svečanoj Liturgiji kojom je načalstvovao Mitropolit Teodosije.
Na povratku su prošli kroz Kolašin, gdje je nedavno otkriven spomenik blažene uspomene Mitropolitu Amfilohiju. Otac Jovan ističe da je upravo taj susret bio molitveni završetak čitavog hodočašća: „Mitropolit Amfilohije bio je neko ko nas je, da kažem, na kraju dodatno blagoslovio. On je naš duhovni uzor, pedagog i svetionik kosovsko-metohijskog zavjeta.“ Podsjeća da je Mitropolit čitav život učio narod da Kosovo i Metohija nisu samo zemlja već duhovni temelj, zavjet koji nije istorijski nego eshatološki, „zavjet vaskrsenja“.
Nataša Stefanović
