Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropilit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije, služio je danas u Nedjelju Antipashe, Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Svete mučenice Nedjelje u Jošici.
Visokopreosvećenom Mitropolitu sasluživali su protojerej-stavrofor Obren Jovanović, protojerej-stavrofor Predrag Vidaković, jeromonah Makarije, iguman manastira Savine, protosinđel Pavle (Pajić), protojereji Živan Vukojević i Obren Šarić i jereji Dragomir Vidaković i Jovica Vukasović.
Nakon pročitanog Svetog Jevanđelja po Mitropolitovom blagoslovu vjernom narodu se obratio otac Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik hercegnovski.
Svetoj Liturgiji prisustvovali su i čelnici Opštine Herceg Novi, g. Ivan Otović, potpredsjednik Opštine i g. Mitar Kisjelica, kao i Generalni konzul Republike Srbije u Crnoj Gori gđa Jasmina Milačić.
Nakon Svete Liturgije kroz Jošicu je krenula Litija koju je predvodio Visokopreosvećeni Mitropolit.
Protojerej-stavrofor Obren Jovanović je istakao da je Vaskrs radost cijelog čovjekovog bića i da kada pojemo tropar Hristos Vaskrse, cijelo naše biće poje. To samo znači da je Vaskrsenje usađeno u prirodu čovjeka.
„Upravo u ovim radosnim danima, kada je Gospod vaskrsao, kada je Gospod pobijedio smrt-najvećeg ljudskog neprijatelja, mi imamo razloga da se istinski radujemo. Ali, toj radosti našoj prethodila je velika nebozemna drama. Svi smo, u Strasnoj nedelji vidjeli šta se događalo, šta je Gospod pretrpio, kako su apostoli nosili to breme koje su gledali pred svojim očima kako su od straha se razbježali svako na svoju stranu, misleći zar je moguće da Spasitelj svijeta bude razapet i onako da umre. Opet, znajući da je Gospod obećao vaskrsenje, gledali su kako je nedelju dana prije vaskrsao Lazara, učestvovali su u tim događajima, ali ljudska priroda je slabašna i puna straha. Opet, apostoli po ljubavi bili su sabrani na jedno mjesto. Međutim, kako čujemo u ovom Svetom Jevanđelju, apostol Toma nije bio tu, pa kada se Gospod prvi put javio svojim učenicima, a prije toga ga žene mironosice vidjele vaskrsloga kada su došle da pomažu Njegovo tijelo u grobu i ne našavši Ga, vidjele su anđela Gospodnjeg koji je rekao Što tražite živoga među mrtvima. Vidimo kako se tu drama događala i kako je to bilo strašno doživjeti iz prve ruke, a opet sa čekanjem onoga što treba da bude.“
Potom je otac Obren pojasnio da Hristove riječi upućene prvo apostolima „mir vam“, znače da je najvažniji onaj mir koji samo Gospod može da da i da se tada obnavlja ljudska priroda i kada je Bog na prvom mjestu u životima svih ljudi.
„A onda vidimo i drugi put, apostol Toma kada je čuo za vaskrsenje Hristovo, po slabašnoj ljudskoj prirodi (a svi smo mi, ponekad, nevjerni Toma, padnemo pred iskušenjima, počnemo da roptimo na Boga), to je naša ljudska kalkulacija i to znači da nemamo istinsku i pravu vjeru da svoj život prepustimo žvome Bogu, da je Bog onaj koji najbolje zna šta je za nas, pa je apostol Toma rekao kao što smo čuli: Neću povjerovati dok ne stavim prst u Njegove rane. I drugi put kad se Gospod javio poslije nedelju dana, prvo je rekao Mir vam, jer je znao da bez toga mira ni apostol Toma ne može pravim očima vidjeti vaskrsenje Hristovo. Vidite, kako je naš Bog, Bog pun ljubavi. Ne samo što trpi naše grijehove, naše nevolje, nego trpi i naše nevjerovanje, pa kaže prvo apostolu Tomi, Evo me Tomo, stavi svoj prst u rane moje. I zaista, Toma, kad je to učinio zavapio je i rekao: Gospod moj i Bog moj. Ispovijedio je vjeru jer je ušao Božiji mir u njega i tako vaspostavljeno tijelo, duh i biće, moglo je da prepozna vaskrsloga Hrista“ zaključio je protojerej-stavrofor Obren Jovanović uz slavoslovlje Bogu.
Mitropolit Joanikije je čestitao današnji praznik i pojasnio da Crkva proslavlja Svetog apostola Tomu, jer je njegovo nevjerje blagočestivo, jer je želio istinski kontakt sa Gospodom, da dodirne rane Gospodnje i uvjeri se da je vaskrsao.
„Međutim, kada se Gospod Hristos javio i pozvao Tomu da pruži ruku svoju i opipa rane i da se uvjeri da je Onaj isti koji je razapet i izdahnuo na krstu, da je pobijedio smrt, vaskrsao i da se javio, onda je Sveti Toma, pruživši ruku i dodirnuvši rane od klinova vaskrsloga Hrista, uzviknuo pun vjere i blagodati Božije: Gospod moj i Bog moj.
Najkraće, ali možda najdublje ispovijedanje svete vjere pravoslavne. Vidite, kada čitamo Sveto Jevanđelje, ne čitamo bajke nego istinska svjedočanstva i vidimo da ti apostoli kojima je Gospod Isus Hristos dao silu i vlast da liječe bolesti i čine čudesa, istjeruju demone, da su se oni bili pokolebali u jednom momentu, jer nisu još bili primili silu sa visine. Kada im je Gospod poslao Duha Svetoga i ispunio njihova srca vjerom , neustrašivo su poslije propovijedali Jevanđelje Hristovo-Njegovu pobjedu nad smrću. Gospod nam je svojim vaskrsenjem darovao pobjedu nad smrću, novi život i novu vječnu radost, da se i mi, ugledamo se na one koji su išli putem Gospodnjim.“
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije na kraju je poučio da treba da se molimo Bogu i prizivamo Njegovu blagodat, da nas prosvijetli kako bismo uvijek mogli prepoznati volju Njegovu, te da je vaskrsenje Hristovo temelj naše svete vjere.
…
Jošica danas proslavlja svoj zavjetni dan Tominu nedjelju, jer je krajem 17. vijeka veliki broj djece umirao od zaraznih bolesti, te su seljani uzeli ovaj dan kao Zavjet, jer je po Vaskrsu stao pomor.
Lana Ostojić
Fotografije
